Riječ je o navici koju Jeff Bezos naziva ‘supervažnom’ i koju uvijek savjetuje. Zapravo je izričito poticao roditelje da to ‘propovijedaju’ svojoj djeci. I kao otac četvero djece kaže da je to savjet koji je pokušao dati vlastitoj djeci.
Ovaj savjet se skoro u cijelosti podudara s istraživanjem Carol Dweck, profesorice psihologije sa Sveučilišta Stanford.
Dweck je provela nekoliko vrlo uvjerljivih istraživanja koja ukazuju na prednost razvojnog mentalnog sklopa u odnosu na fiksni mentalni sklop. Kod razvojnog je riječ o trudu i naporu koji ulažemo da bismo nešto postigli, promjeni svog razmišljanja u izazovnim situacijama, a fiksni mentalni sklop odnosi se na talente i karakter koji imamo. Ako vjerujemo da je naš uspjeh rezultat našeg karaktera i talenata to pripada u fiksni način razmišljanja.
Bezos je puno puta iznio ovaj savjet. Na primjer, ovo je rekao na dodjeli nagrada u Seattleu 2016. godine:
– Ponosite se svojim izborima, a ne talentima… To je nešto što je izuzetno važno da mladi razumiju i da roditelji propovijedaju mladima. Talentiranoj mladoj osobi zaista je lako ponositi se svojim talentom: ”Jako sam pametan’, ‘Ja sam dobar sportaš’. ili ‘Matematiku imam u malom prstu’.’ – započeo je.
– To je u redu. Trebali biste biti sretni što ste talentirani. Ali na talente ne možete biti ponosni… Njih imate ili nemate. Ono na što možete biti ponosni su vaši izbori – nastavio je.
– Kako ste odlučili iskoristiti svoje talente? Jeste li marljivo učili? Jeste li se trudili? Jeste li vježbali? Ljudi koji se ističu kombiniraju talente i naporan rad, a rad je izbor. I svatko mora sam za sebe donijeti taj izbor. I to je nešto na što ćete, kad se osvrnete na svoj život, biti ponosni – završio je govor.
Bezosov savjet poklapa se s rezultatima istraživanja koje je provela Dweck i na temelju čega godinama savjetuje ljude.
A razlog zbog kojeg ovo uopće treba spomenuti je taj što toliko puno roditelja potiče svoju djecu upravo na pogrešan način: hvaleći njihove talente, umjesto rad i trud koji ulažu.
Razmotrite ove bezopasnije primjere:
1. Kakvu si lijepu sliku naslikao!
2. Tako sam ponosan na ono što ste danas učinili na terenu.
3. Još jedna petica! Ne očekujem ništa manje, naravno!
Ovo su sve lijepe pohvale, ali ne baziraju se na uloženom trudu, već na talentima koje čovjek ima.
Alternative s kojima ćete naglasiti da je pohvala za rad i trud:
1. Vidio sam koliko si vremena i ljubavi unio u tu sliku. Jako je lijepa.
2. Danas ste igrali sa srcem. Bili ste nevjerojatni!
3. Tako sam ponosan na tvoj naporan rad: Još jedna petica! Bravo!
Zapravo je Dweck u nizu eksperimenata otkrila da hvaljenje dječjih talenata, umjesto truda i rada, može biti kontraproduktivno. Hvaljenje talenata može kod djece razviti i strah od neuspjeha. To s vremenom potiče fiksni način razmišljanja, za razliku od razvijajućeg načina razmišljanja.
Čak kaže da je način na koji majke hvale bebe i predškolce, stare od 1 do 3 godine, omogućio njezinom timu da kod djece predvidi ‘način razmišljanja i želju za izazovima pet godina kasnije’.
Zašto je ovaj savjet jako dobar, pitate se? Pogotovo odrasli ljudi koji su odgojeni fiksno razmišljajući? Zato što ga se može uvijek početi primjenjivati, i kod djece i kod odraslih. Samo je potrebno početi ga svjesno provoditi.
Znači sljedeći put kad vam dijete pokaže svoj crtež ili dobije dobru ocjenu ili dobije lošu ocjenu, ali ste ga vidjeli da uči i da se trudi, pohvalite njegov rad, trud i ulaganje. Uzmite par sekundi i razmislite što je dijete uložilo. Puno bitniji je put kojim se do nečeg došlo, nego sami cilj, prenose 24sata.
