Najuspješnijeg hrvatskog skijaškog trenera više nećemo gledati uz snježne staze, bar ne u toj ulozi. Legendarni Ante Kostelić (82) ‘Gips’ je nakon 23 godine rada otišao na zasluženi odmor, a Hrvatski skijaški savez mu je tom prigodom uručio nagradu za životno djelo, pišu 24sata.
– Hrvatski skijaški savez zahvaljuje Anti na njegovom vizionarskom putu koji je završio s ukupno osvojenih 10 olimpijskih medalja od kojih je 5 zlatnih, 4 velika i 8 malih kristalnih globusa, 8 medalja sa Svjetskih prvenstava od čega 6 zlatnih te 56 pobjeda i 115 postolja u FIS Svjetskom kupu kao i za vrlo uspješan rad zadnjih godina s braćom Kolega. Osim sjajnih rezultata njegov rad je uvelike pomogao i doprinio stvaranju našeg respektabilnog saveza, razvoju ostalih reprezentativaca i dovođenju utrke FIS Svjetskog kupa na Sljeme. Hrvatski skijaški savez će nastaviti raditi vođen Antinom skijaškom i sportskom vizijom u razvoju svojih natjecatelja, a najmanje što mi možemo učiniti kako bi mu zahvalili je dodjela nagrade za životno djelo – rekao je direktor alpskih reprezentacija i ski pool-a Vedran Pavlek.
Uh, odakle početi sa svim uspjesima legendarnog ‘Gipsa’? Hajdemo s kćerkom, ipak je ona najuspješnija hrvatska sportašica. On i Janica zajedno su osvojili čak šest olimpijskih medalja. U Salt Lake Cityju su 2002. osvojili tri zlata (slalom, veleslalom, kombinacija) i srebro (super-G), a u Torinu četiri godine kasnije još jedno zlato u kombinaciji i srebro u veleslalomu. Na svjetskim prvenstvima s Janicom nije znao drugačije od zlata – osvojili su ih čak pet. U St. Moritzu su 2003. bili najbolji u slalomu i kombinaciji, dok su u Bormiju dvije godine poslije još malo ‘pojačali’ – slalom, kombinacija i spust.
A svjetski kup? E, tu je bila prava dominacija. Janica je osvajala Veliki kristalni globus u tri navrata (2001., 2003., 2006.) i u tim sezonama je i svaki put odnijela i male globuse u slalomu i kombinaciji, a dodala je i još jedan mali globus u kombinaciji 2005.
Nakon dugog pisanja dolazimo i do starijeg brata Ivice. On je, s ‘Gipsom’ na čelu, osvojio četiri srebrne olimpijske medalje. U Torinu 2006. u kombinaciji, četiri godine kasnije u Vancouveru u super kombinaciji i slalomu, a u Sočiju 2014. također super kombinaciju.
Na svjetskim prvenstvima u St Moritzu 2003. je osvojio slalomsko zlato, srebro u super kombinaciji u Schladmingu 2013. te broncu u broncu u Garmischu u super veleslalomu.
I s Ivicom je, naravno, osvojio Veliki kristalni globus 2011., a tada je odnio i male globuse u superkombinaciji i slalomu. Male globuse je u superkombinaciji također osvajao 2012. i 2013., a svemu je tome prethodio mali kristalni globus u slalomu 2002.
Život mu nije bio lagan, ali nije se nikad žalio već gurao, bodrio sve oko sebe i stvorio najuspješniju olimpijsku obitelj u Lijepoj našoj. Lako je govoriti o uspjesima, no, doći do njih, e to je već sasvim druga priča. To je trening ‘od jutra do sutra’, a onda sve ponovno.
No, ponekad te treba i sreća ‘pomaziti’.
– Djeca su spavala u šatoru, a ja si mislim: ‘Bože, molim te pogledaj nas i malo nas pogladi.’ I idem, dok djeca spavaju, u Badgastain na kockanje. Nekom kamiondžiji je ispao novac iz džepa. Ionako sam namjeravao kockati, a sad sam imao i nešto novca. I Bog mi da da zaradim na kocki. Vratim se djeci, kad ono napadao snijeg, ne mogu pronaći šator. Premro sam od straha. Rukama sam kopao snijeg dok nisam pronašao šator. A Janica i Ivica spavaju kao bebe – ispričao je ‘Gips’ jednom prilikom.
Njegovo će ime zauvijek ostati zapisano u hrvatskoj sportskoj povijesti. Hvala ti, legendo!
