– Šta da vam kažem, radujem se da je napokon s mog imena i moje obitelji, makar i djelomično, skinuta ljaga i sramota koja nas je pratila deset godina. Imao bih ja puno toga za reći, to bi bilo za rubriku vjerovali ili ne, ali za sad mogu samo kazati da je za čovika najteža optužba da je ubija svoju mater ili dite. To je strašan osjećaj.
Nažalost, ja znan i od početka san zna da je pravi ubojica, to go… koje je ubilo moju mater, još uvik na slobodi. Cijeli je ovaj proces policija složila da se umiri javnost i nisu vodili računa o nikome i ničemu, pa tako, recimo, niti o otiscima koji su nađeni u stanu, a za koje se ne zna čiji su – kazao je Slobodnoj Dalmaciji kratko Damir Vuković, splitski pomorac koji je u petak, nakon deset godina pravne bitke, četiri suđenja i dvije presude od po 15 godina zatvora, na Vrhovnom sudu pravomoćno oslobođen krivnje za ubojstvo svoje tada 74-godišnje majke Ane Vuković.
Ona je u siječnju 2010. godine u stanu njene sestre u Vinkovačkoj ulici pronađena usmrćena s dva hica u grudi.
Ana Vuković je nakon ubojstva nađena bez donjeg dijela odjeće u kadi, na njenom džemperu su pronađene barutne čestice no nisu nađene ni čahure, zrna i oružje iz kojeg je pucano.
Zato se pretpostavljalo da je ubojica umotao ruku s oružjem u njen kaput te je usmrtio dok je ležala na tlu i to nakon što ju je ošamutio udarcem drške pištolja u čelo, a onda se riješio dokaza. Također, pokojna je ubojicu očigledno pustila u stan jer nije bilo tragova nasilnog ulaska. Nije nađen ključ kojim se pokojna Ana koristila pri ulasku u stan, a kojim je ubojica zaključao vrata nakon izlaska.
Ključni dokazi na kojima je ŽDO zasnivalo optužnicu bile su GSR (barutne) čestice nađene na Vukovićevoj jakni, njegov otisak dlana pronađen na zidu kupaonice u kojoj se ubojstvo dogodilo te njegov, navodno neodrživi alibi po kojem je u vrijeme ubojstva bio na drugom dijelu grada, na Brdima ispijajući piće ispred jedne trgovine.
Što se tiče GSR čestica, optužba je tvrdila da su one dospjele tamo nakon ispaljenja hitaca u pokojnu ženu. Vuković je, pak, tvrdio da su na jaknu dospjele kad je bio na pogrebu na Lovrincu gdje je počasni vod HV-a ispaljivao počasni plotun.
Vještak Centra “Ivan Vučetić” Mirko Zebić prvo je kazao da je moguće da se GSR čestice mogu pronaći i na udaljenosti od 15-ak metara i većoj od mjesta ispaljenja hitaca da bi potom promijenio mišljenje i priklonio se zaključku svog šefa Gordana Mršića koji je je kazao da se čestice ne mogu naći na udaljenosti većoj od dva metra.
Sud je potom saslušao vještaka Vojina Maštruka koji je kazao da se one mogu naći i na većim udaljenostima ističući, pak, kako nikad nije proveden eksperiment s automatskim puškama u uvjetima kao na sahrani.
Sud je pokušao i utvrditi potječu li GSR čestice s jakne sina i džempera majke iz istog izvora, no takvo što nije bilo moguće jer, stoji u odluci Vrhovnog suda, “do sad nije razvijena forenzički i znanstveno priznata metoda za komparaciju GSR čestica”.
Zbog ovakvog mišljenja vještaka nije se moglo utvrditi kako su GSR čestice došle na Vukovićevu jaknu pa je primjenjeno načelo “in dubio pro reo” (pravilo po kojemu dvojbu glede nekih relevantnih činjenica treba riješiti na način koji je za okrivljenika povoljniji).
Sporni otisak dlana
Drugi jaki materijalni dokaz bio je otisak dlana na zidu kupaonice. U postupku nije bilo sporno da je Vuković i prije ubojstva dolazio u taj stan, ali vještak nije mogao utvrditi starost tog otiska odnosno kad je on točno nastao.
Vuković je tvrdio da je otisak ostao pri jednom od prijašnjih dolazaka u stan kada je bio u WC-u i vršio malu nuždu te se, zbog toga jer je pomorac, pridržavao kako bi održao ravnotežu. Optužba je, naravno, smatrala da je otisak ostavio prilikom ubojstva. I ovdje je, dakle, sud primjenio načelo “in dubio pro reo”.
Treća ključna točka optužnice bio je Vukovićev alibi. Sud je također smatrao kako vrijeme smrti, 10.53 sati po optužnici nije vjerojatno, nego je uzeo vjerojatnijim vremenski okvir između 11.15 i 11.45 sati tog jutra. Za to je razdoblje Vukoviću nekoliko svjedoka dalo alibi, pogotovo vlasnik trgovine na splitskom predjelu Brda.
Zaključili su i da sve ostalo što je optužba navodila (eventualni motiv za ubojstvo, požurivanje kod suda ovjeravanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, optuženikovo psihičko stanje u trenu pronalaska tijela pa i na sahrani, upućivanje na drugi motiv ubojstva skidanjem odjeće s tijela, otključavanje stana od strane žrtve) nisu dokazi već indicije i to “manje kvalitete”.
– Utvrđene indicije niti pojedinačno niti ukupno, a posebno imajući na umu i činjenicu da nisu pronađeni niti materijalni DNK tragovi na tijelima i odjeći optuženika i oštećenice, a koji su trebali biti pronađeni u slučaju da je optuženik počinitelj ovog djela, nemaju takve kvalitete da bi omogućavali zaključke da je upravo optuženik počinio kazneno djelo ubojstva na štetu svoje majke – zaključuje Vrhovni sud okončavajući tako ovaj desetogodišnji sudski postupak, piše Slobodna Dalmacija.
