Vesnu je prvi put vidio na Stradunu, a ona je pitala: Tko je ovaj momak što se okreće za mnom?

U dokumentarnom filmu ‘A Porina dobiva – Oliver Dragojević’ želio sam Olivera približiti svima onima koji ga nisu poznavali. Želio sam ga pokazati točno onakvim kakav je on bio. A bio je pristupačan. Drag. Normalan, piše Jutarnji.

On je bio zvijezda, ali se nikad nije ponašao poput zvijezde. Bio je, moglo bi se reći, antizvijezda. On baš nikad u životu nije glumio nedostižnu veličinu kojoj obični smrtnici ne bi smjeli prići. Baš suprotno. I sama pomisao da bi se tako ponašao, njega bi zgranula. Oliver je samog sebe smatrao običnim čovjekom, ‘jednim od nas’, o čemu u filmu najbolje svjedoči njegova supruga Vesna.

Ona je u filmu ispričala kako su njihovi susjedi u Splitu u ribarnicu odlazili i vraćali se u roku od najviše pola sata. Jer, Oliverova obitelj živi u centru grada, nedaleko od ribarnice. No, za posjet ribarnici, kaže Vesna u filmu, Oliveru i njoj trebalo je gotovo pola dana. Jer bi Oliver na ulici zastao i porazgovarao sa svakim tko bi ga nešto upitao, s mnogima bi se i fotografirao…

Pa bi se taj njihov put u ribarnicu znao protegnuti na tri do četiri sata, ponekad i više – govori Toni Volarić, scenarist i redatelj prvog dokumentarnog filma o Oliveru, što će se u povodu druge godišnjice njegove smrti na HTV-u 1 prikazati u srijedu 29. srpnja u 20.05 sati.

Riječ je o autoriziranom filmu o Oliverovu životu i karijeri, u izvršnoj produkciji tvrtke Unison Pro, koji u sedamdeset minuta na neuobičajen način slijedi Oliverovu karijeru, a filmska se priča ispisuje uz izjave Oliverove rodbine, prijatelja, suradnika i kolega glazbenika. U ekraniziranoj biografiji, nezaboravnog Olivera opisuju oni koji su ga najbolje poznavali – supruga Vesna, prijatelji Brico, Bata, Vinko Barčot, Zlatan Stipišić Gibonni, Zorica Kondža, Tedi Spalato, Tomislav Mrduljaš…

Sam film nastao je u sklopu serijala “A Porina za životno djelo dobiva…” utemeljenog na želji da se dokumentiraju životne i umjetničke priče dobitnika Porina za životno djelo. Uz film o Oliveru, HRT će na jesen prikazati i ostatak serijala s filmovima o Arsenu Dediću, Bošku Petroviću, Dinu Dvorniku, Dunji Vejzović, Đorđu Novkoviću, Ivi Robiću, Kvartetu 4M, Miljenku Prohaski, Ruži Pospiš Baldani, Vici Vukovu i Zdenku Runjiću.

Scenarist i redatelj Toni Volarić, snimatelji Vjeran Hrpka i Domagoj Lozina, ton majstor Silvio Mojaš Fric, montažer Augustin Tino Bilandžić, šminkerica Sanja Krstulović i izvršni producent Davor Drezga ovaj serijal radili su godinu dana, a dio o Oliveru snimao se u Veloj Luci, Splitu i Zagrebu. Na Korčuli je ekipa boravila nekoliko dana, a zahvaljujući njihovu trudu, javnost će prvi put doznati mnoge pojedinosti iz Oliverova privatnog života i vidjeti dosad neobjavljene snimke nastale daleko od očiju javnosti, na proslavama i druženjima s obitelji i prijateljima, sa snimanja pjesama za neke sad već slavne albume, iz ribolova…

– Odlazak u ribe, složili su se svi Oliverovi ljudi, Oliveru nije bio hobi ni neki ispušni ventil, nego jednostavno način života. On je obožavao more. Vesna Dragojević tako u filmu govori da bi on znao reći da sljedeća tri dana ide na more. Ona bi mu spakirala hranu i vodu, a on bi se nakon tri dana doma, u Vela Luku, vratio s tim njezinim paketima. Neke ne bi ni otvorio, jedino bi uvijek popio malo vode. Njemu, naime, na moru baš ništa nije trebalo.

More je njemu bilo sve, zbog mora je tijekom ljeta tradicionalno odbijao sve ponude za koncerte. Nije bilo tog novca koji bi njemu mogao nadoknaditi to da on preko ljeta nije u svojoj Vela Luci – kaže Volarić kojem su Oliverovi prijatelji povjerili kako je glazbenik na moru ponajviše uživao u tišini.

– Njegov prijatelj Vinko Barčot ispričao je kako bi oni zajedno plovili i pritom satima šutjeli. Svatko bi sjedio na svojoj strani broda i guštao. Sam ulov pritom je bio sporedan, premda je Oliver itekako znao gdje i kako loviti. Tu je i ona slika na koju je Gibonni podsjetio za oproštaja od svog prijatelja u splitskom HNK: zima, bura, siječanj, Oliver s kapom navučenom do nosa na studeni ide s broda i nosi u rukama vrećice s ulovljenom ribom – govori Volarić koji je u filmu prikazao, naravno, i dugu karijeru pjevača od mnogih proglašenog najpopularnijim i najobožavanijim u povijesti hrvatske zabavne glazbe, čovjeka koji je sanjao i dosanjao nastupe i u prestižnim svjetskim dvoranama, od New Yorka do Londona i Pariza, a ipak se uvijek najbolje osjećao na svom brodu, na moru…

– Meri Cetinić ispričala nam je kako je Oliver zapravo postao član grupe More. On je tada, 70-ih godina, svirao u Dubrovačkim trubadurima, grupi u kojoj je bio oko godinu dana. A onda je jednog dana sa svojim orguljama jednostavno došao u Supetar, na probu grupe More i rekao: ‘Ja ću s vama svirat’ – kaže Volarić.

Uz Split i Vela Luku za Olivera je važan grad bio i Dubrovnik, jer je tamo upoznao svoju Vesnu. Kako je to bilo, ispričao je jednom u razgovoru za Studio:

– Upoznao sam je na Stradunu, prošla je kraj mene, imala je crno-crvenu kosu, dugu i valovitu. I samo je prošla. Okrenuo sam se, a i ona se okrenula u isto vrijeme. Onda sam se raspitivao tko je ona. Postojalo je sastajalište u Gradskoj kavani, tamo sam ispitivao ljude koji je poznaju tko je ona i kako se zove. Sve su mi objasnili i jedan od njih bio je posrednik, dogovorili smo sastanak.

Našli smo se upravo u Gradskoj kavani jednoga jutra. Je li to bio spoj ili kava, ne znam. I tako smo tamo sjeli i dogovorili se da se vidimo i to polijepodne – ispričao nam je Oliver. No, u filmu sada progovara i Vesna pa doznajemo njezinu stranu priče o fatalnom upoznavanju:

– Vesna kaže kako su se njih dvoje u svibnju 1973. prvi put vidjeli na Stradunu, ali otkrila nam je i da je tom prilikom nekog upitala tko je taj momak koji se okrenuo za njom. A kad su joj rekli da je to novi član Dubrovačkih trubadura, ona je ironično kazala: ‘A, baš se usrećili…’ – kroz smijeh govori Volarić, koji najavljuje da ćemo u filmu doznati i kako je Oliver zaprosio svoju Vesnu.

– Nije tu bilo romantike, klečanja na koljenima, šaputanja pod zvijezdama, šampanjca i ne znam čega još. Umjesto toga, kako je Vesna, koja je tada radila u bolnici u Dubrovniku, svaki vikend putovala svom Oliveru u Supetar ili Split, on joj je jednog dana predložio: ‘Što ćeš dolazit, tramakavat se po autobusima, muka je to. Ajmo se mi oženiti pa da ti više ne moraš putovati’ – prepričava Volarić.

– Tonijev film o Oliveru pravo je malo remek-djelo. Plakala sam dok sam ga gledala – povjerava Lejdi Oreb, televizijska urednica, inače Oliverova rođakinja, koja je pokojnog glazbenika znala otkad je bila djevojčica i nastavlja:

– Film zahvaljujući pričama Oliverovih najbližih toliko vjerno oslikava lik i djelo tog jedinstvenog glazbenog galeba da ti se čini kao da je on i dalje tu, među nama, čini ti se kao da razgovaraš s njim – objašnjava Lejdi Oreb.

A neki od filmskih junaka s Oliverom, vidjet ćemo u filmu, doista popričaju dan danas. Jedan od najboljih Oliverovih prijatelja, legendarni Bata iz Vela Luke, koji jednom na tjedan pohodi glazbenikov grob, kune se da mu se Oliver obratio.

Što mu je rekao?

– Rekao mi je: ‘Bok, Malo’ – kaže Bata u filmu i dodaje da su Oliver i on jedan drugog oduvijek zvali Malo.

Facebook Komentari