Već 21 godinu on nedjeljom u 14 sati na HTV-u postavlja pitanja drugima. Nekad to nalikuje naoštrenom verbalnom “dvoboju”, nekad razgovoru ugodnom. S jedne je strane, one lijeve, uvijek on – Aleksandar Stanković, a s druge netko koga se “rešeta” ili s kim se o svemu i svačemu samo onako ljudika. Što god da je od toga, ima nas podosta koji tim prizorima volimo svjedočiti, zauzeti pred ekranom onu poziciju sa strane, kao sekundanti ili oni koji “drže svijeću”. Eto, da se malo i našalimo, u priči o “Nedjeljom u 2” za ljubav je potrebno troje.
Prije tri tjedna, nekako točno na 21. obljetnicu emitiranja “Nedjeljom u 2”, dogodilo vam se da ste koji sat prije početka emisije shvatili da ste zaraženi koronom. Emisiju ste ipak, i to prvi put, odradili od kuće. Je li vam to bila najstresnija radna nedjelja u tih proteklih 21 godinu?
Nije. Puno su mi stresnije bile emisije koje su ostavljale negativne repove za sobom poput one sa Zdravkom Mamićem, Ivom Sanaderom ili Jelenom Veljačom nego ova gdje je bilo povuci potegni prije emisije, ali je na kraju sve završilo dobro. Zapravo, da se ta emisija ipak emitirala najzaslužnija je Maja Sever. Ja sam mislio da neću raditi te nedjelje, jer sam pozitivan nalaz doznao četiri sata prije emisije, ali mi je Maja rekla: “Ma daj, što ti je?! Ako si dobro, radimo. Bit ćeš doma na skypu, a gost će biti u studiju”. I bi tako. I, kako je raditi od kuće, biste li to htjeli češće prakticirati? Ne bih volio raditi od kuće. Ljepše je kada s gostom razgovaram uživo. Zanimljivo je bilo jer je cijela obitelj na neki način sudjelovala u pripremi emisije, ali jednom je dosta.
Tada je u emisiji gostovao mladi inovator Albert Gajšak koji je pak prošli tjedan ispunio želju jednom djedu koji vam se javio zamolivši darak za svoga radišnog i nadarenog unuka. Jesu li vama kao autoru i voditelju koji dovede takve goste ovakvi “nastavci” emisije neka posebna sreća i radost?
Naravno. Djed koji unuku preko emisije želi ispuniti želju i to se na kraju i dogodi! Odlična stvar. Taj Gajšak je simpa momak.
Zamjetno je već godinama da u emisiju sve manje pozivate političare, što vam nimalo ne zamjeramo, a na razgovore ugodne, poučne i pametne dovodite ljude iz raznih drugih područja. Je li to zato što ste i sami shvatili da je sat vremena predragocjeno vrijeme da bi ga se potrošilo na tešku demagogiju, mlaćenje prazne slame, obmanjivanje, što su često jedini verbalni dometi političara s dugogodišnjim iskustvom, pogotovo onih na vlasti?
Ako gledamo aktualnu raspravu o šefu vojne parade na jednom brdu iznad Zagreba u pravu ste. Žešći besmisao! Inače, i među političarima ima pametnih ljudi s kojima se može razgovarati i to moram raditi jer spadam u informativni program. Što se tiče drugih gostiju, trudim se “gurati” ih koliko god mogu na svoje, a vjerujem, i zadovoljstvo šire publike.
Ipak, lani su u Sabor došli neki novi, mladi političari i političarke koji su unijeli određenu živost, strast, srčanost i tvrdoglavost u saborske rasprave. I ovogodišnji su lokalni izbori iznjedrili neke nove, drugačije gradonačelnike i gradonačelnice, načelnike i načelnice. Kakva je vaša novinarska prognoza – može li se u te “nove, svježe snage” polagati neka nada, može li im se vjerovati?
Ako politiku i političare ne idealiziramo, a ja to odavno ne radim, onda može. Ima novih političkih lica koja obećavaju, poput OPG-a Selak-Raspudić ili Tomislava Tomaševića.
Dogodi li vam se ikada da emisiju odradite preko volje, jedva i najradije biste je prekinuli?
Inicijalno, ne nikada, jer ja te ljude zovem da dođu. Ali kada vidim da se muče s riječima, da nisu iskreni, da ne odgovaraju na pitanja, onda mi ponekad splasne entuzijazam i najradije bih pojeo nešto jako kiselo.
Pa kada ste se onda morali najviše suzdržavati da ne planete jer vas je gost naprosto iz nekog razloga nervirao, izluđivao?
Recimo, možda nekim muljanjem ili konstantnim izbjegavanjem odgovora? Hm, Andrej Plenković je sve teži sugovornik jer suočen s nepovoljnim činjenicama on ih potpuno prešućuje ili interpretira na način koji vrijeđa zdrav razum. Da se razumijemo, njemu kao političaru ide odlično, ali u situaciji nezgodnih tema on u posljednje dvije godine često reagira iracionalno pa onda ni razgovor s njim ne može biti smislen. Takvo ponašanje do savršenstva je razvio pokojni Milan Bandić. Pitaš ga o Dinamu, on odgovara o proračunu, kada treba nešto reći o proračunu, on krene o bolesnoj majci. Nadam se da nije Plenkoviću uzor.
Postoji li gost ili gosti koji su vam u emisiju došli jednom, a onda ste samom sebi obećali da je to bilo i – zadnji put?
Ivan Pernar. Taj nije trebao ni doći. Al’ šta mogu, greška u koracima. Ima nekih gostiju koje dugo, dugo priželjkujete, ali oni ne dolaze. Zbog jednog od njih postavljali ste po Novom Sadu i jumbo plakate s porukom. No, prilike da se njega čeka, da mu se nada, nažalost, više nema.
Ostaje li Đorđe Balašević nepraželjeni nesuđeni gost?
Ma nema žaljenja. Tko zna, možda Đole na kraju krajeva i dođe jer kao što pjesnik kaže: “Đoleta nema, al’ja živim u nadi da možda ipak negde srešćemo se još.”
U proteklih godinu i pol dana gotovo da nije bilo mjeseca da nije umrlo nekoliko umjetničkih i sportskih velikana. Jeste li možda požalili što nekoga od njih niste stigli pozvati na razgovor?
Da, žao mi je što nisam ugostio Mustafu Nadarevića. Pokušao sam, ali nije volio televizijske intervjue. Žao mi je.
Tijekom više od dva desetljeća kroz emisiju vam je prošlo mnoštvo gostiju iz raznih profesija. Neki su gosti bili i više puta. I što biste rekli, iz koje profesije ili profesija dolaze najtaštiji ljudi?
Novinari su najgori, ali to je valjda zato jer ih najbolje poznajem. Dva puta na ekranu i nikog osim njih u svemiru nema. I za mene neki misle da sam teška egoistična budala, ali kakvih sve primjeraka ima, ja sam Gandhi i Majka Tereza u jednom.
Kada je ljetos zbog sumnji u korupciju uhićen, a potom i smijenjen, glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić na početku emisije u kojoj vam je gostovala baš ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek javno ste priznali da vam je neugodno zbog te, a i mnogih drugih prisavskih sramota, zbog čega ste se ispričali javnosti. A je li vam neugodno i sada nakon što je izabran novi glavni ravnatelj HRT-a?
O Robertu Švebu znam malo. Fer bi bilo da dobije onih uvodnih sto dana mira. Znam jedino da ne bi bilo pristojno da HRT s bilo kojom njegovom bivšom ili sadašnjom firmom sklapa bilo kakve poslove.
Što mislite, zašto je HDZ unatoč svemu toliko inzistirao na postavljanju Roberta Šveba na čelo HRT-a?
Ne znam odgovor na to pitanje, ali mi je smiješno kako ministrica kulture i premijer ne žele priznati da baš oni biraju glavnog ravnatelja HRT-a. Pa ne bira ga Mario Kapulica.
Kada ste nedavno čuli da je Kazimir Bačić nakon tri mjeseca pušten iz pritvora, i to navečer, a da je već iduće jutro osvanuo na HRT-u kako bi riješio svoj radni status, što ste pomislili?
Nije mi to toliko čudno. Radna prava nisu vezana uz kaznene postupke, barem dok se ne završe. Čudno mi je da je taj čovjek tražio sluzbeni auto nakon svega, a nije Šebalj.
A što bi se dogodilo da, recimo, ovih dana naletite na Bačića u nekom od prisavskih hodnika ili u liftu?
Ha, ha, ha… Ma ne bih ništa napravio. Ja sam vjernik koji ne cipelari pale anđele. Glavno da se taj lift sa mnom i Bačićem ne zaglavi.
Pod Bačićevim vodstvom HRT je podignuo tužbe protiv dosta vlastitih novinara. A kako objašnjavate to da HRT nije pokrenuo tužbu protiv tog istog Bačića koji je cijeli HRT izvrgnuo ruglu i sramoti nanoseći tako najveću štetu ugledu javne radio-televizije ikad?
Te tužbe su svinjarija kojima su se maltretirali i zastrašivali vlastiti uposlenici. Nikada se nisu trebale dogoditi i premda je vaše pitanje logično ja sam protiv toga da se i Bačića tuži.
Hm, zašto ste protiv toga?
Iako sam novinar, školovao sam se za pravnika. Nema ga smisla tužiti. Ako se ispostavi da je kazneno odgovoran to će automatski značiti da je narušio ugled HRT-a. A ako bude nevin, nije narušio ugled i tužba će biti odbačena.
Predsjednik države Zoran Milanović u jednom se svom govoru obrecnuo na HRT nazvaši ga Yutelom. Je li vas to pogodilo?
Nije, jer je tu foru čuo od Velimira Bujanca.
Sredinom prosinca emitirat će se 900. emisija “Nedjeljom u 2”. Zavrti li vam se od te brojke?
Vlado Gotovac jednom mi je ispričao kako je pao u nesvijest na prvom spoju s curom. Ja sam isti taj. Znalo mi se vrtjeti samo zbog žena. Od emisije mi se ne vrti. Dođe li vam kada da samome sebi odate poštovanje što ste toliko izdržali? Mojoj taštini godi da ovolike godine guram ovaj projekt. Stankoviću, ovim putem odajem ti priznanje za trud!
Spremate li neko iznaneđenje za tu jubilarnu emisiju?
Ma ne, lijen sam za to. Možda za tisućitu. Sve češće emisiju najavljujete sami, na svom Facebook profilu. Radite to efektno, intrigatno, gledateljima bacate prave mamce.
Dobro vam ide samopromcija. Godi li vam ta uloga PR-a?
Imam nekog ograničenog dara s riječima. Znam to i od prije. Čak mi je žao što se nisam okušao u PR vodama upravo zbog tog segmenta.
Znači li to da ste imali pozive i ponude da iz novinarstva prijeđete u PR? Je li vas to možda vrbovala neka politička opcija ili je bilo nešto drugo posrijedi?
Nije me nitko zvao, ali kako sam po fakultetima znao predavati studentima o svojim iskustvima s “Nedjeljom u 2” neki od njih primijetili su da tu s moje strane ima dosta PR-a oko emisije, što je točno. Svašta sam sa svoje strane znao raditi da bih zainteresirao gledatelje za ovo što radim, od potpuno namještenih emisija koje su izgledale incidentne, poput onih u kojima su gostovali Let 3 i Lupino, do ovoga što ste spomenuli s plakatima kojima sam pozivao goste da mi dođu u emisiju.
A što biste vi kao PR, recimo, htjeli i voljeli promovirati?
Supruga je imala tu ideju da iskoristim ime i prezime i da krenemo u PR vode. Neko vrijeme sam čak i ozbiljno razmišljao o tome, ali na kraju sam shvatio da mi ne treba takav stres jer sam ga u ovih 20 godina s “Nedjeljom u 2” imao i previše. Jednostavno sam si rekao: “Što je razlog da u sljedećih deset godina ližeš du.. klijentima i da se ubijaš od posla? BMW u garaži i kuća na moru? Ma ne, nema šanse. Sve dok imaš slobodu raditi “Nedjeljom u 2“ kako misliš da treba i dok te nitko ne cenzurira – ne mrdaj odavde.” Eto, tako je sada, a ako se stvari promjene tko zna.
Sad se opet malo vratimo na koronu. Osjećate li kakve posljedice nakon zaraze?
Ne, dobro sam prošao. Okus i miris još me baš ne služe, ali ostalo je dobro.
Kako se i vi i vaša obitelj nosite s ovim skoro pa već dvogodišnjim užasom u kojem živimo?
Kao i sve ostale obitelji. Prilagođavamo se. Ma, dobro je dok nije gore. Korona, potresi, posljedice klimatskih promjena…
Pitate li se – kuda sve to vodi? Ako vam kažem da život nema nekog osobitog smisla pa se ni ne zabrinjavam previše zbog svega ovoga što ste naveli nećete mi vjerovati. Zato ću samo citirati starog repera “nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Znamo da pišete pjesme. Može li jedna pjesma za kraj? Nemam na žalost pjesmu za novine, sorry, piše Večernji.
