Agencije u lovu na korisnike kredita u ‘švicarcima’, Aleksić: Sumnjam i to potpuno opravdano da ne prikazuju dug kakav jest

Početkom veljače Ustavni sud odbacio je tužbe sedam banaka i tako, neposredno, potvrdio presude Vrhovnog i Visokog trgovačkog suda, koji su nakon dugogodišnjeg pravnog natezanja ipak zauzeli stajalište da su se banke pri izdavanju kredita u švicarskim francima koristile nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama vezanim uz kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Je li ta odluka dovoljno poticajna za još tužbi?, piše HRT.

Naime, čak 52 tisuće vlasnika automobila koji su vozila kupili na kredit u francima, i većinom ih otplatili, sada razmišljaju o tužbi. U međuvremenu su se pojavili oglasi u kojima posredničke agencije nude otkup nenaplaćene odštete za takve kredite.

– ‘Podigli ste kredit u švicarskim francima u banci u razdoblju od 2004. do 2008. godine? Niste pokrenuli sudski spor? Imamo ponudu za Vas! Otkupljujemo Vaše potraživanje prema banci uz preuzimanje rizika i troškova sudskog postupka, kao i rizika naplate od banke, a Vas isplaćujemo ODMAH.’

U oglasima se na ovakav način korisnicima kredita u francima obraćaju agencije koje nude otkup nenaplaćene odštete za te kredite onima koji ih nisu konvertirali i dosad nisu tužili banku. U Udruzi Franak upozoravaju građane da budu oprezni.

Aleksić upozorava na kazneno djelo prevare

– Nedavno se javio čovjek Udruzi Franak i rekao da mu na kredit od 95 tisuća kuna agencija nudi 30 posto od 14 tisuća kuna. To ni slučajno nije pravi dug. Pravi dug je u ovom slučaju sa zateznim kamatama najmanje 40 tisuća kuna. Upozoravam agencije da, ako ne izračunaju dug kako treba i ne prikažu zatezne kamate, ako ne utvrde da potencijalno mogu tražiti ulaznu naknadu, da mogu dobiti izlaznu naknadu ako su je platili, uz zatezne kamate i da mogu duplo dobiti borbom za ništetnost ugovora – one čine kazneno djelo prijevare, kaže Goran Aleksić iz Udruge Franak.

Iz agencija poručuju da je njihov posao zakonit. Dio odvjetnika ipak se pita – koliko je nova praksa otkupa duga utemeljena na zakonu. Nužno je, kažu, vidjeti sadržaj ugovora između onih koji otkupljuju i prodaju dug te u kojoj mjeri mogu biti uporište za sudske tužbe.

Uporište u zakonu?

– Ti otkupi su zakoniti osim ako se u nekom momentu utvrdi da su na neki način predočavali što potrošačima pripada i nisu na jasan način odredili što bi dali za što, smatra odvjetnica Patricia Đurić.

U HUB-u procjenjuju da je riječ o manjim iznosima kredita koji su bili namijenjeni za kupnju automobila, a s obzirom na to da je velik dio tih kredita otplaćen i prije nego što su rate počele snažno rasti, smatraju da bi odšteta bila mala.

– Meni se čini da se prava koja eventualno ima potrošač ne mogu prenositi tek tako na pravnu osobu. Mislim da će i sudovi voditi brigu oko toga. Potrošač ima neka prava, zakoni su tome prilagođeni, ali nekome tko je otkupio ta potraživanja sigurno ta prava ne pripadaju, kaže direktor HUB-a Zdenko Adrović.

Iz agencija objašnjavaju da sve troškove podmiruje “trgovačko društvo”, da sklapanjem ugovora potrošač ne snosi nikakav rizik, a potrebno je, kažu, samo da im predoči pravovaljane dokumente.

– Ja sumnjam i to potpuno opravdano da te agencije ne prikazuju dug kakav jest. Ljudi koji su imali ‘švicarce’ imaju pravo dobiti preplaćene kamate, preplaćeni tečaj, pripadajuće zatezne kamate, potencijalno ulaznu naknadu i sigurno izlaznu naknadu ako su je naplatili – zajedno sa zateznim kamatama, ponavlja Goran Aleksić.

Iz agencija poručuju da zbog poslovne tajne ne mogu javno iznositi kolika je naknada koju potencijalnim klijentima nude za ustupanje njihove tražbine. Kažu da je riječ o korektnom iznosu.

Koliko agenciji, a koliko potrošaču?

– Potrošačima bi trebala biti prikazana ukupna suma s osnove glavnice i zatezne kamate. Mi ovdje govorimo o značajnom iznosu zateznih kamata jer je proteklo puno godina. U pojedinim slučajevima čak kamate dosežu samu glavnicu, tvrdi Patricia Đurić. Kad agencija nudi određeni iznos korisniku – mora biti točno naglašeno odnosi li se to na cjelokupno potraživanje, po kojim osnovama i koji je to iznos, dodaje.

Korisnici kredita u švicarcima s oprezom čekaju sljedeće poteze sedam banaka koje su iscrpile sve pravne mogućnost na hrvatskim sudovima. Svaka banka za sebe razmatra pokretanje spora na Sudu EU-a. Zdenko Adrović kaže kako će se konvertirani krediti rješavati pred EU sudom u Luxembourgu. U HUB-u vjeruju da je ‘Zakon o konverziji’ to riješio, kao što je i Vrhovni sud rekao – na način da su takvi krediti pravno valjani i da su time potrošači obeštećeni.

Konvertirani krediti, čeka se odluka Suda EU-a

Prema podacima HUB-a, trenutačno od 11 do 18 tisuća građana vodi sporove protiv banaka. U međuvremenu je doneseno 500 pravomoćnih presuda u korist tužitelja i sve su naplaćene. Izrečenih prvostupanjski presuda je između 3 i 5 tisuća. Prema procjenama, većina sudskih sporova u slučaju Franak trebala bi završiti u iduće dvije ili tri godine.

Jedini problem su konvertirani krediti koji čekaju presudu suda u EU, a ta odluka se očekuje krajem godine ili početkom iduće. Nakon toga, svi koji nisu tužili, a konvertirali su kredite – moći će tužiti. Oni koji su tužiti vjerojatno će imati prekid postupka dok se ne završi postupak na Sudu EU-a, dodaje Goran Aleksić.

Prodati dug agenciji ili sami tužiti banku?

– Moj izbor bi bio da idem sam, preko odvjetnika. S agencijama treba biti vrlo oprezan. Čuo sam da su ponude jako niske – od 15 do 30 posto od cjelokupnog duga. To je jako nepovoljno, kaže Denis Smajo savjetnik u udruzi Potrošač.

Iznio je podatak da je oko 70 do 80 posto sudskih postupaka vezanih za konvertirane kredite – završilo u korist potrošača. Upravo se, dodao je – očekuje presuda EU suda kako bi se sudska praksa ujednačila. Za nekovertirane kredite taj je postotak gotovo 100-postotni. Odluka EU suda trebala bi biti kraj, smatra Smajo. Postoji nekakva najava da će banke ići pred Sud za ljudska prava, ali po Smaji – nemaju nikakve šanse. Osim toga kolektivna se presuda ne može mijenjati, piše HRT.

Share This Article