Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske definitivno napušta Europsku uniju večeras u ponoć, završavajući 47-ogodišnje članstvo u bloku, što izaziva pomiješane emocije radosti, odlučnosti, ali i tuge te rezignacije. No, treba biti realan i shvatiti kako je Ujedinjeno Kraljevstvo desetljećima za vrijeme svoga članstva u EEZ-u i kasnije u Europskoj uniji postupno i uporno gradilo svoje novo carstvo koje više nije bilo teritorijalno s osloncem na kolonije, nego novčano carstvo bazirano na narasloj „financijskoj industriji“, zasnovanoj na novim financijskim tehnologijama i na of shore zonama, odnosno poreznim oazama s pretenzijama stjecanja ključnog utjecaja na globalnim financijskim tržištima.
U trenucima kada je cijeli postupak izgradnje globalnog financijskog carstva Ujedinjenog Kraljevstva bio gotovo dovršen, to isto Ujedinjeno Kraljevstvo je sad definitivno spremno napustiti Europsku uniju i njene regulatorne mehanizme, kako bi njegovo novo carstvo financijskih oaza moglo nemetano djelovati bez pravnih ograničenja koja sa sobom nosi članstvo u Europskoj uniji.
Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije večeras u ponoć, tj. u petak 31.01. na subotu 1.02. 2020. godine, znači “promjenu” i “svitanje nove ere”, ocijenio je britanski konzrvativni premijer Alexander Boris de Pfeffel Johnson koji želi ujediniti zemlju nakon tri i pol godine podjela zbog BREXIT-a.
“Ovo nije kraj, nego početak”, naglasio je konzervativni čelnik u svom obraćanju naciji u petak u 23.00 sata po srednjoeuropskom vremenu, sat vremena prije povijesnog istupanja Ujedinjenog Kraljevstva koje će biti prva zemlja koja napušta EU.
“Ovo je trenutak kada zora sviće i podiže se zastor prije novog čina”, nastavio je, u svom govoru koje je objavio njegov ured. “Ovo je trenutak istinske nacionalne obnove i promjene”.
Premijer Alexander Boris de Pfeffel Johnson želi usto ostaviti iza sebe podjele koje razdiru Britance nakon referenduma 2016. godine na kojemu ih se 52 posto izjasnilo za BREXIT. “Naš posao u vladi – moj posao – je ujediniti zemlju i povesti je naprijed”.
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Alexander Boris de Pfeffel Johnson, večeras, 31.10. na 1.02. 2020. godine je u Sunderlandu proslavio BREXIT na ministarskoj sjednici kojom će predsjedati. U tom gradu na sjeveroistoku Engleske koji je na referendumu 2016. godine glasovao za BREXIT sa 61 posto, najveća je tvornica automobila japanskog proizvođača Nissan-a u Europi. Budućnost te tvornice bila bi neizvjesna u slučaju tvrdog BREXIT-a koji je spriječen zahvaljujući tome što je postignut dogovor o razdruživanju s Bruxellesom.
Bivša premijerka Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Theresa Mary May kazala je da će se konačno u ponoć u petak moći reći da “smo proveli rezultate referenduma iz 2016. godine i zadržali povjerenje britanskog naroda”.
“Sretan Dan BREXIT-a. Konačno je svanuo dan kada ćemo postati slobodni”, riječi su Nigela Paula Faragea, lidera britanske Stranke BREXIT, na Twitteru. Dok je on u utorak pakirao stvari iz svoga ureda u Europskom parlamentu u Bruxellesu, rekao je da će mu jako nedostajati ta institucija na čijoj je kritici izgradio svoju političku karijeru.
Nedostajat će mi zabava, teatar”, izjavio je čelnik stranke BREXIT. “Nedostajat će mi uloga mangupa pantomimičara što sam bio puno puta. Bilo je to važno poglavlje u mome životu”.
Ono za čim Nigel Paul Farage, međutim, ne žali je to što je vodio kampanju koja je rezultirala izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz EU-a.
Tihi će se razvod dogoditi večeras u ponoć u Bruxellesu, a glasna proslava na londonskom Trgu parlamenta gdje je Nigel Paul Farage obećao dovesti 30.000 ljudi. ON i još 72 britanska zastupnika sudjelovali su na svojoj posljednjoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. “Mi volimo Europu, ali mrzimo Europsku uniju”, bio je rezolutan Nigel Paul Farage u Europskom parlamentu. Danas ujutro, skupina parlamentaraca iz stranke BREXIT teatralno je išetala iz modernističke zgrade s zastavom Ujedinjenog Kraljevstva i tako obilježila izlazak Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije nakon 47 godina članstva.
Škotska premijerka Nicola Ferguson Sturgeon kazala je da će trenutak izlaska Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz EU-a biti “trenutak duboke tuge za mnoge od nas u Ujedinjenom Kraljevstvuu. A ovdje u Škotskoj, s obzirom da se on događa protiv volje većine, ta će tuga biti izmiješana s bijesom”, rekla je.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen kazala je da će EU početi novo poglavlje nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva kao jedinstvena snaga u globalnim pitanjima od klimatskih promjena do tehnološke preobrazbe, i neće imati manje mogućnosti zbog BREXIT-a. “Naše iskustvo nas je naučilo da snaga ne leži u sjajnoj izolaciji nego u našoj jedinstvenoj zajednici”, kazala je ona na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Yves Jean Ghislaine Michelom i čelnikom Europskog parlamenta Davidom Maria Sassolijem u povodu BREXIT-a. “Nigdje u svijetu ne možete naći 27 zemalja s 440 milijuna ljudi, koji govore na 24 jezika, da se oslanjaju jedni na druge, rade zajedno, žive zajedno. Neka nitko ne dvoji – izazovi s kojima je Europa suočena i mogućnosti koje može iskoristiti nisu se promijenili zbog BREXIT-a”, naglasila je Ursula von der Leyen.
Republika Hrvatska, koja u ovom polugodištu predsjedava EU-om, žali zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, ali Europska unija i bez nje ostaje jaka, objavila je hrvatska Vlada danas, posljednjeg dana britanskog članstva u toj zajednici.
“Dok žalimo zbog odlaska jedne od država članica iz naše europske obitelji, ohrabruje nas ojačano jedinstvo koje je nas 27 pokazalo u posljednje tri godine”, stoji u priopćenju. “Europska unija bit će brojčano manja, ali ostaje snažna i jedinstvena kao i uvijek”, ističu Banski dvori.
Za njemačku kancelrku Angelu Dorotheu Merkel i za francuskog predsjednika Emmanuela Jean-Michel Frédéric Macrona BREXIT je tužan trenutak i prekretnica za Europu.
Odlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU u petak u ponoć je “šok i povijesni znak za uzbunu za cijelu Europu”, izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron. “Taj izlazak je šok. To je povijesni znak za uzbunu koji mora odzvanjati u svakoj od naših zemalja, mora ga čuti cijela Europa i mora nas potaknuti na razmišljanje”, rekao je Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron. “Ovaj BREXIT je moguć jer nam je Europa prečesto bila žrtveno janje naših vlastitih problema, jer nismo dovoljno promijenili našu Europu. Više nego ikada trebamo Europu, suočeni s Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama kako bi zaštitili naše interese”, istaknuo je.
Kancelarka Savezne Republike Njemačke, Angela Dorothea Merkel smatra da BREXIT predstavlja “duboki rez” i za SR Njemačku i za cijelu Europu. Dodala je da očekuje “intenzivne” pregovore o budućem odnosu s Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske. “Njemačka želi ostati blizak partner i prijatelj Ujedinjenog Kraljevstva”, rekla je njemačka kancelarka u video poruci objavljenoj samo nekoliko sati od izlaska Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije. Istovremeno je naglasila da će Europa braniti svoje interese, posebice integritet europskog jedinstvenog tržišta u teškim pregovorima koji će uslijediti ove godine u definiranju budućeg trgovinskog odnosa između bloka preostalih 27 zemalja i službenog Londona.
Bivši predsjednik Europskog vijeća Donald Franciszek Tusk poručio je: “Dragi moji britanski prijatelji. Bili smo, jesmo i uvijek ćemo biti zajednica. I to nikakav BREXIT nikada neće promijeniti”.
Pregovarač EU-a s Ujedinjenim Kraljevstvom, Michel Bernard Barnier izjavio je da su večeras njegove misli s “milijunima britanskih građana koji su tužni, kao što smo i mi danas”.
GLOBALNO UJEDINJENO KRALJEVSTVO
Sa stalnog predstavništva Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske pri Europskoj uniji danas u sumrak skinuta je zastava Europske unije. Muškarac je kroz prozor na prvom katu dohvatio zastavu i uvukao je unutra u zgradu. Ostala je visjeti samo zastava Ujedinjenog Kraljevstva. U subotu će ploča na zgradi biti promijenjena. Sada će pisati Misija Ujedinjenog Kraljevstva pri Europskoj uniji (UK Mission to the European Union) što su neki odmah skratili u “UKmissEU” (Ujedinjenom Kraljevstvu nedostaje EU). I europske institucije također su počele skidati britansku zastavu. Najprije je ona uklonjena iz linije zastava europskih država unutar zgrade Europskog vijeća.
No, malo tko, gotovo nitko od analitičara, a bojim se i mnogih političara te običnih ljudi kod nas ne razumije da pravi cilj BREXIT-a nije puko napuštanje Europske unije. Druga strana tog procesa je ono što na geopolitičkom planu želi u budućnosti postići službeni London, a to je tkzv. „Globalno Ujedinjeno Kraljevtvo“.
Razumljivije rečeno, riječ je o britanskoj agendi povratka ne toliko na stare imperijalne pozicije i izgradnje nekakve suvremene replike negdašnjeg „Britanskog carstva u kojem sunce nikada ne zalazi “ već da nakon sprovedenog BREXIT-a večeras Ujedinjeno Kraljevstvo reafirmira svoju globalnu ulogu s jedne strane, a s druge uspostavi specijalne tj. posebne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama i svim državama koje ulaze u tkzv. Anglosferu, koja uključuje i Australiju, Novi Zeland i Kanadu te čak i sve zemlje Commonwealtha, njih 53 koje jesu neovisne države, ali koje imaju specijalne odnose s Ujedinjenim Kraljevstvom te priznaju britanskog monarha kao suverena. Specijalni saveznički odnosi na Azijsko-pacifičkom području već su uspostavljeni s postojećim saveznicima iz obrambenog sustava „Five Power Defence Arrangmetts“ (FPDA) u koji, pored Australije i Novog Zelanda, ulaze i Malezija i Singapur, te s ključnom regionalnom silom – Japanom.
Usporedno s diplomatskim i gospodarskim naporima, kako piše Geopolitika NEWS, u tom smjeru politika Ujedinjenog Kraljevstva namjerava osigurati i potrebne vojne instrumente koji bi podržavali novu konstrukciju globalnoga utjecaja. Prema dokumentima vodećih britanskih thik-tankova i izjavama političkih dužnosnika tkzv. tvrda moć sve više treba dobiti na značaju u projekciji britanskih geopolitičkih i geoekonomskih interesa, sada sažetim u doktrini „Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva“. To se prije svega ogleda u najavljenim programima kvantitativnog i kvalitativnog jačanja Kraljevske ratne mornarice Royal Navy, tj. britnaske pomorske moći i povećanja kapaciteta djelovanja britanske ratne mornarice na svim svjetskim morima, odnosno na ključnim pomorskim komunikacijama kojima teku energenti i trgovina.
Također se planira jačanje postojećih vojnih baza i otvaranje novih baza i uporišta u Azijsko-pacifičkoj regiji i na Karibima. Povećanjem nazočnosti britanske Kraljevske ratne mornarice – Royal Navy, ratnog zrakoplovstva – RAF i kopnenih snaga – British Army po bazama s istočne i zapadne strane Sueza, kao tandardne odrednice zone nazočnosti britanske vojne moći, osigurala bi se, u suradnji s američkim i azijskim saveznicima globalna pomorska nadmoć i kontrola najznačajnijih pomorskih trgovačkih i energetskih pravaca. Slikovito rečeno novo Globalno Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske proširilo bi svoj svkodnevni utjecaj na Atlantik, Indijski ocean i Pacifik i praktički uspostavili nadzor nad pravcima projekcije utjecaja kontinentalnih europskih sila, prije svega SR Njemačke i njezine Europske unije. To je pojednostavljeni prikaz ključnih motiva napuštanja Europske unije od strane Ujedinjenog Kraljevstva.
Kako Europska unija svakim danom postaje isključivi poligon realizacije njemačkih interesa, pri čemu Francuska pokušava manje ili više uspješno participirati, britanska politička elita koja podržava razlaz s takvom Europskom unijom ističe da se u njoj ne mogu ostvariti strateški interesi Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Jednostavno rečeno, službeni London ne može stvarati svoje carstvo unutar carstva na koje Europska unija strukturom i efektivnim djelovanjem sve više podsjeća.Londonska gospodarska i politička elita ne želi dijeliti svoju moć s Francuskom Republikom i SR Njemačkom, jer procjenjuje da bi nastavak razvoja Europske unije u smjeru u kojem je krenula sve manje pojačavao njezin globalni utjecaj, a sve mu više štetio. Istovremeno i Savezna Republika Njemačka i Francuska sve manje žele britanski utjecaj u svojoj kontinetalnoj imperiji kakvu grade.
Britanski Foreign and Commonwealth Office (FCO), nekadašnji Foreign Office, tj. Ministarstvo vanjskih poslova ambicije stvaranja Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske na svojim službenim stranicama sasvim otvoreno iskazuje. U svome izvješću, objavljenom 1. ožujka 2018. godine, FCO tvrdi: „Iako ćemo napuštanjem EU izgubiti neke elemente prednosti multiplikatorske snage utjecaja koja proizlazi iz članstva, dobit ćemo veću fleksibilnost i agilnost reakcija, a naša sposobnost vanjske politike osigurat će nam ulogu jednog od glavnih globalnih igrača“.
Pierre-Alain Coffinier, analitičar „Thomas More Institute“, takvu procjenu britanske politike smatra krajnje rizičnom, navodeći da su davno prošla vremena kada je Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske sa svojim carstvom dominiralo svijetom i da je veliko pitanje je li u današnjim uvjetima moguće obnoviti nešto što bi imalo na geopolitičkom planu moć prohujale britanske imperije. Prema njemu je više riječ o grčevitom traženju pravca održanja britanskog globalnog utjecaja u trenucima kada Europska unija ulazi pod potpunu dominaciju SR Njemačke i postaje čimbenik svjetskog utjecaja. BREXIT bi, prema njemu, mogao završiti kao loš pokušaj rebrendiranja Ujedinjenog Kraljevstva. No s druge strane, isto bi se moglo kazati i za američke napore održanja globalne pozicije, pokušaje reinkarnacije Osmanskog carstva, Ruskog carstva, ali i pretvaranja Europske unije u imperijalnu silu u obliku povijesne reminiscencije Svetog Rimskog Carstva, što Berlin, Pariz i Bruxelles sve otvorenije iskazuju, pa i kroz nedavni njemačko-francuski sporazum upravo u Aachenu – davnoj prijestolnici carstva Karla Velikog.
Pierre-Alain Coffinier je svjestan i već postojećeg velikog utjecaja Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije na svjetska zbivanja, koji uistinu otvara vrata mogućoj uspješnoj realizaciji projekta stvaranja Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva nakon provedenog BREXIT-a. U svojoj raščlambi iz travnja 2018. godine za Institut Thomas More, on ukazuje kako je „Britanija i dalje peta svjetska ekonomija, London je i dalje vodeći financijski centar i uistinu grad globalnog karaktera, a britanske oružane snage, iako oslabljene, ubrajaju se među najsposobnije na svijetu“. Dalje navodi: “Osim tradicionalnih komponenti moći (diplomacija, ekonomija, industrija i vojna moć) Velika Britanija nadmašila je mnoge druge u novim instrumentima utjecaja u globaliziranom svijetu, koji spadaju u okvir njezine „meke moći“, poglavito na području istraživanja inovacija, digitalne ekonomije i osiguranja poslovnih uvjeta na svom terenu“. Raščlamba Instituta Thomas More zaključuje: „BREXIT je povjesni događaja bez presedana – nikada prije nijedna država nije odlučila zaustaviti proces europske i nadnacionalne integracije kako bi se vratila tradicionalnom obliku svog nacionalnog suvereniteta. Ujedinjeno Kraljevstvo je to učinilo, uvjereno da oslobođeno birokratskih okova Europske unije i kontinuiranih EU kriza (euro, migranti….) može svojim snagama, koje su se u prošlosti iskazale u najtežim trenucima, ponovo postaviti Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, zajedno s novim saveznicima, na prijestolje globalne geopolitičke moći“.
https://www.youtube.com/watch?v=1qKRebBRjYA
Nova vizija „globalnog Ujedinjenog Kraljevstva“ u britanskom političkom životu i među britanskom političkom elitom sve jače se iskazuje od početka ovoga stoljeća, a posebice nakon 2016. godine, kada je lužbeni London, prema odluci o napuštanju EU trebao definirati novu ulogu države na globalnoj razini. Povratak na stare, imperijalne pozicije u obliku izgradnje globalnog Ujedinjenog Kraljevstva, koje na svjetskoj pozornici djeluje i instrumentima „meke“ ali i „tvrde moći“ posebice inzistiraju u britanskoj Vladi danas. Korijeni takvih promišljanja mogu se pratiti još iz ranih 60.-ih godina kada su postale očite namjere britanske politike za vojnim povlačenjem iz prostora nekadašnjeg carstva. Tako već 1962. godine, predviđajući što namjerava britanska politika, Dean Gooderham Acheson, američki državni tajnik za vrijeme predsjednikovanja Harrya S. Trumana izjavljuje da je „Ujedinjeno Kraljevstvo izgubilo carstvo, ali nažalost još nije pronašlo svoju novu ulogu“, sugerirajući da se Ujedinjeno Kraljevstvo ne bi trebalo povlačiti sa svojih globalnih pozicija i svoje geoekonomske i geopolitičke opcije vezivati uz Europu i njezinu integraciju koja se je tada tek počela stvarati.
Nakon Wilsonovog povlačenja britanskih snaga s položaja „istočno od Sueza“ britanska politika nastavila je održavati živom opciju globalnog britanskog utjecaja, pa je 1975. godine tadašnji britanski premijer Leonard James Callaghan britansku ulogu u svijetu opisao kao silu koja svoju volju promiče elementima „meke moći“ temeljem iskustava iz dugog kolonijalog razdoblja. Bivši britanski premijer Anthony “Tony” Charles Lynton Blair 1999. godine ponovo je ukazao da Ujedinjeno Kraljevstvo ima globalni utjecaj kojega se ne želi odreći i otvorio mogućnost povratka britanske vojne sile na prostore s kojih se povukla. Zajednička vojna intervencija u Republici Iraku sa SAD-om za Blairove vladavine potvrdila je s jedne strane očitu volju za povratom britanske vojne moći na stare pozicije, a s druge strane strateško partnerstvo s Washingtonom.
Igra je to visokog rizika jer već sada ugovoreni modaliteti razvoda Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije ograničavaju njezino djelovanje po agendi stvaranja Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske. Savezna Republika Njemačka i njena Europska unija, uz asistenciju Francuske, čini sve što je u njenoj moći da oslabi izglede Ujedinjenog Kraljevstva nakon napuštanja europske integracije.
Ugovoreno prijelazno razdoblje onemogućava realizaciju strateških trgovinskih sporazuma s budućim ključnim saveznicima u provedbi plana stvaranja Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva. Tako sredinom ožujka ove godine američki predsjednik Donald John Trump otvoreno kritizira sporazume o istupanju Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva EU, ocjenjujući, kako oni predstavljaju prepreku sklapanja planiranog posebnog trgovinskog sporazuma između Londona i Washingtona. Predhodno je Donald John Trump naglasio da se njegova administracija „raduje pregovorima o velikom trgovinskom sporazumu s Ujedinjenim Kraljevstvom Velike Britanije i Sjeverne Irske. Potencijal je neograničen“ – napisao je američki predsjednik Donald John Trump na Twiteru. „Moramo ozbiljno razmotriti je li Londonu uopće dozvoljeno samostalno trgovati na globalnoj sceni“ , kazao je Donald John Trump i upozorio kako vjeruje da „Britancima neće biti dozvoljena samostalna trgovina sa SAD-om, a ja mislim da London ne želi takav ishod“.
Očito, vezivanje Londona u prijelaznom razdoblju za formalnu strukturu EU, što je u pregovorima tobože popuštajući Britancima postigao Berlin, zapravo je prepreka američko-britanskom strateškom povezivanju koje bi moralo usljediti odmah po BREXIT-u, a ne za dvije ili tri godine. Samo brza zamjena britanske pozicije unutar EU s novim strateškim savezništvom sa SAD-om osigurava mogućnost uspjeha plana novog Globalnog Ujedinjenog Kraljevstva, a što je pravi cilj BREXIT-a.
Američki veleposlanik u Londonu Robert Wood “Woody” Johnson to je jasno iskazao još u siječnju ove godine, kada je za BBC izjavio da planirani „novi trgovinski sporazum između SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva nije izgledan zbog trenutnog nacrta Sporazuma o BREXIT-u i njegovih odredbi koje je još britanska premijerka Theresa Mary May dogovorila s Bruxellesom“. Na pitanje, ostavlja li trenutni prijedlog Sporazuma o BREXIT-u dovoljno prostora za novi američko-britanski trgovinski sporazum, aktualni britanski premijer Alexander Boris de Pfeffel Johnson je odgovorio kako dogovorene postavke nacrta s Bruxellesom isključuju mogućnost potpisivanja posebnog, strateškog sporazuma Londona i Washingtona.
U priopćenju za tisak britanske vlade Ujedinjenog Kraljevstva, od 14. veljače 2019. godine, u središte zbivanja nakon provedbe BREXIT-a stavljaju se upravo pregovori o novom strateškom sporazumu sa SAD-om. Priopćenje navodi: “Zadovoljstvo nam je što ćemo sjediti za pregovaračkim stolom s Amerikancima nakon što napustimo Europsku uniju, kako bismo postigli ambciozan novi sporazum o slobodnoj trgovini. SAD je već sada naš najveći trgovinski partner izvan EU. Trgovina između dviju zemalja tijekom 2018. godine iznosila je 184 milijarde funti. SAD je i najveći pojedinačni izvor vanjskog ulaganja u Ujedinjeno Kraljevstvo“.
Propćenje britanske vlade zaključuje:“ Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske daje prednost novom sporazumu o slobodnoj trgovini sa SAD-om nakon što napustimo EU, te ćemo uskoro objaviti odrednice našeg pregovaračkog pristupa“.
Time se nedvojbeno iskazuje jedan od ključnih smjerova djelovanja britanske politike nakon BREXIT-ta – stvaranje strateškog partnerstva sa SAD-om i osnaživanje davno uspostavljenih posebnih odnosa. Učinci pregovora o razlazu s EU direktno ometaju plan ekskluzivnog trgovinskog gospodarskog i političkog povezivanja sa SAD-om, a što je, najvjerojatnije, bila namjera političke elite EU, dovodeći Ujedinjeno Kraljevstvo u stanje podređenosti i ulogu strane koja nešto moli.
No politiku Ujedinjenog Kraljevstva nikada, baš nikada, pa ni sada kada se čini da je gotovo slomljena pregovorima sa Europskom unijom, ne treba podcjenjivati, posebice kad su prekoatlantsko Anglosaxonsko-američko savezništvo, geopolitika i gospodarski interesi u pitanju.
(Theo Ljubić, BBC, Geopolitika NEWS, The Telegraph, Politics)
