Odvjetnik Veljko Miljević u Novom danu je komentirao slučaj braće Mamić, Zdravka i Zorana, koji su se od hrvatskog pravosuđa sklonili u susjednu Bosnu i Hercegovinu iz koje, po svemu sudeći, neće biti izručeni.
Miljević kaže da je “vrlo rijetka situacija” da se slažu obrana i tužiteljstvo, ali da je ista situacija bila i 2013. kada je bilo u pitanju “izručenje dva hrvatska državljana stranoj zemlji”, ali da je tada sve završilo izručenjem dva državljana, koji su sada ponovno u Hrvatskoj.
“Kod Zorana Mamića nije sve ni neuobičajeno jer je sve vezano za prvu optužnicu i presudu, a o tome se pravosuđe već izjašnjavalo u predmetu Zdravka Mamića. Kod Zorana je situacija, imamo presudu od 8. lipnja 2018. kojom su oba brata Mamić osuđena za tamo opisana kaznena djela. Zdravko na 6 i pol godina, Zoran na 4 godine i 10 mjeseci. I onda imamo sjednicu Vrhovnog suda iz ožujka u kojoj se za Zdravka potvrđuje, a za Zorana se u jednom dijelu ukida, u drugom je potvrđena presuda. Tu se onda po dva osnova traži za Zorana Mamića, to su dvije različite pravne situacije. Ponosan sam da sam u ovom studiju na vaša pitanja ukazao na sve sporazume o izručenju između RH i BiH od 1996. i ono što je svima izgledalo lakoi i svi su bili uvjerenja da će oba brata Mamić biti izručena u pogledu ovog pravomoćnog dijela. Već tada sam izrazio skepsu i rekao da je vrlo teško, s obzirom na sadržaj sporazuma, očekivati njihovo izručenje”, govori Miljević. Kaže i da bosanskohercegovački odvjetnik Mamića ukazuje na činjenicu koja mu dosad nije bila poznata, da je tamo pokrenuta inicijativa da se ide u reviziju tih sporazuma, s ciljem razjašnjavanja kada treba biti, a kada ne, izručenja.
Odvjetnici Zorana Mamića kažu da on ne izbjegava služenje kazne nego želi kaznu služiti u BiH, govori Miljević.
“Oni žele, sukladno sporazumu koji je na snazi, i za koji sad obe strane uviđaju da nije precizno napravljen. To je kvaliteta naših pravnih akata. Hrvatska traži nešto temeljem sporazuma, a taj sporazum ide njima u prilog”, govori Miljević.
“Zdravko Mamić je obznanio cijelom svijetu da je dan ranije saznao za presudu Vrhovnog suda od 3. ožujka iako nitko od uključenih u postupak nije znao. Mamić se nije pobrinuo, i ta kaznena prijava, protivno tvrdnji nekih diletanata, nije išla preko mene. Možda jer sam godinu ranije Mamiću savjetovao da ne ide s kaznenom prijavom jer je to preteška stvar. Rekao sam mu da mu to ne treba dok ne riješi svoj status. Da treba vidjeti je li Hrvatskoj stalo da riješi korupciju u pravosuđu. On je to obznanio. Nije nitko izrazio veliko oduševljenje da on to otkrije. Ali kad mu je potvrđena presuda od 6 i pol godina, on je izletio s tim priopćenjem vani. Tada sam saznao da je on stick već predao u DORH i da su oni nešto po tome radili. Nisam vidio neku aktivnost DORH-a”, govori Miljević dodajući da se istraga počela voditi tek kad je Mamić sve objavio, ali da se onda povela istraga i protiv Zdravka i Zorana Mamića.
“Ajde protiv Zdravka, ali protiv Zorana… Ni Zdravka nije trebalo za to istraživati”, govori Miljević pojašnjavajući da u ZKP-u postoji odredba prema kojoj osobi koja otkrije takvo nešto treba dati određene garancije.
“Zdravko Mamić nije smio biti u toj poziciji, njegov je status trebao biti drugačije reguliran. Isticali su to i iz bh Tužiteljstva, da je trebao biti tretiran na drugačiji način, a ne da ga obuhvate kao sudionika. To ide i za Zorana Mamića koji je samo svjedok u slučaju Dubaiju”, govori Miljević.
Na pitanje hoće li i kada braća Mamić biti izručena Hrvatskoj, kaže: “Ja tvrdim da su tamo tijela, u BiH, u pravosuđu došla do saznanja da bi trebali pažljivo pročitati tekst sporazuma. Hrvatska se poziva na sporazum o izručenju, a da prema tekstu tog sporazuma izručenje nije moguće.”
