Znanstvenik Gordan Lauc objasnio je zašto, po njegovom mišljenju, novi sojevi korona virusa nisu prijetnja Hrvatskoj.
“Zašto novi sojevi SARS-CoV-2 nisu prijetnja Hrvatskoj?
Tijekom jeseni bio sam jedan od rijetkih znanstvenika koji su govorili da nam ne trebaju strože mjere od onih koje smo tada imali, čemu su se usprotivili brojni kolege znanstvenici. Sada govorim da novi sojevi ne predstavljaju veliku opasnost u Hrvatskoj, dok iz brojnih medija u zemlji i svijetu dolaze upozorenja o opasnim novim sojevima. Površnom pratitelju to može ostaviti dojam da ja negiram čitavu pandemiju pa su me čak i neki pobornici tih teorija počeli podržavati u javnim raspravama. Tu moram napraviti vrlo jasnu ogradu i reći da ja smatram da je SARS-CoV-2 vrlo nezgodan i opasan virus i da je nužno imati set razumnih protuepidemijskih mjera za njegovo suzbijanje. Također mislim da su cjepiva jedno od najvažnijih otkrića u povijesti medicine i podržavam široko cijepljenje protiv SARS-CoV-2. Iako sam prebolio COVID-19 i ja osobno ću se cijepiti ukoliko mi titar protutijela počne značajnije padati.
Dakle nisam nikakav poricatelj pandemije ili „prolupali znanstvenik“, što pojedinci pokušavaju plasirati u medije, no ipak smatram da novi sojevi koji su se do sada pojavili, točnije varijante SARS-CoV-2 koje u medijima često pogrešno nazivamo „novim sojevima“, nisu realna prijetnja Hrvatskoj. Na čemu se temelji to moje uvjerenje?
1) Svi dosadašnji rezultati govore da imunitet stečen cijepljenjem ili prebolijevanjem u velikoj mjeri štiti od novih sojeva. To znači da bilo koji novi soj koji se pokušava proširiti ima vrlo male šanse u tome uspjeti, budući da je velik dio populacije već unaprijed otporan na taj novi soj. Zbog jednostavnosti izračuna pretpostavimo da je 50% populacije zaraženo i da se taj hipotetski novi soj širi s R0=2 (R0 je inicijalni faktor reprodukcije u populaciji u kojoj nitko nije prebolio virus). Uz 50% populacije koje je preboljelo bolest, taj početni R0 od 2 (koji znači da će svaki zaraženi zaraziti dvije nove osobe i da će se virus širiti eksponencionalno) pada na efektivni R = 1, tj. svaki zaraženi će zarazu uspjeti prenijeti na samo jednu osobu. U toj situaciji, čak da u zemlju uđe 10 osoba zaraženih s tim virusom, tih 10 bi zarazilo samo novih 10, a oni sami bi se oporavili tako da bi broj zaraženih stalno bio 10 i ne bi bilo širenja epidemije u zemlji.
Iako to možda zvuči nelogično na prvi pogled, u situaciji široko proširene pandemije određenog virusa, puno veći epidemijski potencijal ima neki potpuno novi virus (primjerice neki soj gripe ili slično), no novi soj pandemijskog virusa. Novi soj koji se razvije u nekom trenutku u jednoj osobi mora se natjecati sa starim sojem koji se već sada širi iz milijuna zaraženih osoba, a svaka osoba koja je preboljela „stari soj“ postaje otporna i na taj novi soj, što je ogromna prepreka za njegovu ekspanziju.
2) Ako govorimo konkretno o varijanti B.1.1.7, ili tzv. „UK soju“, njegov temeljni rizik je što se širi brže od starih varijanti. Najnovije procjene govore da se širi oko 6% brže na dan, tj. da je R oko 30-35% veći. To doista može biti velik problem u zemljama koje pokušavaju epidemiju suzbiti samo mjerama ograničavanja kontakta među ljudima. Tijekom zime te mjere ionako moraju biti jako drastične da bi bile učinkovite (primjerice u Kini sada zbog jednog zaraženog znaju čitava sela prebaciti u posebne karantene gdje svakoga zatvore u odvojenu prostoriju na nekoliko tjedana). Ako bi se u takvim zemljama s niskom razinom prokuženosti proširila nova varijanta, to bi stvarno bio problem i tu se slažem s procjenama da je u primjerice Njemačkoj mogućnost širenja B.1.1.7 velik rizik.
Tu se Hrvatska nalazi u bitno boljoj situaciji. Zbog toga što se u Hrvatskoj od COVID-19 oporavio već velik broj ljudi, mi smo uspjeli suzbiti pandemiju uz set razmjerno blagih mjera i danas smo po broju novozaraženih pri samom dnu Europske Unije. Ne znamo točno koliko je oporavljenih u Hrvatskoj, no činjenica da smo uz najblaže mjere u Europi pali na male brojeve novozaraženih pokazuje da je oporavljenih doista puno. Na temelju velikih istraživanja provedenih u brojnim zemljama znamo da su zabrana okupljanja velikog broja ljudi, ograničavanja okupljanja manjih brojeva ljudi i edukacija javnosti o važnosti osobnog opreza daleko najučinkovitije mjere. Zabrane rada restorana, teretana ili zatvaranje škola su daleko manje učinkovite mjere i njih možemo ukinuti bez straha od širenja epidemije, sve da je B.1.1.7 varijanta čak i već u Hrvatskoj. Klimatološko proljeće dolazi za nešto više od mjesec dana što će dodatno usporiti transmisiju virusa i rizik za nekim velikim ponovnim širenjem epidemije u Hrvatskoj je iznimno mali.
