Teoriju o redoslijedu rođenja prvi je spomenuo psihoterapeut Alfred Adler, koji je početkom 20. stoljeća posumnjao da bi upravo redoslijed rođenja mogao stvoriti specifične karakteristike i ključne razlike kod braće i sestara. Osobine ličnosti razvijaju se sukladno roditeljskom tretmanu koji dobivaju, pa je primjerice, prvorođenac obično dijete koje najviše teži perfekcionizmu jer su mu mama i tata uzori, a ne braća i sestre. Najmlađe dijete je obično neopterećeno i veselo, pišu 24sata.
Naravno, postoje i primjeri da su prvorođena djeca “crna ovca” obitelji, a srednje dijete posjeduju voditeljske i organizacijske kvalitete. Studija iz 1968. otkrila je da će prvorođenac vjerojatno manje od mlađe braće i sestara sudjelovati u opasnim sportovima jer su oprezniji i boje se ozljeda. Još jedna studija iz 80-ih godina zabilježila je kod njih i nižu stopu anksioznosti i viši ego. Ipak, ove etikete trebaju se uzeti s rezervom jer je svatko pojedinac za sebe kojeg oblikuju i druge životne okolnosti.
Prvorođeni obično postižu bolji akademski uspjeh. Imaju jači osjećaj odgovornosti i zrelost, te bolje voditeljske i organizacijske vještine. Oni obično dobivaju puno više pozornosti u svojim prvim godinama, posebno u usporedbi sa svojom braćom i sestrama. Ali od njih roditelji puno više očekuju.
Kooperativni su, fleksibilni i društveni. Oni obično lako sklapaju prijateljstva i stječu prijatelje. Obično su manje konkurentni i ambiciozni jer ne privlače toliko pažnje kao stariji braća i sestre. Traže pažnju iz drugih odnosa i prijateljstava.
Posljednji rođeni su obično šarmantni, simpatični i kreativni. Imaju vrlo jak osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, ali manje su odgovorni i zreli od braće i sestara u određenim godinama. Budući da su roditelji u trenutku kad njih odgajaju puno sigurniji, postoji mnogo veća popustljivost i obično manja očekivanja.
Jedina djeca u obitelji imaju puno sposobnosti i vrlo su snalažljivi i kreativni, te zreliji od vršnjaka. Mrze nered i kaos i vole imati kontrolu nad većinom stvari u životu.
