Što dovodi ličke vukove na pragove kuća

Među stočarima podno Plješevice sve je aktualnija priča o Crvenkapici i zločestom vuku. Samo što se u ovoj priči ne radi o jednom vuku. Pričao HRT-ovog videonovinara Hrvoja Matejčića o zimi bez snijega, s hladnim jutrima, koja je probudila ličke vukove pa se oni spuštaju s Plješevice na koreničke pašnjake i torove na otvorenom, izazvala je veliko zanimanje. U emisiji “Plodovi zemlje” objavljeni su detalji.

Vukovi se ne libe doći ni do kuća i ljudi. Plijen su im janjad, poneka ovca ili ovan, no u većem čoporu napadaju telad i krave. Šteta je već poprilična, a susreti s vukovima sve češći.

Službe nacionalnog parka Plitvička jezera stanje, pak, ne smatraju alarmantnim. Tvrde da je riječ o poznatim vučjim skupinama, ali i da sigurno ima još nekih vukova samotnjaka ili u paru koji se pokušavaju ubaciti u malo slobodnog prostora kojeg nisu označili čopori.

– Ima čopor od sedam vukova koji su viđani. Čak smo ih i snimili. Njih sedam kravu svladaju bez problema, kaže Zdenko Ramljak iz Korenice, koji je HRT-u ustupio i snimku.

Njegovih 80 goveda, koja su mahom na vanjskoj paši uz zaštitu električnog pastira i pasa, pretrpjelo je napad. Dvije su krave zaklane. Od tisuću pak ovaca koliko ih drži, sedam je doživjelo istu sudbinu. Vukovi dosta “operiraju” po noći, kad su krave same, kaže Ramljak. Bude pasa među njima, ali i oni se povlače pred čoporom od sedam ili osam vukova.

Bliski susret s plješevičkim čoporom imao je i Danijel Grabušić, mladić kojega su nestašni predatori presreli na putu od njegove kuće do susjedove u istom selu. Nagnali su ga na brzi i žestoki bijeg.

– Živ se čovjek plaši. S ljudima je lako, ali sa životinjama nikad ne znaš, što može životinja učiniti u strahu. Koliko sam uspio vidjeti, bilo ih je četiri, kaže Danijel.

Struka iz nacionalnog parka Plitvička jezera prati vukove te kažu kako je riječ o tri čopora koja su evidentirali na širem području. Neki broje pet, a neki i do osam jedinki. Gdje se udomaće, prisvoje teren od najmanje 300 do čak 500 kvadratnih kilometara što je teritorijalno red veličine cijelog plitvičkog nacionalnog parka.

– Vukovi su teritorijalne vrste, znači čopor ima svoj teritorij i on ne dozvoljava ulazak drugih jedinki u svoj prostor. Oni to strogo čuvaju, objašnjava Nikola Magdić, voditelj odjela šumarstva JU NP Plitvička jezera.

Stočari u okolici nacionalnog parka s početkom ove zime, koja baš i nije ona prava lička, počeli su već zbrajati štete.

Saša Delić koji ima stado od petsto ovaca priča o svom susretu s vukovima – njih sedam zaklalo je tri ovce i ovna. Saša spaja svoj OPG s turizmom. Uz štale i tor gradi apartmane za seoski turizam. Vukovi kao da žele biti dio turističke ponude! Udomaćili su se, kaže Saša.

Plješevički čopor koji kruži oko Korenice ne preza od dolaska blizu kuća i ljudi. Kažu nam stočari da je to uobičajeno ponašanje prije prave zime. U jednom susretu s njima, nakon što su ih otjerali od stada ovaca, stočari su ih pratili gotovo dva kilometra uz put.

– Išli su kraj auta kao da nas i nema. Baterijama smo svijetlili, vikali, ništa! Oni samo idu. Poslije toga su otišli u drugo selo, čovjeku su upali među ovce, isto njih sedam. Pola sata su ih tjerali, nema šanse! Ima i pasa, bilo je i ljudi, i ništa, ne vrijedi!, priča Saša.

Što se to događa s ličkim vukovima teško je reći. Jedni tumače da su postali lijeni, drugi pak da su u trendu – izbirljivi. Struka drži da je sve u ravnoteži.

Zdenko Ramljak vukovima bi, kaže, dao i staru ovcu da oni to žele.

– Ali oni idu na najbolje! Znaju uvijek izabrati. Mlado meso, nisu ludi! – šali se.

Nikola Magdić, voditelj odjela šumarstva JU NP Plitvička jezera, kaže kako vuk najčešće koristi svoj prirodni plijen, a u nedostatku tog prirodnog plijena on se rijetko, ali se događa, odvaži uhvatiti i koju domaću životinju za prehranu.

Dobrano su se odvažili lički vukovi s Plješevice, koji su dakako zaštićeni zakonom. Oštećeni pak stočari, ako dokažu da su ih baš vukovi oštetili, a ne primjerice psi, čagljevi, Crvenkapica i ostali likovi iz bajki, onda još malo pričekaju za isplatu štete.

– Prijavimo štetu, a šteta nikada ne bude onoliko koliko je krava. No isplati se, malo se duže čeka, dvije do tri godine, dođe nešto, kaže Zdenko Ramljak, i dodaje: “Taman kad se zaboravi, ono dođe!”.

Nadamo se da će plješevički vukovi biti malo oprezniji jer u njihov teritorij upada nepozvana ekipa, pa stočari nemaju samo jednu, već više briga!

Ramljak nam naime priča kako misli da dva vuka koja su mu zaklala ovce nisu iz istog čopora.

– Jer svake godine mi ta dva vuka dođu, pokušaju, nekad uspiju, nekad ne, tako da znam da su razdvojeni, kaže.

Dakle, vučja ekipa, uljezi su vam u terenu pa je red da to riješite, a i stočarima će tada biti lakše. Sada ih zbunjujete, više ne znaju tko im hara po torovima!

Na kraju, ne znamo je li vam draža priča o Crvenkapici ili ova koju smo ispričali, no svakako razumijemo i majčicu prirodu i njenu ravnotežu, ali i ličke stočare koji umjesto lijepih priča za laku noć moraju maštati one o naknadi šteta!

Facebook Komentari