Kemikalije koje ostaju nakon fermentacije nisu jedini faktor koji doprinosi jačini mamurluka. Ugljični dioksid u šampanjcu i drugim pjenušavim pićima pomaže da se alkohol brže uđe u krvotok.
Glavobolja od crvenog vina ili piva, mučnina od “žestica”… Većina je bar jednom u životu iskusila gadan mamurluk, a to nije pripisala količini popijenog, već vrsti konzumiranog alkoholnog pića. Zvuči čudno, ali ova teorija nije za odbaciti.
Znanstvenici su obrazložili koja pića izazivaju najveći mamurluk. Sav alkohol izaziva dehidraciju, pa tako i svaki izaziva mamurluk, no njegova jačina ovisi o nusproduktima fermentacije koji se nađu u čaši pića koju popijemo. Oni daju boju i okus pićima, ali naša ih jetra teško razgrađuje, piše Punkufer.
Kvasac proizvodi određene kemikalije tijekom fermentacije, a pivar i vinar nemaju puno utjecaja na njihovu količinu. Unatoč tome, pivo nema puno tih kemikalija, no žestoka pića imaju.
Zašto u destilerijama mogu kontrolirati količinu tih kemikalija? Proizvođači žestica zagrijavaju tekućinu pa neke ishlape, dok druge ostaju, ovisno o visini temperature ili broju postupaka destilacije i filtriranja.
Tako ovih kemikalija uglavnom ima u tamnijim žesticama, dok ih u votki i džinu nema. Najveća je količina u brandyju, potom viskiju i crvenom vinu, pa njih tijelo teže probavlja.
No, kemikalije koje ostaju nakon fermentacije nisu jedini faktor koji doprinosi jačini mamurluka. Ugljični dioksid u šampanjcu i drugim pjenušavim pićima pomaže da alkohol brže uđe u krvotok. Još je gore ako se pije na prazan želudac.
Znanstvenici su ujedno razbili i mit da jeftina pića izazivaju gori mamurluk. S obzirom na sve gore navedeno, to nije točno. Nije točno niti mišljenje da pića u kombinaciji sa sokom odnosno šećerom izazivaju jači mamurluk jer šećer tijelo brže probavi od alkohola.
Ako planirate na zabavu, krenite polako sa “svjetlim” pićima koji nemaju nusprodukata fermentacije, poput bijelog vina, piva, votke ili džina. Budite umjereni, pijte polako, hidratizirajte se i dobro se najedite prije.
