21.3 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Hrvati sve teže podmiruju režije. U godinu dana dramatično povećan broj kućanstava...

Hrvati sve teže podmiruju režije. U godinu dana dramatično povećan broj kućanstava kojima je isključena struja

U prošloj je godini u Hrvatskoj je zbog neplaćanja računa privremeno bez struje ostalo 30.776 kućanstva. Taj podatak o broju kućanstva kojima je lani barem privremeno bila isključena struja dobili smo od HEP-a, a u njega su uračunati slučajevi svih opskrbljivača u državi, ne samo onih iz HEP Grupe, jer HEP-ova tvrtka HEP- ODS na zahtjev svih njih privremeno obustavlja isporuku električne energije, piše Novi list.

U godinu dana broj onih koji su na određeno vrijeme ostali bez struje povećan je za 11 posto, jer je u 2020. godini bilo 27.674 privremenih obustava isporuke električne energije.

Trend rasta

Što se tiče HEP Toplinarstva oni su lani za samo jednog krajnjeg kupca u kategoriji kućanstva obustavili isporuku toplinske energije, dok se u 2020. godini to dogodilo dva puta. HEP plin je na zahtjev opskrbljivača u prošloj godini proveo 238 isključenja, a u 2020. godini bilo ih je 119.

Da su mogli izbjeći isključivanje struje ili plina velika većina građana kojima se to dogodilo vjerojatno bi to i učinila, jer ponovno priključenje na mrežu znači i dodatni trošak.

U slučaju električne energije to je sto kuna s PDV-om, a kad je u pitanju plin trošak je još veći, pa tamo gdje nije skinut plinomjer ponovna uspostava opskrbe košta 100 kuna i to bez PDV-a, odnosno gotovo 140 kuna s uključenim PDV-om.

Ako je na mjernom mjestu skinut i plinomjer cijena se podiže za troškove materijal i montaže. Iako su brojke onih koji su ostali bez plina i toplinske energije neusporedive s brojem isključenja struje, trend je povećanja i u slučaju plina u odnosu na 2020. godinu.

Sugerira to da je dio građana unatoč rastu gospodarstva i povećanju prosječne plaće teže podmirivalo režijske troškove u drugoj godini pandemije, barem one kad je energija u pitanju.

Osim malog broja onih koji su zaboravni ili nemarni pa nisu na vrijeme platili račune, u najvećem broju slučajeva riječ je o ljudima koji su siromašni. U protivnom sigurno se ne bi u 21. stoljeću doveli u situaciju da žive bez električne energije ili plina.

Brojke bi sigurno bile i veće da država od 2015. godine ne daje mjesečne vaučere u iznosu do 200 kuna za podmirenje računa za struju i taj svojevrsni fond solidarnosti u Hrvatskoj koristi svake godine više od 60 tisuća kućanstva, koja su primatelji nekog oblika socijalne pomoći.

Dio je to državnog paketa borbe protiv energetskog siromaštva, koje će od 1. travnja biti i veće jer se najavljuje značajno poskupljenje električne energije i plina.

Ugroženi kupci

Koliko god sadašnji udar visokih cijena energenata bio jak, po svemu sudeći ne radi se o trenutnoj ili prolaznoj situaciji i sve više stručnjaka ističe da se treba pripremiti na godine u kojima će energenti držati visoku cijenu, što znači da će i sve više građana biti u opasnosti od energetskog siromaštva.

Ono trenutno prijeti svakom desetom stanovniku Europske unije, najčešći je postotak koji se navodi u procjenama koje prate brojne europske strategije i dokumente koje se bave energetskim siromaštvom, ali i strategije koje su donosile pojedine države članice.

Kućanstva su to koja imaju poteškoća u nabavi energetskih usluga poput grijanja ili hlađenja stana, rasvjete, ali teško si mogu priuštiti i usluge mobilnosti, odnosno javnog prijevoza, pa im ni te usluge nisu dostupne.

Takva situacija može biti posljedica niskih prihoda, ili visokih cijena energenata, ali i energetske neučinkovitosti domova u kojima ljudi žive. No, preciznu definiciju, odnosno formulu, po kojoj bi se jasno moglo odrediti je li neko kućanstvo ili pojedinac energetski siromašan Europska komisija prepustila je svakoj pojedinoj državi članici.

Da većina njih nema jasne kriterije, a kamoli registra energetski siromašnih kućanstva, pokazuje i sadašnja situacija u kojoj se europske države, a među njima je i Hrvatska, bore kako bi osmislile nove mjere kojima će građanima pomoći da lakše podnesu sve veće cijene energenata.

U Hrvatskoj je energetsko siromaštvo, kao i borba protiv njega, definirana kroz kategoriju ugroženih kupaca, a sve se svodi na to da je riječ o građanima koji već primaju neko socijalnu pomoć.

Tako su i alati u borbi protiv energetskog siromaštva vaučeri koje država daje za struju ili pomoć koju lokalne vlasti daju građanima pri podmirenju troškova ogrjeva, nabave kućanskih aparata ili uključenja u pilot projekte alternativnih izvora energije, poput postavljanja solarnih panela na kuće.

Takva je praksa i sada isključivala brojna kućanstva iz kruga onih kojima država pomaže, iako su živjeli u riziku od energetskog siromaštva.

Upozoravao je na to i Ured pučke pravobraniteljice u više svojih izvješća navodeći i kako se razlikuje broj kućanstva koja dobivaju pomoć za plaćanje računa i onih koja sebi ne mogu priuštiti adekvatno grijanje stana ili kuće.

Kome dati pomoć?

Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je u 2019. godini bilo 6,6 posto kućanstva koja nisu mogla adekvatno grijati svoje domove, dok je u 2020. godini taj broj smanjen na 5,7 posto.

To bi značilo da u 2019. godini gotovo 95 tisuća kućanstva u Hrvatskoj nije moglo osigurati adekvatno grijanje u zimskim mjesecima, a da je samo godinu dana kasnije taj broj pao na oko 82 tisuće odnosno za 13 tisuća kućanstva.

S obzirom na događanja u pandemijskoj 2020. godini nije lako prepoznati što je to za gotovo 14 posto smanjilo broj kućanstva koja sebi ne mogu priuštiti grijanje, odnosno kako se njihova pozicija u samo godinu dana popravila.

No, ako je u godinu dana financijska situacija u 13 tisuća kućanstva poboljšala toliko da bez problema mogu pomirivati troškove grijanja, a da se ne moraju odreći ostalih nužnih usluga ili proizvoda, još uvijek je broj kućanstva koja se muče s podmirivanjem troškova grijanja znatno veći od broja onih onih koje država tretira kao ugrožene kupce. ​

Možda u tome treba tražiti i objašnjenje Vladine najave da će u paketu mjera što ih sprema kao odgovor na poskupljenje energenata proširiti broj kućanstva koja će imati pravo na vaučer za plaćanje računa, te da taj vaučer neće biti namijenjeni samo podmirenju računa za električnu energiju.

Ako bi išla obuhvatiti samo kućanstva koja su prema posljednjim procjenama imala problema namaknuti dvoljno novca da u zimskim mjesecima griju stan, država bi za više od trećine trebala povećati broj onih koji imaju pravo na vaučer.

No, veći problem od novca kojeg će trebati izdvojiti za tu namjenu, država će imati kad su u pitanju kriteriji po kojima će odrediti tko su oni koji će prema novim pravilima imati pravo na pomoć. I u samim počecima borbe protiv energetskog siromaštva bilo je pokušaja koji su upravo radi toga propali, pa je tako, primjerice Vlada Ive Sanadera, kao kriterij za pomoć građanima u plaćanju računa za električnu energiju odredila njihovu mjesečnu potrošnju.

Sigurno je pri tome pomogla brojnim staračkim samačkim kućanstvima, koja su i inače u najvećem riziku od siromaštva, pa i energetskog siromaštva, ali je pomoć stigla i onima koji je nisu trebali, jer su kriterij male potrošnje zadovoljavali i samci s visokim primanjima i brojne kuće za odmor u kojima su građani boravili tek nekoliko tjedana godišnje.

​Energetska učinkovitost

Dugoročnija mjera je pomoć građanima u povećanju energetske učinkovitosti njihovih kuća ili višestambenih zgrada, što je zapravo širi europski projekt borbe protiv energetskog siromaštva koji uključuje i javne zgrade poput bolnica, vrtića ili škola jer ni države nisu imune na energetsko siromaštvo.

No, proces je to koji traži vrijeme, najbolje pokazuju dosadašnji učinci tih programa. Tako je za razdoblje od od 2014. do 2020. godine stopa energetske obnove zgrada u Hrvatskoj godišnje bila bila 0,7 posto površine.

Tim ritmom bi Hrvatskoj za energetsku obnovu trebalo više od 140 godina, pa je Vlada postavila cilj po kojem bi već u 2024. godine stopa obnove bila dva posto, a u razdoblju od 2041. do 2050. godine četiri posto. Građani koji sada trebaju grijati ili hladiti svoje domove toliko ipak ne mogu čekati.

​To će razdoblje biti i razdoblje intenzivnih provođenja zelenog plana u EU, koji sam po sebi donosi skuplju energiju, a to povećava broj građana koji će se sve teže nositi s plaćanjem troškova energenta.

Oni doista ne mogu čekati 2040. godinu da njihova zgrada postane energetski učinkovita i da im to smanji, primjerice troškove grijanja.

S obzirom na to da jasnog plana i mehanizama koji se uključuju ovisno o stanju na energetskom tržištu, države članice Unije prisiljene su same osmisliti, rješenja u konačnici ovise o njihovom bogatstvu.

Siromašnije države, poput Hrvatske imaju manji manevarski prostor, a ujedno su one u kojima promjene cijena energenata veći broj građana mogu gurnuti u situaciju u kojoj će teško pomirivati svoje troškove.

Skuplji troškovi grijanja ili hlađenja znače da građani moraju rezati neke druge troškove, a opasno se dovodi u pitanje i njihovo zdravlje ako izaberu opciju, što je u brojnim obiteljima u Hrvatskoj već praksa, da štede na troškovima grijanja ili hlađenja.

Nužna intervencija

​Zato država i nema drugog izbora nego intervenirati, a Vladin paket koji uključuje i veći broj onih koji će dobivati vaučere i snižavanje PDV-a ublažit će pritisak poskupljenja koja slijede od 1. travnja.

No, država će se već na ovom paketu poprilično iscrpiti i neće to biti samo slučaj u Hrvatskoj. Sljedeće poskupljenje energenata dočekat će s manje aduta u rukavu i manevarski prostor za intervenciju bit će joj znatno manji.

Europska komisija zasad ne reagira na poticaje iz nekoliko država članica da se ozbiljno razmotri funkcioniranje europskog tržišta energenta, njezine preporuke uglavnom se odnose na mjere koje bi trebale poduzeti države članice i to kao reakciju na ono što se događa na energetskom tržištu.

Broj energetski siromašnih Europljana mogao bi tako u sljedećim mjesecima i godinama značajno rasti sa sadašnjih procjena koje variraju od 34 do 50 milijuna, a onda energetsko siromaštvo neće više biti pitanje definicija, metoda i procjena, nego prvorazredni socijalni problem, koji europska politika nije znala ili nije željela riješiti.

Rizično rješenje

Ako bi se hrvatska država, primjerice, odlučila za opciju po kojoj će pomagati svima koji moraju izdvojiti više od deset posto svojih primanja na troškove energije, što pojedine zemlje uzimaju kao kriterij da je kućanstvo izloženo riziku od siromaštva, Vlada bi i tu mogla posrnuti, jer još uvijek u Hrvatskoj brojni građani uspiju dio primanja »sakriti« od države, pa bi se sve svelo na kontroliranje plaća i mirovini i udio troškova energije u tim dohodcima, piše Novi list.

Najnovije

Još iz rubrike