Kad je zamuklo oružje branitelja Vukovara, sve se živo počelo slijevati u vukovarsku bolnicu nadajući se boljim izgledima za preživljavanje i izlasku iz pakla srušenoga grada. JNA će ubrzo pokazati da je ni međunarodne organizacije, ni konvencije ni ljudska prava nimalo ne zanimaju.
Vukovarskog krvnika Veselina Šljivančanina tog je jutra 20. studenog u bolnici vidio Dragutin Berghofer Beli. Prisjeća se njegovih riječi: “Doktore, što se čeka? Ratno je stanje, bolničko osoblje i civili na desnu stranu, lakše ranjeni na lijevu stranu!”.
JNA je okružila bolnicu i upravljala evakuacijom. Bivši tapetar, u ratu dragovoljac, Berghofer ukrcao se u jedan od autobusa. Za većinu bio je to put u smrt.
– Iz bolnice išli smo u kasarnu. Pet sati smo tamo sjedili, ali oni su sebi žrtve već izvadili iz autobusa, prisjeća se.
Već su u vojarni počela premlaćivanja. Opijeni pobjedom i bezvlašćem pod okriljem JNA, stigli su i razulareni rezervisti.
Dolazak na Ovčaru razbio je i zadnji tračak nade. Brutalno iživljavanje već je trajalo. Red batinaša čekao je svoje žrtve.
– Na Ovčari su suze išle, što od batina, razbili su mi glavu, klecala su mi koljena. Nema tamo hrabrosti, prisjeća se. Jer, gledali su, kaže, što ih čeka: neki su već bili premlaćeni, opljačkani.
https://www.youtube.com/watch?v=1sVj_QRol7I
“Bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, pjevali su pripadnici JNA na ulicama grada…
Prisjećajući se kako su tukli sve koji bi im bili na “piku”, prisjetio se i premlaćivanja Jean-Michela Nicoliera.
– Umlatili su i onog malog Francuza kojeg ja nisam znao. Sjećam se da je došao jedan, imao je kabel, ili je pendrek bio, i kaže ovako: “Di je Francuz?” I on se javi, bio je u sredini. A on njemu original mater, rekao mu je da je došao ustaše braniti, ‘Kemo će tebi pokazati’, prepričava Dragutin Berghofer Beli.
– I tukao ga je, tukao, i ovaj se više nije dignuo. Ali ga nije ubio…, dodaje.
Svjedočio je i divljačkom mučenju Siniše Glavaševića.
– Sedmorica su ga tukla. Zgazili su ga. Udaranje, mlataranje, šutanje, ostao je na nogama, normalno, prebijen, kao i mi svi, u strahu, prisjeća se.
S Ovčare ga je spasio vojnik JNA – sin doktora Mladena Ivankovića.
O onom što je te noći i tih dana doživio na Ovčari i u Veleprometu, Dragutin Berghofer svjedočio je i u Haagu.
– Bili su puni mržnje. Pet-šest njih, koliko sam ih poznavao, ja sam to i rekao, tko je bio tamo. Koji su bili glavni egzekutori za takve stvari. Da je Haag nešto napravio, nije napravio ništa, kaže.
Negdje na prostranstvima Ovčare duboko pod zemljom kosti su nečijeg brata, sina, muža, oca. Brutalno ubijenih žrtava koje zaslužuju grob na kojem će gorjeti svijeća. Za Ovčaru i Velepromet u Haagu su na 20, odnosno 10 godina zatvora osuđeni Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, koji je u međuvremenu pušten. Vojislav Šešelj i Miroslav Radić oslobođeni su.
Nakon ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba u vukovarsku ratnu bolnicu, prisilno je odvedeno najmanje 258 osoba. 200 je ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine. Za preostalima još se traga.
https://hrvatska-danas.com/2019/11/18/uzivo-grad-heroj-28-godina-dan-sjecanja-na-vukovar-1991/
