‘Sretan sam što radim na ‘prvoj crti’ i što vidim da kanadski zdravstveni sustav tako dobro funkcionira’, napisao je Alecu Mătrăgună u objavi na Facebooku. ‘Ali tužan sam što sam cijepljen prije svoje majke koja radi u zdravstvenom sustavu u Moldaviji’, piše Guardian.
Mătrăgună je stručnjak za sonografiju iz Moldavije koji živi u Montrealu. Njegova majka ima 61 godinu i pedijatrica je s više od 30 godina radnog staža. Ipak, kako kaže, ona nema pojma kada bi cjepivo protiv Covida-19 moglo postati dostupno za nju i za više od 53.300 zdravstvenih radnika u najsiromašnijoj europskoj zemlji.
‘Imala sam sličnu reakciju i u vezi svoje obitelji u Moldaviji kad sam još početkom prosinca u svojoj lokalnoj londonskoj ljekarni vidjela natpis koji kaže da je cjepivo na putu. U to se vrijeme moja baka tek oporavila, a otac se još borio s posljedicama virusa’, kaže Paula Erizanu, moldavska spisateljica s prebivalištem u Londonu.
Većina zapadnoeuropskih vlada već je obavila prvu fazu cijepljenja zdravstvenih radnika i prelazi u drugu fazu, unatoč tome što problemi s proizvodnjom podrivaju stvaranje zaliha. Moldavija, najsiromašnija europska zemlja, još nije uspjela obaviti niti jedno cijepljenje jer si kupnju cjepiva ne može priuštiti.
Moldavska vlada ne očekuje da će prvu seriju cjepiva dobiti prije kraja veljače, a čak ni taj raspored nije siguran i ispunjen je birokratskim kašnjenjima. Ukrajina, Gruzija i Armenija u sličnoj su situaciji. Tako u Europi izgleda ‘katastrofalni moralni neuspjeh’ zbog distribucije cjepiva, kaže čelnik Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Ekonomski najugroženije europske zemlje oslanjaju se na Covax, program za države s niskim prihodima kojeg je, kao reakciju na pandemiju, pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija. Kroz taj će program biti zajamčena besplatna cjepiva za 20 posto stanovništva neke zemlje. Što se tiče ostalih doza koje su im potrebne, ove zemlje traže pomoć od bogatijih susjeda. No to teško da je način da se riješi globalna pandemija. U međusobno povezanom svijetu nijedna zemlja nije sigurna dok svaka zemlja nije sigurna.
‘Kod kuće sam u Kišinjevu još od prosinca, a vijesti o smrti povezanih s Covidom članova obitelji, bliskih prijatelja, bivših kolega ili poznatih osoba, svakodnevna su pojava. Doista, ukupna stopa smrtnosti u Moldaviji porasla je za 21 posto između svibnja i prosinca 2020. u usporedbi s istim razdobljem 2019. godine’, kaže Paula Erizanu.
Zdravstveni sustav je preopterećen. Jedan muškarac u 60-ima, zaražen virusom, morao je u dvorištu bolnice, na hladnoći, tri sata čekati slobodan krevet. Prošlog su proljeća videozapisi pacijenata iz manjih provincijskih bolnica pokazali šokantne uvjete koji uključuju nedostatak grijanja ili čiste vode. U jednoj bolnici muškarac je umro u zahodu, a osoblje se satimo bojalo približiti mu se zbog nedostatka zaštitne opreme. Na kraju su zamolili druge Covid pacijente da iznesu tijelo i prekriju ga plahtom.
‘S 2,6 milijuna stanovnika, Moldavija je zabilježila nešto manje od 157.000 službenih slučajeva Covida-19 i više od 3.300 smrtnih slučajeva. Ipak, stvarni broj zaraženih vjerojatno će biti puno veći, budući da je vlada dnevno testirala samo između 1.000 i 3.000 ljudi, dostigavši nevjerojatnu stopu od 58 posto pozitivnih testova u prosincu. Osobama s lakšim simptomima često se tjednima odbijaju pretrage. Liječnici s prve crte koji rade na Covid odjelima jedini su medicinari koji su testirani. Štoviše, iako su moj otac i baka ozbiljno oboljeli i imali mnoge tipične simptome Covida, njihovi su testovi bili negativni. Testirani su samo jednom’, kaže Paula Erizanu.
Stopa infekcija među medicinskim osobljem bila je 25 posto u svibnju, što je najviša stopa u Europi, u usporedbi sa samo 12 posto u susjednoj Rumunjskoj.
Pandemija je rasvijetlila ozbiljno nedovoljno financiranje i loše upravljanje prenapregnutim javnim zdravstvenim uslugama ove bivše sovjetske republike. Dugoročne posljedice mogle bi se pokazati katastrofalnima.
Slučaj Mătrăgună pokazuje jedno od najkroničnijih oboljenja moldavskog zdravstvenog sustava: odljev medicinskog osoblja. Nešto manje od trećine zdravstvenih radnika već je u dobi za odlazak u mirovinu. Prosječna mjesečna plaća liječnika opće prakse sada iznosi oko 480 eura, i to nakon povećanja od 30 posto u 2020. Uz ograničena sredstva, oni koji ostaju kod kuće bore se s korupcijom i politizacijom bolničkog upravljanja. Mnogi traže bolje mogućnosti i pravednije sustave u inozemstvu. Bez masovnih financijskih injekcija i modernizacije sustava zdravstvene zaštite, mladi medicinari iz Moldavije nastavit će odlaziti u bogatije zemlje, dok će Moldavci kod kuće na kraju imati još lošiju zdravstvenu zaštitu.
Masovno iseljavanje nije problem samo zdravstvenom sustavu Moldavije: to je vjerojatno najveći izazov čitave zemlje. U nedostatku prilika za posao kod kuće ili u potrazi za boljim životnim standardom na zapadu, Rusiji ili u Izraelu, više od milijun Moldavaca – uključujući i Paulu Erizanu – napustilo je zemlju. Tijekom prošle godine deseci tisuća ljudi koji su ili izgubili posao u inozemstvu zbog zatvaranja ili su dovoljno privilegirani da mogu raditi na daljinu, vratili su se kući. Ipak, ova obrnuta migracija mogla bi biti privremena ako vlada napokon ne osigura ekonomsku potporu svojim građanima.
Maske su obvezne čak i na ulicama, uspostavljena su pravila socijalnog distanciranja i trgovine svima mjere temperaturu, ali ne poštuju svi ljudi vladine preporuke, a skepticizam prema cjepivima izrazito je visok, čak i među zdravstvenim radnicima. U anketama ljudi kažu da ih više brine ekonomska, a ne zdravstvena kriza: bolest čak ne ulazi u pet glavnih briga koje Moldavci imaju – na vrhu je budućnost njihove djece, visoke cijene, siromaštvo, nezaposlenost i korupcija .
Tijekom 2020. godine Moldavija je bila jedna od rijetkih europskih država koja nije pružala gotovo nikakvu financijsku pomoć građanima ili malim poduzećima. Posljedice će se odraziti i na 2021. godinu. Novoizabrana predsjednica Maia Sandu, bivša ekonomistica Svjetske banke, inaugurirana je na Badnjak i osigurala je razna obećanja zapadnih partnera, uključujući donaciju od 200.000 doza cjepiva iz Rumunjske te potporu Europske unije u iznosu od 15 milijuna eura.
No, izvršna vlast Moldavije u međuvremenu je podnijela ostavku, vladi nedostaje legitimna parlamentarna većina, a politička klasa bori se oko toga kako organizirati prijevremene parlamentarne izbore, dok istovremeno smišlja kako izvesti masovni program cijepljenja.
Svjetla na kraju našeg tunela, nema ni na vidiku, prenosi Jutarnji.
