Ugledni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić rekao je kako je potrebno što više ljudi testirati kako bi se pronašli sumnjivi slučajevi, izolirali i tako spriječili širenje virusa. Istaknuo je da je izolacija neophodna i da je se moramo pridržavati, piše HRT.
Što se tiče cjepiva rekao je da trenutno nema efikasnog cjepiva ni lijeka, te da ga se najranije može očekivati za 12-18 mjeseci.
– Kombinacije lijekova, vrlo često to su antibiotici kao što je naš azitromicin, pomažu pacijentu sa simptomima. Ti lijekovi antibiotici u kombinaciji sa kolrokinom pomažu u zadnjim fazama bolesti liječeći posljedicu, a ne uzrok. Oni ne djeluju da spriječe ulazak virusa kod ljudi.
– Kladio bi se da bi pravim mjerama izolacije i organizacije zdravstvenog sustava uspjeli unutar par mjeseci spustiti zarazu virusom i izolirat ga, a nadam se da će i klimatske promjene – vlažnoća zraka i manja zagađenost zraka, dovesti do pozitivnog učinka, ali to neće biti glavni faktor u sprječavanju širenja zaraze. To je samo mala pomoć, ali na to ne smijemo računati kao na rješenje ove situacije, rekao je Đikić gostujući u emisiji Zajedno za zdravlje.
Savjetovao je ljudima da žive normalno, da se brinu o sebi o starijima i bolesnima, da ostanu doma i šire točne informacije, a ne lažne.
Uspoređujući virus gripe i koronavirusa Đikić je rekao da kod gripe imamo cjepivo i znamo kad se pojavljuje. Istaknuo je i da iako je smrtnost kod gripe velika, oko 500.000 ljudi godišnje, da smo se na to kao društvo navikli jer imamo određeno znanje i znamo da će to proći.
– Kod koronavirusa moramo biti oprezniji. Dogodilo se 2002., 2012. i 2020. pojava sličnih virusa prehlade koji su blaži nego gripa, ali došlo je do mutacije i sad imamo novi virus za koji nemamo cjepivo, nemamo nikakva sredstva za borbu i zato smo nemoćni i stvara se panika i strah. Zato je izolacija – karantena jedini način borbe i moramo je primijeniti. Ne smijemo se igrati sa virusima jer su opasni zbog svoje nepredvidljivosti i različitih mogućnost širenje.
Komentirao je i zašto je broj umrlih u Južnoj Koreji 0.5 posto, a u Italiji do 9 posto.
– Razlika je u tome da imamo različito pripremljen sustav i različito vrijeme borbe protiv virusa. Virus nije postao divlji. Južna Koreja počela je vrlo rano s testiranjem, prepoznala je i izolirala zaražene osobe i spriječila dolazak virusa do rizične populacije – bolnica i starijih. U Italiji je taj proces počeo kasno. U trenutku kada ljudi umiru to znači da je virus već par tjedana u široj javnosti, piše HRT.