Da imamo Imunološki imali bismo realnu mogućnost sudjelovati u stvaranju cjepiva

Uspjeh hrvatskih znanstvenika s Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević koji su uspjeli izolirati virus što uzrokuje Covid-19 oduševio je Hrvatsku. No iako je i na ovom primjeru vidljivo da Hrvatskoj ne nedostaje talenta i znanja, teško da u procesu razvoja cjepiva možemo ići puno dalje jer nam nedostaje izgrađena infrastruktura za razvoj kakvu smo nekad imali u Imunološkom zavodu

Ugledni molekularni biolog Ivan Đikić smatra da je izolacija virusa velik uspjeh jer otvara mogućnosti za znanstvenike u Hrvatskoj da studiraju bolest Covid-19 i da se uključe u brojne istraživačke projekte širom svijeta. ‘Posebno je to vrijedno za istraživanje novih lijekova ili metoda sprečavanja ulaska ili umnažanja virusa u stanicama’, kaže znanstvenik.

Mišljenja je da je malo vjerojatno da se virus CoV2 iz Hrvatske značajno razlikuje od virusa koji su izolirani u drugim zemljama pa najvjerojatnije neće biti toliko važan za stvaranje cjepiva koja su već u odmakloj fazi i neka već u kliničkim ispitivanjima. Ističe da je cilj cjepiva koje se nastoji dobiti to da bude specifično za CoV2, ali i univerzalno za sve podtipove virusa CoV2 izolirane diljem svijeta.

‘Sva dosadašnja cjepiva koja su već pripremljena ciljano djeluju na zajedničke antigene za CoV2. Čim je objavljen genom novog virusa CoV2 te su izolirani prvi virusi u siječnju u Kini i Australiji, počele su pripreme za stvaranje novog cjepiva. Unutar samo 42 dana već su izabrani i pripremljeni antigeni za proizvodnju cjepiva’, objašnjava naš znanstvenik za Tportal. No cjepivo se ne može dobiti u bilo kakvom laboratoriju. Đikić napominje da je proizvodnja cjepiva vrlo zahtjevno područje te je neophodna vrhunska tehnologija za proizvodnju i prijenos antigena na siguran način u ljudski organizam.

‘Danas postoji dosta velik broj metoda koje su se prije koristile za uspješnu proizvodnju cjepiva i one se sada koriste za cjepivo za CoV2’, navodi Đikić te ističe da su zbog velikog angažmana znanstvenika na sveučilištima, u institutima, biotehnološkim i farmaceutskim kompanijama postignuti veliki uspjesi, tako da imamo oko 40 cjepiva koja su već pripremljena ili u završnim fazama priprema, a među njima šest je već uključeno u klinička ispitivanja.

Klinička ispitivanja izrazito su važna, ističe, jer je nemoguća primjena tih cjepiva za javnost dok god ispitivanja ne potvrde da nisu štetna za zdrave ljude, tek nakon toga i djelotvorna te da stvaraju imunitet i brane nas od virusa CoV2.

‘Nedopustivo je to da zbog žurbe ili pritiska dođe do upotrebe djelotvornog, ali i dijelom štetnog cjepiva. Zato treba imati strpljenja da se napravi kvalitetno cjepivo i vjerovati institucijama koje su odgovorne za njegovu pravilnu primjenu. Sve medijske najave o cjepivu za nekoliko mjeseci treba promatrati s dozom sumnje’, smatra znanstvenik.

No možda tek sada, tijekom pandemije koronavirusa, možemo žaliti i tek se sada vidi prava šteta što je Imunološki zavod praktički uništen. Znanstvenik kaže da je sigurno da danas imamo Imunološki zavod, koji je bio hrvatski brend u svijetu u proizvodnji cjepiva, imali bismo i realnu mogućnost sudjelovati u stvaranju novog cjepiva za CoV2 s tehnologijama iz Hrvatske.

‘Vjerujem da su mnogi znanstvenici, stručnjaci, ali i šira javnost pogođeni ne samo činjenicom da smo gotovo potpuno ugasili i uništili Imunološki zavod u Hrvatskoj, nego još više načinom na koji je to napravljeno: potpunom nebrigom i čak ponekad aktivnim radom urušavanja takve institucije’, smatra Đikić te dodaje da je očigledna politička odgovornost na svim razinama, od gradske do državne, političara svih boja koji su ili pasivno gledali ili aktivno promovirali razne interesne lobije i situacija je iz dana u dan, iz godine u godinu, bila sve gora.

To je, mišljenja je, dovelo do urušavanja imena institucije, gubitka poslovnih partnera, uništavanja tehnologija i znanja, gubitka stručnjaka, mladih znanstvenika i patenata koje je imao Imunološki zavod. Pitali smo sugovornika koliko bi, po njegovu mišljenju, trebalo da se Imunološki zavod opet pokrene. Đikić kaže da je to težak zadatak, no i da postoji mogućnost ako se okupi jezgra stručnjaka iz bivšeg Imunološkog zavoda, imunologa i virologa iz Hrvatske, uključujući stručnjake poput Stipe Jonjića, kao i iz svijeta, te im se da mandat da pripreme novi program za Imunološki zavod.

‘Siguran sam da bi taj program mogao biti konkurentan na natječajima Europske unije jer će u budućnosti razvoj cjepiva postati prioritet Europe i to je velika mogućnost za Hrvatsku’, poručuje ovaj molekularni biolog. Važno je, napominje, samo da se uklone sve prepreke iz prošlosti i da se dopusti stručnjacima da se fokusiraju na tehnologije i znanosti, a na Vladi i gradu je da osiguraju vlasničke odnose, legalne prepreke i lokacijske uvjete za budući rad uspješnog instituta.

‘To bi bio velik iskorak za Vladu i stručnjake u Hrvatskoj kao šansa za budući uspjeh znanosti i gospodarstva u Hrvatskoj’, zaključuje znanstvenik za Tportal.

Facebook Komentari