Nema ništa groznije od ugnjetavanja djece pogotovo kad to ugnjetavanje čine oni koji bi djecu od ugnjetavanja trebali štititi i na mjestima gdje bi se djeca trebala osjećati zaštićeno.
Takvo mjesto je i Katolička crkva i njezine institucije. I takva se grozota izgleda događa najviše upravo u njima. Nakon Kanade, Amerike, Australije pa i samog Vatikana grozomorni razmjeri pedofilije otkriveni su i u Francuskoj Katoličkoj crkvi.
Neovisna komisija je utvrdila da su u zadnjih 70 godina katolički svećenici i druge osobe u crkvenim institucijama silovali i zlostavljali više od 330.000 djece.
Neovisna komisija, koju je formirala Katolička crkva, gotovo tri godine istraživala je seksualna zlostavljanja u francuskoj crkvi. Podaci su zastrašujući.
“Među francuskim stanovništvom, starijim od 18 godina, 216 000 plus-minus 50 000, to je broj koji se uzima s 95 postotnom sigurnošću. To je broj žrtava koji su kao maloljetnici bili seksualno zlostavljani od strane svećenika ili časnih sestara”, rekao je Jean Marc Sauvé, predsjednik Nezavisne komisije za seksualna zlostavljanja u Crkvi
Sauvé napominje da bi broj bio daleko veći da su u statistiku ušle i žrtve koje su već preminule, jer istraživanje je obuhvatilo posljednjih 70 godina, a to, nažalost nije sve.
“Dodamo li broju 216.000, žrtve od strane laika u crkvenim misijama, plaćenim ili dobrovoljnim, na primjer na vjeronauku, katekizmu ili katoličkim obrazovnim ustanovama ili pokretima mladih, broj žrtava ide od 216.000 na 330.000. Više od 34 posto zlostavljanja u Katoličkoj crkvi počinili su laici”, objašnjava Sauvé.
Francuski biskupi su se ispričali. “Stidim se i užasnut sam i odlučan djelovati kako bi odbijanje da vidimo i čujemo skrivanjem ili prikrivanjem činjenica kao i nespremnost da se počinitelji javno osude – nestanu iz stavova crkvenih vlasti, svećenika, vjernika. I vjerujte da govorim u ime svih biskupa”, priznao je Eric de Moulins Beaufort, predsjednik francuske biskupije.
Većina žrtava bili su dječaci. “Ono što morate razumjeti, godspodo. je da ste vi sramota za čovječanstvo. Svojim ponašanjem pogazili ste prirodno pravo koje vam je Bog dao da štitite život i ljudsko dostojanstvo, a to je sama bit vaše institucije Vi morate platiti za sve ove zločine”, rekao je Sauvee.
Problem, objašnjava Sauvee još postoji, a najgore je bilo prije 2015. godine do kada je Crkva kako piše u izvještaju pokazivala potpunu i okrutnu ravnodušnost prema žrtvama. Sada se traži priznanje zločina. Papa Franjo, objavljuje Sveta Stolica, osjeća enormnu tugu za žrtve, ali i zahvalnost što su smogle prokazati pedofile.
Francuska je jedna od rijetkih država, zajedno s Irskom koja je uopće provela ovakvu istragu, mnoge zemlje to još odbijaju, poput Španjolske u kojoj je službeno evidentirano tek 309 slučaja.
Ni Katolička crkva u Hrvatskoj nije izuzeta od te nastranosti, ali takve afere Kaptol nastoji zataškati, a crkveni pedofili umjesto u zatvoru uglavnom završe u prijevremenoj mirovini.
Prvi takav svećenik koji je konačno završio u zatvoru bio je Drago Ljubičić s Raba koji je 2009. pravomoćno osuđen na tri godine zatvora zbog bludničenja nad maloljetnim dječacima. No zahvaljujući razumijevanju pravosudnog sustava za zločince u crkvenim haljama, Ljubičić je iz zatvora brzo izašao 2012. godine, sedam mjeseci prije isteka kazne.
Ljubičić je proglašen krivim za bludničenje nad petoricom dječaka u dobi od 8 do 11 godina.
“Na primjer kad smo išli sa skupom ministranata na neki izlet kad bi igrali nogomet onda bi on prilazio gura ti majicu od napred do genitalija iza po guzici da se ne bi prehladio. Onda su nas bili istukli jer kako možeš pričati takve stvari o svećeniku”, ispričala je 2007. godine anonimana žrtva svećenika Ljubičića.
Dalibor Milas doktor pastoralne teologije i socijalne etike iz Graza objašnjava fenomen pedofilije u Katoličkoj crkvi i kakvi su razmjeri toga zla u Hrvatskoj crkvi.
“Obrazac u Hrvata dakle način postupanja tih takozvanih velikodostojnika je u svim zemljama više manje sličan, dakle žrtve se u pravilu ne shvaćaju previše ozbiljno, predatori ili zločinci se redovito premještaju sa župe u drugu župu, zatvaraju se oči, ignoriraju se evidentni problemi. Ono što je stvarno potrebno naglasiti je da nisu svi članovi klera pedofili, nisu svi odgovorni, dakle ovdje je riječ o sustavu koji je doslovno zakazao. Riječ o sustavu koji je iznevjerio ljude, o sustavu koji je na užasan način iskoristio ranjivost onih najmanjih, a to su djeca, i uništio ih je, oštetio za cijeli život”, objašnjava doktor pastoralne teologije i socijalne etike.
Milas kaže kako je riječ o ljudima koji su lišeni bilo kakve društvene odgovornosti i straha pred zakonom. “Doslovno su institucionalizirali grijeh sebi u korist, a drugima na sramotu. u cijeloj ovoj priči ono što je najstrašnija stvar je što smo se mi više posvetili nekakvoj obrani ugleda crkve, imidža crkve u javnosti umjesto da smo priskočili u pomoć, zaštitili žrtve”, dodaje.
“Konkretan razlog ne postoji, nažalost, ovdje je problem sustava, a ne pojedinca, sustav je pružio utočište psiho poremećenim osobama koje su očito iz takvih razloga odlučile pronaći utočište u crkvi. dakle imale su pristup djeci, imale su nevjerojatnu slobodu u svojim zlodjelima. konkretan razlog zašto je to tako još uvijek nemamo, celibat se ne može navesti kao razlog”, tvrdi Milas, piše RTL.
