Premda ga mnogi najčešće doživljavaju kao začin u jelima ili miris u ormarima, baš poput sestrinske lavande, ružmarin kao vrsta mediteranske biljke može se pohvaliti lijepim, grmolikim izgledom, posebice u vrijeme cvatnje, a svojim opojnim mirisom u stanju je otjerati brojne nametnike i na taj način zaštiti ostale biljke u vrtu.
Ružmarin je grmolika zimzelena biljka igličastih listova i krhkih svjetloplavih cvjetova. Njegovi listovi intenzivnog mirisa i okusa stoljećima se koriste kao začin, za aromatiziranje povrća i mesnih jela.
Naziv ove dobro poznate biljke dolazi od latinske riječi ros (rosa) i marinus (more) te samim time opravdava činjenicu da mu za rast posebno pogoduje vlaga koju donosi morski povjetarac. Osim na Mediteranu, s kojeg potječe, ružmarin se danas uzgaja i u Engleskoj, Meksiku i SAD-a.
Postoje dvije vrste ružmarina, one koje rastu kao uspravni grm i one koje stvaraju zemljani pokrivač. Vrsta rosemary officinalis ona je koju najčešće susrećemo u vrtovima, posađenu u loncima i teglicama na balkonima i prozorima, piše tportal.
U proljeće ružmarin ima plave, ružičaste, bijele ili ljubičaste cvjetove, a s obzirom da je riječ o biljci toplog podneblja, većina vrsti zahtjeva veliku količinu sunca. S druge strane u zimskim mjesecima uspješno podnosi niske temperature i mraz ukoliko ga odlučite istaknuti u vrtu.
Ružmarin je jedna od onih biljaka koju je potrebno redovno i uravnoteženo zalijevati. Tijekom ljeta, za vrijeme vrućina, preporučeno je zalijevanje jednom do dva puta dnevno. Isto tako, važno je pripaziti da ne pretjerate jer u tom slučaju može doći do truljenja korijena i propadanja biljke – veći je pobornik dobro isušenog tla uz umjerenu vlagu.
Prvih tjedan ili dva kada ga posadite, potrebno mu je više vode kako bi se dobro ukorijenio u tlo. Nakon toga, ako je ružmarin posađen na otvorenom, kiša će odraditi svoje. Otporan je na sušu, pa će preživjeti i ako ga ne zalijevate dugo vremena. Ružmarinu omogućite dobro drenirano tlo jer ne voli tla koja se ne isušuju dobro.
Kako biste uživali u rastu ružmarina na pravilan i uspješan način, potrebno je povesti brigu o njegovu orezivanju te istovremeno paziti na pojavu bolesti i štetočina koje ga napadaju i zaštititi ga od korova.
Rano proljeće idealno je vrijeme za orezivanje ružmarina, a cvate dva puta godišnje, u travnju i u rujnu.
Ružmarin štiti od bakterija u hrani, osobito u ljetnim mjesecima, zahvaljujući antimikrobnom djelovanju te suzbija širenje patogenih mikroorganizma. Zovu ga i prirodnom zamjenom za aspirin jer smiruje živčani sustav i jača probavu. Kalorije vas doista ne moraju brinuti, a bogat je vitaminima i mineralima. U otprilike 100 grama ružmarina nalazi se 14,4 g dijetalnih vlakana. Obiluje manganom, kalcijem, željezom, bakrom i magnezijem, a od vitamina C, A te folnom i pantenonskom kiselinom.
Listići ružmarina i eterična ulja mogu se koristiti kod primjerice dišnih tegoba, odnosno kapi ulja s vodom za inhalaciju. Koristi se i kod lakših jetrenih dijagnoza i problema u lučenju žuči. Znanstvenici su također otkrili kako mirisanje ulja iz biljaka i trava može pomoći da poboljšamo pamćenje, a testovi na Sveučilištu Northumbria u Newcastleu pokazali su da je ružmarin odličan primjer.
Ružmarin spada u tvrde začine, a njegovi tvrdi listovi skidaju se s grančice i koriste u jelima koja se duže kuhaju. Obično se koristi s pečenim mesom, a izvrsno se slaže i s pečenim krumpirima. Neizostavan je dio focaccie, fine talijanske pogače s maslinovim uljem, a koristi i se i u umacima s crvenim mesom te s ribom na gradele.
Osim toga ružmarin će okusom oplemeniti i razne domaće namaze. Tako ćete dobiti zdrav obrok za doručak i večeru, baš poput namaza od graha gotovog za deset minuta, prenosi N1.
