Znanstvenik Ivan Đikić prokomentirao je za portal HRT-a tvrdnju znanstvenika s britanskog Oxforda i američkog MIT-a kako se postojeća pravila o sigurnoj fizičkoj distanci temelje na zastarjeloj znanosti. Napisali su to u časopisu British Medical Journal.
Naime, skupina britanskih i američkih znanstvenika dovela je u pitanje učinkovitost razmaka od dva metra s ciljem suzbijanja širenja koronavirusa i ukazuje na to da bi svjetske vlade trebale uvesti situacijske preporuke o distanci umjesto jednog pravila za sve.
Većina svjetskih vlada trenutno preporučuje da svi građani izvan svojeg doma budu na dva metra razmaka od drugih, bez obzira na to gdje se nalazili.
Umjesto univerzalnog razmaka trebalo bi uvesti situacijsku distancu ovisnu o određenim čimbenicima. Primjerice, radi li se o otvorenom ili zatvorenom prostoru, o tome koliko se dobro prostor prozračuje, nose li ljudi maske i govore li, viču ili pjevaju, kažu znanstvenici.
– To bi zajamčilo veću sigurnost u okolnostima većeg rizika, ali i donijelo veću slobodu u okolnostima s manje rizika i potencijalno omogućilo povratak u normalnost u nekim aspektima društvenog i ekonomskog života, napisali su.
Autori napominju da se distanca od dva metra u obliku sugestije pojavila još 1897., a ukorijenjena je istraživanjima iz 40-ih godina prošlog stoljeća na tadašnjim virusnim zarazama.
Od tada je nekim istraživanjima utvrđeno da čestice u nekim okolnostima mogu letjeti dulje od dva metra.
Odbacujući postojeću preporuku od dva metra kao pojednostavljenu, ova skupina znanstvenika savjetuje da se vlade okrenu uravnoteženijem modelu distanciranja, ovisno o broju ljudi u prostoriji, prekrivanju lica, ventilaciji i sličnim faktorima.
Ivan Đikić ističe kako se ne može se reći da je to zastarjela znanost. Radi se o novim znanstvenim podacima koji pridonose boljim mjerama koje možemo primjenjivati.
– Još uvijek vrijedi pravilo o distanci od 1,5- 2 metra. Podaci koje prikupljamo o koronavirusu moraju biti kritično evaluirani s vremenom. Zato se i preporuke mijenjaju. Činjenica je da smo na početku pandemije primijetili da je daleko najveći broj širenja ovog virusa bio u zatvorenim prostorijama i tada je distanca između ljudi bila jako važna. Oni koji su bili jedan i pol metar i bliže, ti su bili podložni većem prijenosu i zarazi, rekao je Đikić.
Ivan Đikić objašnjava kako sada znamo na otvorenom prostoru, da se virus ne širi samo preko tih kapljica, ima dosta podataka da se može širiti aerosolom.
– Nije to toliko zastarjelo, već ta preporuka više nije toliko dominantna, dodaje.
Ivan Đikić ističe kako je situacijska distanca dobar savjet.
– To je pametno i znanstveno potkrepljeno. Moramo stvarno dobro znati u kojim situacijama se virus najbrže širi i kada izbjegavati te distance. Primjerice, ako imate ured u kojem ljudi rade, a na distanci su od 2 metra, sami prolazak između njih i ostanak duže vrijeme može biti situacija u kojoj će se virus širiti, iako su dalje od dva metra, rekao je Đikić.
Đikić smatra kako bi bilo pozitivno da se definiraju i te situacije u kojima može dolaziti do virusa i da se ljudi na taj način obrazuju i izbjegavaju takve situacije.
– Na taj način će zaštiti sebe i druge oko sebe. U svim tim situacijama i u zatvorenom prostoru nošenje maski će biti jedan od značajnijih faktora da se ta distanca podupre, zaključio je Ivan Đikić.
