Psi su društvena bića koja žive u zajednici pa im je potreban pseći jezik kako bi se mogli razumjeti.
Način na koji psi međusobno komuniciraju temelji se na sustavu uobičajenih signala. Očito, psi ne mogu govoriti, pa se njihov jezik sastoji od drugih signala – prvenstveno govora tijela, poput pokreta i položaja ušiju i repa, kao i načina na koji se pas postavlja u blizini drugih pasa.
Preci vašeg psa preživjeli su formirajući čopore koji su zajedno lovili, zajednički štitili mlade i branili teritorij od stranaca. I dok se dvije osobe mogu slagati, što je više pojedinaca dodano grupi povećavaju šanse za svađe. Konstantne tučnjave i ozljede slabe grupu. Opstanak ovisi o tome da svaki pas – i štene – u skupini ostane zdrav i produktivan.
Jezik pasa ne samo da omogućuje psima da komuniciraju i razumiju jedni druge. To je također sustav koji se koristi za rješavanje sukoba, uključujući umirujuće signale koji zaustavljaju svađu. Zapravo, kada shvatite kako psi komuniciraju i kako tumače vaš verbalni i tihi govor tijela, možete bolje komunicirati sa svojim štenetom.
Pseća komunikacija složen je sustav govora tijela, vokalizacije, pa čak i mirisnih znakova. Ovi signali jačaju društveni položaj psa unutar grupe, piše tportal.
Psi su prilično fleksibilni sa članovima svoje obiteljske grupe. Zato je toliko važno rano socijalizirati svoje štene i nastaviti kroz njegov ili njezin život. Vaš pas vas – i druge ljude i kućne ljubimce u kućanstvu – smatra dijelom svoje obiteljske grupe i ponaša se u skladu s tim.
Mnogi problemi u ponašanju proizlaze iz normalnog ponašanja psa kao što je žvakanje, lajanje i još mnogo toga. Često, iako mislimo da smo jasni usmjeravanjem i vokalizacijom našim ljubimcima: mi zapravo ne komuniciramo na način koji naš pas može razumjeti. Iako vam se komunikacija s vašim ljubimcem čini očitom, često kao da pokušavate razumjeti strani jezik, piše portal thesprucePets.
Ako želite da vaš odnos dosegne svoj puni potencijal, važno je da razumijete kako vaš pas komunicira kako biste mogli biti učinkovitiji u poučavanju njega. Nemojte očekivati da će štenci (ili odrasli psi u tom slučaju) automatski razumjeti i čitati vaše misli. Štenci griješe u ponašanju jer ne znaju ništa bolje i najčešće je to komunikacijski neuspjeh s naše strane! Sudjelovanje u tečajevima dresure štenaca i rad s certificiranim trenerima pasa od najranije dobi može biti od velike pomoći.
Vrste
U usporedbi s vašim štenetom, ljudi kao da su gluhi i slijepi. To nam onemogućuje razumijevanje nekih od suptilnijih signala psećeg jezika. No, obraćajući veliku pozornost na govor tijela i prividne glasovne znakove koje nam daju kućni ljubimci, možemo naučiti tumačiti očitije pseće signale.
Psi su evoluirali sa sposobnošću i fascinacijom obraćanja velike pažnje na ljude koje vole. Tako će vas vaše štene dočekati na pola puta, uz priliku i naučiti velik ljudski vokabular, osobito kada se riječi i ton i napori za obuku koriste dosljedno.
Psi koriste govor tijela, vokalizaciju i miris, i to sami ili u kombinaciji. Svaka vrsta komunikacije ima prednosti i nedostatke.
Govor tijela jedan je od glavnih načina na koji kućni ljubimci komuniciraju i može biti toliko suptilan da čak i iskusni vlasnik psa može s vremena na vrijeme propustiti te znakove. Biti svjestan kretanja i položaja očiju, uha, repa i tijela te različitih značenja vrlo je važno za razumijevanje vašeg ljubimca.
Iako se čini suptilnim, govor tijela jedan je od rijetkih načina na koji psi komuniciraju s nama! Psi su proveli stoljeća pokušavajući razumjeti ljudske kako bi im ugodili. Mogli bismo učiniti puno više da ih pokušamo razumjeti. Što više vremena provedete sa svojim ljubimcem u druženju, šetnjama, radu s certificiranim trenerima i namjerno obraćajući pažnju na njihov govor tijela, bit ćete bolji. Najbolji vlasnici pasa su dosljedni tome.
Zvuk se prenosi na velike udaljenosti. Zavijanje, lajanje, cviljenje, rezanje, režanje i lakše razumljivo među psima. Međutim, lavež može upozoriti protivnike, kao i članove čopora, pa nije učinkovit za prikrivenu komunikaciju. Lajanjem može prenijeti mnogo različitih poruka kao što su uzbuđenje, strah, potreba za hranom ili vodom i još mnogo toga.
Mirisni signali ne zahtijevaju prisutnost psa da bi prenijeli poruku. Miris mokrenja može se ostaviti iza sebe kako bi upozorio druge pse na njihovu prisutnost. Mirisi analnih žlijezda mogu ostati kada pas vrši nuždu što je normalno ili u slučajevima kada je pas izrazito nervozan ili uplašen, analne žlijezde mogu biti izražene ostavljajući dugotrajan miris.
Psi koriste kombinacije svih ovih tehnika kako bi prenijeli značenje svoje poruke. U osnovi, pseća komunikacija se koristi ili za smanjenje udaljenosti između jedinki sa signalima koji traže pažnju – na primjer, kad štene maše repom – ili za povećanje udaljenosti između pojedinaca signalima upozorenja kao što je režanje, piše tportal, prenosi N1.
