Nesporno je da vitamin D igra veliku ulogu i ima važne funkcije. Ozbiljan manjak tog vitamina, koji postoji kod manje od 12 nanograma po mililitru krvi, uzrokuje teške i bolne deformacije kostiju koje se kod djece nazivaju rahitis, a kod odraslih osteomalacija. No to su jedine činjenice oko kojih se slažu svi znanstvenici, piše Deutsche Welle.
Nitko ne zna koliko točno vitamina D čovjek stvarno treba. Također je sporno i pitanje kada se radi o manjku. Zato se često kao mjerilo uzima nekoliko graničnih vrijednosti. No činjenica je da je vitamin D sve omiljeniji, prenosi Jutarnji list.
Nije samo pseudo-znanstvena literatura o „sunčevom vitaminu“ sve popularnija, nego se znatno povećao i broj objavljenih studija na tu temu. U međuvremenu se vitamin D ne smatra samo bitnim za zdravlje kostiju, nego se dovodi u vezu i s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2 i raznim vrstama raka.
Količina vitamina D ovisi o sunčevom svjetlu. Ako je koža dovoljno izložena UV zrakama, tijelo je u stanju samo proizvesti taj vitamin. Procjenjuje se da se prehranom pokriva samo deset do 20 posto potrebne količine.
Vitamin D koji se sintetizira pomoću sunčevih zraka ili hrane nije biološki aktivan. Nužni su procesi u metabolizmu nakon kojih u jetri nastaje biološki aktivni oblik vitamina, tzv. kalcitriol i odande dospijeva u krv.
Osim toga, mnogi organi imaju receptore na koje se veže predstupanj kalcitriola. On se također nalazi u krvi. Iz njega potom organi sami proizvode kalcitriol koji se koristi za brojne druge procese u tijelu. Tako ovaj oblik vitamina D regulira izlučivanje inzulina, usporava rast tumora, potiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca te preživljavanje i djelovanje makrofaga, koji su vrlo važni za imunosni sustav.
U jednoj analizi Sveučilišta Hohenheim dolazi se do zaključka o povezanosti između nedostatka vitamina D, određenih prethodnih oboljenja i teškog tijeka bolesti Covid-19. Ondje stoji: „Postoje brojne indicije da određene bolesti koje nisu zarazne (visoki krvni tlak, dijabetes, oboljenja krvožilnog sustava) idu zajedno s niskom količinom vitamina D u krvi. To zajedno s popratnim nedostatkom vitamina D povećava rizik teškog tijeka Covida-19.“
„Ta tvrdnja je ispravna“, kaže Martin Fassnacht, šef odjela endokrinologije u sveučilišnoj klinici u Würzburgu. No on upozorava da je riječ o „običnom uočavanju da ti događaji nastupaju istovremeno“. I vrlo kritički gleda na pretjerano pridavanje važnosti vitaminu D. Ne zato što smatra da on nema bitne funkcije, nego ističe da studije još nisu dokazale navodne ljekovite učinke tog vitamina: „Kada se bolje pogleda stvari, onda se nisu dokazale nade da uzimanje vitamina D ima ljekoviti učinak.“
Martin Fassnacht navodi jedan primjer: „Zamislite si dvije grupe 80-godišnjaka. Jedna je živahna, aktivna i bavi se sportom. Kada ju usporedite s drugom grupom u domu za njegu, onda će razlika u količini vitamina D biti drastična, a i ekstremno će se razlikovati i očekivana životna dob.“
No, kako kaže ovaj liječnik, te razlike nemoguće je objasniti samo različitim statusom vitamina D. „Razina vitamina D je dobro mjerilo za to koliko je netko bolestan. Ali ništa više od toga“, upozorava Fassnacht. I napominje da nijedna studija do sada nije uspjela dokazati pozitivan učinak vitamina D kada se on ciljano davao kod različitih oboljenja.
