Rudan: Prof. dr. Andrija Štampar je zapisao 10 principa koje smo svi morali znati napamet

Znanstvenik epidemiolog Igor Rudan oglasio se na fb-u:

KARANTENA WUHAN (15. DIO):
“VAŽNIJE OD ZAKONA”

Ovaj status je dio eseja pod naslovom “Čemu me do sada naučio koronavirus?”, kojeg sam napisao za publikaciju o koronavirusu kojeg priprema Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista. Copyright ima Večernji – smijete ga prenositi samo ako Dražen dopusti. Evo, dakle, pet stvari o kojima me do sada naučio koronavirus:

1. NAUČIO ME DA LJUDI VIŠE NEMAJU NI PRIBLIŽNU SVIJEST O TOME KOLIKO JE GRIPA OPASNA BOLEST

– Gripa je morala biti značajnim dijelom odgovorna za strašan pomor među američkim indijancima, Aztecima, Majama, Inkama i australskim aboridžinima kada su došli u dodir s prvim europskim kolonizatorima.
– “Ruska gripa” 1889-90 (antigeni H3N8/H2N2) ubila je milijun ljudi u vrijeme kada je ukupno svjetsko stanovništvo bilo tek oko milijarde i pol ljudi.
– “Španjolska gripa” 1918-1920 (antigeni H1N1) ubila je vjerojatno i do 75 milijuna ljudi u doba kad ih je živjelo 1.8 milijardi, i imala je znatno višu stopu umiranja u zajednici od ovog koronavirusa.
– Azijska gripa 1957-58 (antigeni H2N2) ubila je možda i više od 3 milijuna ljudi u vrijeme kad ih je na Zemlji bilo 2.9 milijardi.
– Hongkonška gripa 1968-69 (antigeni H3N2) ubila je također možda i više od 3 milijuna ljudi u vrijeme kad ih je ukupno bilo 3.5 milijardi.
– Danas, i uz procjepljivanje najugroženijih koji bi mogli umrijeti, ona ubije 250,000 do 650,000 ljudi godišnje, ali ubija manjim dijelom izravno (respiratornim simptomima), a većim posredno (pogoršanjem već postojećih bolesti u starih osoba).

U Italiji je, prema ispravno provedenim istraživanjima i izračunima, koji su uzeli u obzir i izravne i posredne smrti, gripa ubijala od 7,000 do 24,000 ljudi godišnje u prošlom desetljeću. U SAD-u gripa odnese između 20,000 i 50,000 žrtava svake godine. U oba slučaja, te brojke vrijede uz procijepljenost ugroženih. Da ih ne cijepimo, bile bi i bitno veće.

2. NAUČIO ME DA LJUDI BRZO IZGUBE STRAH OD SVEGA DOBRO POZNATOG, ČAK I KADA NE BI TREBALI, ALI IMAJU PRETJERAN STRAH OD SVEGA POTPUNO NEPOZNATOG

Teško je objasniti kako su se ljudi uspjeli “navići” na toliku smrtnost gripe da se više čak se i ne trude cijepiti kada to i mogu, ali sada se izvješćuje o svakom otkrivenom slučaju koronavirusa u svakoj državi kao da opet dolazi “crna kuga”. Gripa je mahom teška bolest, koja prikuje za krevet svakog zaraženog na nekoliko dana. COVID-19 je bolest koja ima širok spektar simptoma, a globalno je sada već 90% zaraženih, od njih trenutno 60,000 aktivnih slučajeva, klasificirano kao “blagi simptomi”, a samo 10% kao “teški ili kritični”. No intenzivni fokus nekih medija na “tropizam” koronavirusa za plućne alveole, a ne samo bronhe, što izaziva vrlo tešku kliničku sliku u najtežih slučajeva COVID-19, i činjenica da su kod COVID-19 problemi s plućima glavni u svih bolesnika, a kod gripe samo u možda petine, u kombinaciji s izvještajima samo o najtežim slučajevima, potpuno izvrću dojam o tome koliko su ove dvije bolesti relativno opasne.

Kao što rekoh, epidemiologu je opasnija ona koja može ubiti više ljudi. Za sada je to još uvijek gripa, čak i uz cijepljenje. Gripa je ove godine vjerojatno već ubila oko 300,000 ljudi, bez obzira na cijepljenje, a COVID-19 nakon 3 mjeseca širenja upravo doseže 5,000 umrlih. Bit će i značajno više, ali za sada je još uvijek otvoreno pitanje hoće li doseći gripu. Ali vidim da mnogi, zbog straha od nepoznatog, jednostavno ne vide, ne čuju, ne mogu uopće shvatiti.

3. NAUČIO ME DA ĆE ČAK I NAJRAZUMNIJI LJUDI LAKO POMIJEŠATI JABUKE I TREŠNJE KADA NEMAJU DOVOLJNO ISKUSTVA U NEKOM PODRUČJU

Trenutne procjene stope umiranja od koronavirusa predstavljaju košaru u kojoj su zajedno pomiješane jabuke i trešnje. Kada koronavirus hara bolnicama, među već bolesnim ljudima s problemima, on može ubiti i jednu osobu na svakih 20. Ali kada se širi među zdravim stanovništvom, tada ubija oko jedne osobe na svakih 200. U početku epidemije, većina umrlih bit će ljudi zaraženi u bolnicama, pa će se stopa umiranja među svima zaraženima činiti većom. Vremenom će velika većina slučajeva dolaziti iz zajednice, pa će se stopa početi približavati ovoj manjoj. A ukupan potencijal virusa da učini štetu cijelom narodu ovisi znatno više o njegovu širenju u zajednici, negoli o ubijanju unutar bolnica. Zato ne treba preslikavati trenutne stope umiranja u početku pandemije na cijele narode i njihove populacije. Ali to, čini se, ovih dana malo kome uspijevam objasniti.

4. NAUČIO ME DA ĆE LJUDI BEZ DOVOLJNO ZNANJA U ŽARU INFODEMIJE, POTKOPAVATI POTENCIJALNO KORISNE POKUŠAJE ZDRAVSTVENE EDUKACIJE, SVJESNO I NESVJESNO

U razgovoru s nekolicinom kolega koji imaju znanstvenički autoritet prosvjećivati javnost u ovim danima krize, nevjerojatan nam je broj primjera gdje nedovoljno upućeni, svjesno ili nesvjesno, izvrću ono što izjavimo i napišemo, pogrešno ili čak zlonamjerno to tumače, pa zatim pogrešno prenose dalje, nadaju se da ćemo se i mi vremenom pokazati neznalicama. Primjećujemo da naši zdravstveno-edukacijski napori mogu, zbog toga, i nama i drugima nekada štetiti možda i više nego koristiti. Najveća bojazan je kada se naši testovi prenose uz nekritično ili čak sasvim pogrešno izvučene velike naslove i podnaslove, koji nemaju baš nikakve veze s onim izrečenim.

Da bih umanjio taj mutacijski učinak “infodemije” na korisne poruke, obnovio sam već četvrti put svoju suradnju s Večernjim listom i komentirat ću do daljnjega ovu pandemiju samo za njih, a ovdje dijeliti njihov članak, kako bih na neki način osigurao da informacije koje prenašam ne mutiraju stihijski i izazovu suprotan učinak. S Večernjim imam sjajnu suradnju sada već tri godine, a objave iz Večernjaka dijelit ću onda, naravno, i ovdje.

5. NAUČIO ME DA NE TREBA DIZATI RUKE OD ZDRAVSTVENOG PROSVJEĆIVANJA, ČAK I KADA MU SMISAO POSTAJE UPITAN U OVAKVOJ KOLEKTIVNOJ PSIHOZI

Kada sam već više puta pomislio kako nema smisla pokušavati pisati, neki su me dragi kolege podsjetili da smo mi ipak svi bili učenici velikoga prof. dr. Andrije Štampara. On je zapisao 10 principa koje smo svi morali znati napamet, jer su oslobodili svijet straha od zaraznih bolesti u drugoj polovici 20. Stoljeća. Oni su i danas temelj javnoga zdravstva i socijalne medicine, a da je pokojni akademik barem još uvijek s nama u ovoj situaciji, vidio bi da su jednako onoliko aktualni i sada, kao što su bili i prije 50 godina, kada nam ih je ostavio u nasljeđe:

1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona.
2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima.
3. Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovom unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike.
4. Socijalna terapija bitnija je od individualne.
5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku.
6. Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih (egalitarizam).
7. U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu.
8. Liječnik treba biti narodni učitelj.
9. Pitanje narodnog zdravlja je od većeg ekonomskog nego humanitarnog značaja.
10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija.

Facebook Komentari