12 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Analiza Nenada Bakića: Zemlje Nove EU - Slučajni dobitnici - slučajni gubitnici;...

Analiza Nenada Bakića: Zemlje Nove EU – Slučajni dobitnici – slučajni gubitnici; Brutalne, a nepotrebne mjere mogu nanijeti i veliku kolateralnu štetu

Nenad Bakić objavio je na fb-u analizu: “Zemlje Nove EU: Slučajni dobitnici – slučajni gubitnici: Virus ima svoje zakonitosti”


1. Zemlje Nove EU (NE), 11 ex-socijalističkih zemalja, su u prvom valu prošle jako dobro. Među 13 najpogođenijih samo je jedna. Sve Vlade tih zemalja su uspjeh pripisale sebi, a u nekim zemljama poput naše i gurui koji su se smatrali ideolozima barbarskog ‘zatvaranja’ ili kako su to neuko zvali ‘karantena’.

Na prvom grafikonu su označene crvenom bojom. Svjetlijom nijansom sam izdvojio male baltičke zemlje kod kojih se događa nešto čudno kako bi nam sve bilo jasnije, ali to nije bitno – stvar je ista i ako gledamo bazu ovog izdvajanja.
Kolika je vjerojatnost da su baš zemlje NE bile toliko uspješnije svojom voljom od starije, pametnije i iskusnije braće? Možda je nešto drugo posrijedi.

2. U drugom valu su zemlje NE bile značajno pogođenije, što možemo vidjeti na drugom grafikonu. Od top 8 zemalja zauzimaju 7 pozicija! Kolika je vjerojatnost da budu toliko neuspješnije od drugih zemalja samo svojom voljom? Jako mala.
Naravno, ovdje je lako prepoznati ‘povratak središnjoj vrijednosti’ – kako virus radi što hoće, većina zemalja na koncu konvergira sličnom broju smrti.

Grafikon 3 prikazuje koeficijent varijacije koji je standardna mjera rasape nekog skupa.

Ovdje već možemo zaključiti da izvedba zemalja NE kao grupe nema veze s kompetencijama njihovih vlada. Vjerojatnost da grupa svojom sposobnošću bude daleko iznad prosjeka i onda ta ista grupa daleko ispod prosjeka, pogotovo u ovakvoj stvari gdje se virus širi preko kontinenta ne poznajući granice ravna je nuli. Naravno, neke pojedinačne zemlje su bolje ili lošije kako u upravljanju epidemijom, tako i liječenju.

3. No, tek sada stvari postaju vrlo zanimljive. Broj smrti u drugom valu nije samo nadoknadio onaj iz prvog, nego i prebacio. Zemlje NE kao grupa sada su uvjerljivo lošije od ostatka, što možemo vidjeti na grafikonu 4.

Od prvih 13 mjesta zauzimaju 8. Ako izbacimo male baltičke zemlje, ostaje samo Slovačka u donjoj polovici, a ondje se situacija brzo kvari i lako bi i oni mogli doći u prvu.

Usput, kao što vidimo, nešto je posebno s malim baltičkim zemljama + Finska, ne znamo još što, nije bitno za ovu analizu – ako ih izdvojimo stvari postaju samo jasnije, ali analiza funkcionira i bez njih.

4. Koje je objašnjenje? Pada mi na pamet sljedeće:

A. Pokazalo se da je Covid-19 jako sezonalan. U zemlje NE je krajem zime epidemija došla kasnije i stoga je do dolaska proljeća mogla napraviti puno manju štetu. U našem slučaju je to sigurno tako, što možete vidjeti na grafikonu 5 – reprodukcijski faktor R je pao ispod 1 već prije kraja ožujka, prije nego su mjere uvedene 23. ožujka i mogle početi raditi.

Uvođenje zabrane kretanja i pad R ispod 1 su označeni crvenom i zelenom crtom. Ovaj izračun je napravila međunarodna grupa na London School of Health and Tropical Medine u kojoj je sudjelovala i članica našeg Znanstvenog savjeta. Nekako su nam naknadno zaboravili javiti da je R već tada pao ispod 1 iako je u početku epidemije sve objašnjavano pomoću njega, što napredne zemlje rade i sada, iz vremenske perspektive sve je to sada očito, taj prvi val izgleda potpuno benigan spram ovoga sada, ali sjetimo se psihoze u kojoj smo živjeli, a već je bio i najavljen koncept ‘Logor Hrvatska’ s GPS praćenjem i izlaskom iz kuće svaki 3. ili 5. dan, i to kad je epidemija već padala. Neiskusni i impresionirani silovitim mjerama zaista smo mislili da one pomažu.

A zašto je epidemija došla kasnije? Tu mislim da je ključ u međunarodnoj povezanosti. Koristio sam vrlo nesavršeni DHL indeks povezanosti i dobio veliko objašnjenje razlike, što se može vidjeti na idućem grafikonu.

Zanimljivo je da i tako nesavršena mjera umreženosti objašnjava toliki dio varijacije. Kao što znamo, najpogođenije zemlje su i najpovezanije: Italija – usto naseljena Lombardija i radnici iz Kine, Italija, Francuska, Španjolska – turizam, Belgija – sjedište EU i ostalo, Švedska – daleko povezanija od susjeda, a milijun Šveđana je otišlo na školske praznike u inozemstvo u zadnjem tjednu veljače.

B. Prvi val je u stvari bio daleko jači nego što nam se sada čini jer smo puno manje testirali i lovili slučajeve. Mnoge su zemlje našle da im je tamni broj (neotkriveni slučajevi) bio i nekoliko desetaka puta veći od nađenih – kod nas (ovisno o interpretaciji podataka) 50-80, Danska 80 (u nekom trenutku) i tako dalje. Sada je tamni broj vjerojatno u većini zemalja 5-10, a tekući možda čak i samo 3 jer kako se testira sve više, a sve više je ljudi je bilo izloženo virusu, veliki tamni broj se nema gdje ‘skrivati’.

Stoga su se većina zemalja ‘stare Europe’ u proljeće prokužile, tj. dio populacije stekao imunitet, značajno više od Nove EU, što ne možemo dobro vidjeti ako gledamo samo ‘slučajeve’.

C. Sada je potpuno jasno da nije snažno sezonalna samo epidemija SARS-CoV-2, nego i bolest Covid-19. Kliničke slike su u prosjeku daleko teže sada nego prije mjesec ili dva. Stope smrtnosti su se u većini EU zemalja udvostručile u samo mjesec-dva, što znači da dvostruko više među potvrđeno zaraženima umire. To je zaista jak i uvid međunarodne grupe znanstvenika u kojoj su sudjelovali i naši Gordan Lauc, Alemka Markotić, Dragan Primorac i drugi (https://www.medrxiv.org/con…/10.1101/2020.07.11.20147157v3) koji je u početku bio kontorverzan, ali sada je skor općeprihvaćen.. Tako da su oni koji su bili zaraženi u proljeće – više u ‘staroj’ nego Novoj EU) su imali puno veće šanse za preživljavanje.

D. Jedan dio sigurno leži i u kvaliteti bolničkih sustava, vjerujem da bogatije zemlje imaju više resursa – primjerice, skupi HFOT uređaji spašavaju živote bolje od respiratora (mi smo sada nabavili veću količinu).

E. Postoje i druge varijable koje bi se mogle uzeti u obzir, kao što prethodne sezone gripe, postotak u populaciji starijih od 80, postotak populacije u staračkim domovima, ali vjerujem da bi one ukazivale na manji očekivani broj smrti u Novoj EU (no, nisam provjerio podatke).

Općenito, zemlje Nove EU – pa ni mi – nisu bile nešto posebno nepripremljene za navodno očekivani jaki drugi val. Pogledajmo samo kako je snaga i rano izbijanje iznenadilo i najnaprednije zemlje s potpuno različitim strategijama: od Njemačke, preko Danske i Nizozemske do Švedske. Sjetimo se da su i u skoro svim zemljama političari govorili ‘samo nosimo maske i neće trebati neke posebne mjere’, pa onda ‘uvedimo neke mjere, a sigurno nećemo lockdown’ i tako dalje, sada do čvrstog lockdowna u skoro cijeloj EU. Čak i Njemačka, uzor prvog vala proživljava pravu dramu nakon neuspjelog ‘mekanog’ lockdowna koji je trebao osigurati mirni Božić. Danska i neke druge zemlje nas već prestižu po broju zaraženih, a nije nemoguće da nas prestigne i Njemačka, pa čak u i u umrlima. U nekim zemljama se već rađa i treći ili ‘drugi B’ val, pod utjecajem zimskog Covida – R je kontekstualan pa čak i ako padne ispod 1, pod utjecajem raznih okolnosti se može vratiti preko 1 – a čini se da je naš vrh drugog vala bio odgođen stapanjem s tim (svima iznenađujućim) trećim valom.

ZAKLJUČAK:

– Razvoj epidemije većim je dijelom izvan dosega vlasti

– Zemlje s jačim mjerama ne prolaze bolje od onih sa slabijima (npr. Slovenija, najgora u ovoj skupin, a vrlo jake mjere je uvela prije eskalacije epidemije)

– Zabrana putovanja koja se uvodi je nekorisna, inspiracija za nju je proljetna zabrana koja se smatrala našom najvažnijom mjerom, a očito nije utjecala na epidemiju

– U cjelini nismo nešto neuspješniji od drugih, dapače, iako neki imaju značajno jače mjere već duže – ovo je jedna skupina s kojom se možemo usporediti, a druga je naše susjedstvo (grafikon 7), samo je Srbija bolja od nas; svaki uspjeh ili neuspjeh treba se gledati relativno

– Zna se da neke mjere funkcioniraju, kao što je zabrana skupova, održavanje fizičke distance, pranje ruku, provjetravanja … a njihovo uvođenje mjera treba biti srazmjerno cilju, jer nesrazmjerno uvođenje mjera ima i teške negativne posljedice na društvo, zemlje koje uvedu brutalne, a nepotrebne mjere – iako ima argumenata da neke brutalne mjere čak i podstiču epidemiju – Mogu nanijeti i veliku kolateralnu štetu u životima i zdravlju svom stanovništvu.

Ne zaboravimo, cilj u kontroli epidemije je spuštanje reprodukcijskog faktora R ispod 1, a ‘zero-covid’ strategije su odavno napuštene. Srećom, u Hrvatskoj je R trenutno značajno ispod 1, nadajmo se da su podaci o epidemiji koje imamo zaista vjerodostojni i da će se takvo stanje održati.

Glavni cilj je naravno očuvanje što više života iako smo pred virusom očito često nemoćni, i stoga pridržavanje epidemioloških mjera uz naravno pojačanu zaštitu ranjivih skupina.

Najnovije

Još iz rubrike