“Ovo su ljudi tražili. Nedvosmislen je to dokaz da se zarazan virus nalazi u aerosolima”, rekla je Linsey Marr, stručnjakinja za viruse koji se šire zrakom koja nije sudjelovala u istraživanju. Otkrića znanstvenika prošlog su tjedna objavljena na internetu, no još uvijek nisu recenzirana. To, međutim, ne znači da nisu isprovocirala debatu u znanstvenoj zajednici. “Ako ovo nije čvrst i nepobitan dokaz, onda ne znam što je”, napisala je Marr prošlog tjedna na Twitteru, prenosi N1.
Neki stručnjaci, međutim, kažu da još uvijek nije jasno je li ta količina virusa koja je pronađena u aerosolu dostatna da se osoba zarazi, prenosi Jutarnji.hr.
Istraživanje je bilo jako teško provesti budući da promjer aerosola iznosi pet mikrometara, a isparavanje ih dodatno smanjuje. Pokušaji da se zgrabi te minijaturne kapljice najčešće oštete virus koji sadrže. “Jako je teško uzeti uzorak biološke tvari iz zraka, a da je upotrebljiv”, rekla je Shelly Miller, inženjerka koja proučava kvalitetu zraka i bolesti koje se njime prenose. “Moramo na pametan način prikupljati uzorke kako bi bili slični onima koje ljudi udišu.”
Prethodni pokušaji da se istraži širenje virusa putem aerosola padali su upravo na tehnikama prikupljanja uzoraka. Neka su istraživanja otpisana jer su metode bile suviše eksperimentalne i nerealne, dok su drugi prilikom prikupljanja uzoraka prerezali virus. Jedna je grupa uspjela izolirati virus, međutim nije uspjela pokazati da je taj virus koji je izolirala zarazan.
Istraživači sa Sveučilišta u Floridi uzorke su očuvali tako što su ih prvo uvećali vodenom parom pa ih prebacivali u tekućine pune soli, šećera i proteina, što je očuvalo patogen. Ovu metodu prikupljanja uzoraka pohvalila je urednica časopisa “Tehnike atmosferskih mjerenja” Robyn Schofield, inače atmosferska kemičarka na Sveučilištu Melbourne. Istraživači su istu metodu primijenili kada su uzimali uzorke zraka iz bolničkih soba, međutim tada nisu mogli izolirati koronavirus zbog prisutnosti drugih respiratornih virusa koji su se brže razvijali.
Uzorci za potrebe ovog istraživanja prikupljeni su u sobi za liječenje Covida-19 u bolnici Health Shands u sklopu Sveučilišta Florida. Nijedan pacijent u sobi nije bio podvrgnut medicinskim zahvatima za koje se zna da proizvode aerosole.
Istraživači su uzorke skupljali na mjestu koje je od pacijenata bilo udaljeno dva metra i na onom koje je od njih bilo udaljeno skoro pet metara, puno više od preporučene distance koju bi osobe trebale držati kako bi se smanjila šansa zaraze koronavirusom. Bili su uspješni na obje distance, a genetska analiza virusa pokazala je da je identičan onome koji je pronađen kod pacijenta koji je nedavno primljen na liječenje.
Zrak u sobi mijenjao se šest puta na sat, a soba je opremljena učinkovitim filterima i drugim sigurnosnim mjerama koje su trebale deaktivirati virus prije puštanja zraka u prostoriju. Vodeći virolog istraživačkog tima John Lednicky rekao je da su vjerojatno zato uspjeli pronaći svega 74 virusne čestice u litri zraka. Zatvoreni prostori s lošijom ventilacijom poput škola mogu sadržavati više virusnih čestica.
Drugi znanstvenici kažu da se iz tih otkrića teško može zaključiti u kakvoj se opasnosti od zaraze nalazi pojedinac. “Nisam sigurna da je taj broj čestica virusa dovoljan da se netko zarazi”, rekla je Angela Rasmussen, virologinja sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.
Schofield kaže da držanje distance od dva metra u zatvorenim prostorima više nije bitno te dodala da mali aerosoli mogu prijeći s jedne strane neke sobe na drugu u otprilike pet minuta, čak i kada zrak u sobi ne cirkulira. “Minimalna distanca je zbunjujuća jer ljudi misle da su zaštićeni u zatvorenom prostoru, a ustvari nisu”, rekla je. Marr kaže da je ta uputa dana u trenutku kada se mislilo da se virus može prenijeti samo putem velikih kapljica. “Što veću distancu možete držati, to bolje”, dodala je.
Seema Lakdawala, stručnjakinja za viruse dišnih puteva na Sveučilištu u Pittsburghu kaže da bi ovo otkriće ljude moglo natjerati da poprave ventilaciju u zatvorenim prostorima.
