Posve je jasno da promjena načina života zbog pandemije djeluje na psihu svih nas, izjavio je nedavno ministar zdravstva Vili Beroš, potvrdivši ono što psiholozi i psihijatri najavljuju. Istraživanja će tek uslijediti, no u praksi se posljedice već pokazuju. Anksiozno-depresivne smetnje zbog zdravstvene krize u porastu su, i to ne linearno, nego su njihove krivulje puno strmije, upozorava psihijatrica dr. Ivana Kekin s Odjela za kognitivne poremećaje i komorbidna stanja s intenzivnom skrbi Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb. Kod onih koji otprije boluju od tih smetnji one se aktiviraju i intenziviraju, a javljaju se i kod osoba koje prije nisu imale tih teškoća.
Povećava se anksioznost, osjećaj neizvjesnosti, besperspektivnosti, strah od gubitka posla, strah od siromaštva. Javljaju se problemi sa spavanjem, problemi s koncentracijom, što smanjuju funkcionalnost. Kronične psihosomatske boljke poput gastritisa, hipertireoze, hipotireoze, lumbosakralnih tegoba intenziviraju se. Uvjerljivo raste potrošnja lijekova za smirenje. I domaći i inozemni pokazatelji govore o pojačanoj potrošnji alkohola, duhana i marihuane – navodi dr. Kekin.
Među pacijentima iz Zagreba ima ih s dodatnih teškoćama zbog potresa. – Baš mi je došla žena koja nakon potresa ne funkcionira, liježe u trenirci i ne spava po cijele noći – dodaje. Zanimljiva je razlika koja se vidi na pacijentima sada, kada se pandemija ponovno razbuktala, u odnosu na prvotni lockdown u ožujku i travnju. Povratak pandemije prilično nas je izbezumio. – Ljude naročito izbezumljuju neujednačene poruke i nekonzistentnost, npr. prvo ne treba maske, pa treba, to ulijeva veliki osjećaj nesigurnosti. U vrijeme lockdowna stroga su pravila ljudima ulijevala osjećaj kontrole, tada su se držali čvršće – opisuje dr. Ivana Kekin.
U pandemiji je sav naglasak na fizičkom zdravlju, dosad se psihičko zdravlje praktički zanemarivalo. Nastavi li se zanemarivati psihičke učinke pandemije na populaciju, nećemo imati samo porast problema s već bolesnim ljudima nego će se novi psihički problemi javiti kod različitih kategorija: kod mladih koji neće moći ići u školu, kod starijih koji će se teško nositi s izoliranošću… – Psihičko zdravlje vuče niz drugih problema, a toga nismo dovoljni svjesni. Ljudi nisu svjesni da narušeno psihičko zdravlje utječe na volju, na kogniciju, da daleko slabije funkcioniramo ako nam je ono narušeno – podsjeća dr. Ivana Kekin.
Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, doc. Petrana Brečić, kazala nam je da su se u Kliniku počeli vraćati njihovi stari bolesnici. Od 40-ak prijama u bolnicu dnevno gotovo dvije trećine čine bolesnici koji su i otprije imali neki psihički poremećaj i oni dolaze u pogoršanju svog osnovnog poremećaja. U ambulantnom sustavu imaju i do 250 pregleda dnevno. Najviše ljudi pak osjeća tjeskobu, pritisak i strah od neizvjesnosti, kako zdravstvene tako i egzistencijalne. S tim se problemima češće nego psihijatrima obraćaju u psihološka savjetovališta.
– U Zagrebu je to bilo baš drastično izraženo nakon potresa, ali i sada se javlja povećan broj ljudi zbog tjeskoba. One su uvelike prisutne. Neuobičajeno je što se javlja veći broj roditelja tinejdžera koji imaju izražena odstupanja u ponašanju. U manjoj mjeri anksioznizni su, povlače se i ne izlaze iz kuće zbog straha od korone, a češće su to izraženije promjene u ponašanju, povrh uobičajenog adolescentskog bunta javlja se više neke drskosti i agresivnosti. Neobično je što se to događa ljeti, nakon završetka školske godine s kojom obično prođu i napetosti pa nam se roditelji inače ljeti i ne javljaju s tim problemima. U općoj populaciji primaran je strah za egzistenciju, od gubika posla i slično, pa su ljudi u nekom pritisku preživljavanja, no kad takvo stanje potraje, isplivat će više mentalnih problema – opisala je prof. Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog društva Tesa, koje zbog oštećenja u potresu djeluje telefonski i internetom.
Stručnjaci na telefonima za psihološku pomoć u obiteljskim centrima uočili su da se broj poziva povećava kako se povećava broj zaraženih. Najviše zovu osobe srednje, odnosno starije životne dobi. Povećan je i broj poziva djevojaka od 20 do 26 godina koje se žale na probleme sa spavanjem, uznemirene su i boje se, imaju potrebu za pretjeranom dezinfekcijom doma, a zbog nepridržavanja epidemijskih mjera od strane drugih ljudi osjećaju osobnu ugrozu. Zovu brojni roditelji zbog načina razgovora s djecom o mjerama.
Stariji najčešće zovu zbog usamljenosti i nemogućnosti kontakta s obitelji te straha od dugotrajnosti izolacije, samoće i moguće izloženosti virusu. – Veliki je broj poziva osoba s dijagnosticiranim psihičkim problemima kojima je izostala podrška nakon uvođenja epidemioloških mjera, raste broj ljudi koji traže promjenu terapije ili doze terapije te savjet liječnika koji su im nedostupni – doznaje se iz Minsitarstva socijalne politike u okviru kojeg djeluju obiteljski centri. Posljednjih dana zovu brojni građani nezadovoljni novim epidemiološkim uputama, nezadovoljni jer ne mogu dobiti epidemiologe i druge liječnike.
