“Uljuđeni maniri” liberalno-demokratskog parlamentarizma imaju svoje granice – tu su granicu Škoro i njegov Imovinski pokret davno prešli. Neki dan smo od Karoline Vidović Krišto, osobe koja misli da je pedofilija temelj spolnog odgoja, mogli čuti koji su prioriteti Domovinskog pokreta – napad na manjinska prava i relativizacija te opravdavanje ustaškog pokreta. Onda smo saznali da će ona biti potpredsjednica Sabora, pa se to demantiralo – bit će to Miroslav Škoro koji bi pomilovao ratnog zločinca odgovornog za smrt, između ostalog i djevojčice od 11 godina, i njezinih roditelja. Nakon što smo to saznali, od predsjednika saborskog kluba Domovinskog pokreta dolazi upozorenje da se svi koji sutra neće glasati za Škoru ili će se isključiti iz glasanja trebaju izuzeti iz podjele saborskih odbora, kaže Katarina Peović iz Radničke fronte.
Glasat ću protiv Škore za potpredsjednika Sabora – jer to znači glasati protiv politika koje napadaju reproduktivna prava žena, radnike i radnička prava, politike protiv nacionalnih manjina, LGBTQ+ osoba.
Zastupnici koji pozivaju da se na konstituirajućoj sjednici, ukoliko klubovi žele sudjelovati u podjeli odbora – moraju podrediti “dogovoru” i glasati za Škoru, pozivaju na kompromitaciju zastupnika i kršenje političkih principa zbog kojih su zastupnike birači i birali – birači su se nadali da ćemo biti brana prema crnoj desnici. No Domovinski pokret se poziva na nepisano pravilo, navodno je oduvijek tako – vladajući ne moraju nikom ništa dati, pa je, eto, svaki “dobiveni” odbor dar koji dolazi uz pristanak na konsenzus oko svih potpredsjednika i predsjednika Sabora, čak i kada su oni pro-fašističkih stavova. Jednostavno morate glasati za Škoru ako želite sudjelovati u podjeli odbora prema matematičkoj formuli broja zastupnika u klubovima.
No, nitko zastupnicima ništa nije dao niti poklonio – svi zastupnici izabrani su od naroda koji očekuje da ih ti zastupnici zastupaju onako kako su u predizbornoj kampanji i obećavali. Podjela odbora na vladajuće i oporbene reflektira odnose snaga po D’Hondtu. To je formula po kojoj se računa tko ima pravo na koliko mjesta predsjednika i potpredsjednika u famoznim saborskim odborima i u nekim demokracijama (danskoj recimo) ta se formula jednostavno primjenjuje bez velikih razgovora. Vladajući i oporba koja im drži stranu, nemaju pravo na nasilje nad zastupnicima i ucjene na samom ulazu u Sabor, pregovore i kompromitirajuće dogovore. Ucjene oko “podjele odbora” postaju praksa koja kompromitira zastupnike prije nego li su i položili zakletvu. To je praksa koja se obično zbiva u tišini pod plaštom “običajnog prava” i nepisanih pravila koja su tu da se zastupnik/ca već na samom početku osjeća dužnim i povezanim s onima čije politike je kritizirao/la.
Poštivanje institucije saborskog zastupnika prije svega znači dosljednost i beskompromisnost stavova zbog kojih smo izabrani. Ako odstupamo od tih stavova, onda nas oni koji su nas birali imaju puno pravo opozvati.
Zastupnicima se ne može nametati kako će sutra glasati o potpredsjednicima i predsjedniku Sabora i ucjenjivati ih podjelom odbora. Sutra se toga principa i držim, a opasnim desnim politikama jasno kažem – no pasaran!, kaže Katarina Peović.
