Hrvatska državnost između teorije velikoga praska i teorije evolucije

Piše: Prof. Slaven Letica, fb

Danas se neradno obilježava „Dan neovisnosti“ prema blagdanskom i spomen-danskom kalendaru koji je ozakonjen u doba vladavine „šestorke“.

Mislim da je moj stav o toj tragikomičnoj „blagdanskoj revoluciji“ koju je osmislio filmofil Ivo Škrabalo dobro poznat: Umjesto doista suvišnih, zamornih i jalovih rasprava o jednom jedinom danu koji bi bio Dan državnosti i drugom danu koji se i dandanas obilježava kao Dan neovisnosti, hrvatska znanost i politika treba se vratiti „korisnoj prošlosti“ i Danom državnosti (i neovisnosti) ponovno proglasiti 30. svibnja 1990!

Što se neovisnosti, samostalnosti, suvreniteta i državnosti tiče, one se ne ostvaruju logikom teorije VELIKOGA PRASKA, nego postupno, u skladu s TEORIJOM EVOLUCIJE.

Ovo su neki od ključnih događaja procesu stvaranja, izgradnje, obrane, oslobađanja i „europeizacije“ Republike Hrvatske 1999.-2019.:

1. „Veliki prasak“: 22. travnja i 6. svibnja 1990. održani su prvi višestranački demokratski izbori na kojima je pobijedila „stranka opasnih namjera“ (prema tvrdnji Ivice Račana) HDZ koji je kao „skriveni“ cilj imao stvaranje ili obnovu samostalne, demokratske i EUROPSKE hrvatske države.
2. Dan državnosti 30. svibnja 1990: konstitucija prvog demokratskog Hrvatskog sabora nakon 45 godina sovjetskog i „samoupravnog socijalizma“, uz izbor dr. Franje Tuđmana za njenog predsjednika Republike.

3. Simbolični početak velikosrpske pobune u Hrvatskoj, tzv. Balvan revolucija 17. kolovoza 1990. godine u okolici Knina: srpska manjina u Hrvatskoj pristala je na kvislinšku ulogu u planu stvaranja Velike Srbije.

4. Božićni ustav 22. prosinca 1990.: usvajanje liberalno-demokratskog ustava koji je još uvijek priznavao činjenicu postojanja SFRJ, ali i stvorio ustavno-prave pretpostavke za stvaranje neovisne države.

5. „Krvavi Uskrs 1991“: naziv je to za oružani incident 31. ožujka 1991. na Plitvicama u kojem su pale prve žrtve u Domovinskom ratu; taj se datum može smatrati početkom oružane agresije JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku.

6. Referendum o samostalnosti RH 19. svibnja 1991.: 93,94% birača koji su glasovali izjasnilo se za suverenu i nezavisnu Republiku Hrvatsku.
7. Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. (danas: Dan državnosti):

8. „Brijunska deklaracija“ usvojena u dogovoru s Europskom zajednicom 8. srpnja 1991. (danas: Dan neovisnosti) godine, kojom se na tri mjeseca odgađa primjena Deklaracije i Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH

9. Petnaest pravnih mišljenja Bedinterove komisije (od studenog 1991. godine do siječnja 1993.) kojim se određuje: da se SFRJ „raspala“ kao država i da više ne postoji; da su granice bivših republika SFRJ nove međudržavne granice i da se ne mogu mijenjati silom, već dogovorom; da je dan sukcesije za Hrvatsku (i Sloveniju) 8. listopada 1991. itd.

10. Raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991.: neuspjeli atentat JNA na predsjednika Republike dr. Franju Tuđmana; s njim su se u Banskim dvorima nalazili i predsjednik SFRJ Stipe Mesić i predsjednik SIV-a Ante Marković.

11. Bitka za Vukovar i njegov junački i mučenički pad: od početka kolovoza do 18. studenog 1991., ali i sve bitke diljem Hrvatske koje su omogućile obranu velikog dijela RH.

12. Usvajanje saborske „Odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ“ 8. listopada 1991.(danas je to Dan neovisnosti).

13. Međunarodno priznanje RH od strane članica Europske zajednice (danas: Europske unije) 15. siječnja 1992.

14. Prijem Hrvatska u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

15. Operacija Bljesak (1. svibnja 1995.) i Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.): oslobođenje najvećeg dijela okupiranih područja i konačno slamanje kvislinške paradržava Republike Srpske Krajine.

16. Washingtonski sporazum potpisan između bosanskohercegovačkih Hrvata (predstavljala ih je Republika Hrvatska) i Bošnjaka, odnosno Republike Bosne i Hercegovine (kojom su vladali Bošnjaci), o okončanju neprijateljstava i zajedničkom ratnom djelovanju protiv velikosrbijanskih osvajača i okupatora: potpisan 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu

17. Daytonski sporazum (Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini) utanačen u vojarni američkih zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, koji je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995., koji je omogućio završetak rata u BiH.

18. Završetak mirne reintegracija hrvatskoga Podunavlja u maticu zemlju 15. siječnja 1998.: okončanje procesa povratka okupiranih područja istočne Slavonije,Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske

19. Hrvatska postaje članicom NATO-a: 1. travnja 2009.

20. Referendumu o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji: održan je 22. siječnja 2012.

21. Oslobađajuća presuda Haškoga suda generalima Gotovini, Markaču i Čermaku i „mnogim znanim i neznanim“ sudionicima fantomskog „udruženog zločinačkog pothvata“16. studenoga 2012.: tom je povijesnom presudom RH oslobođena optužbi da je osmišljena i oslobođena kao zločinačka država.

22. Priključenje RH Europskoj uniji 1. srpnja 2013.: prenošenje dijela suvereniteta, državnosti, samostalnosti i neovinsnosti na novu složenu više-državnu zajednicu.

23. Presuda Međunarodnog suda u Hagu u procesima hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije (i srbijanske protutužbe) 3. veljače 2015. godine kojom su odbačene obje tužbe, ali je presuđeno: (1) da je Srbija povela i vodila osvajački agresivni rat kojem je krajnji cilj bilo stvaranje Velike Srbije i da su zbog ostvarenja tog cilja JNA i srpske paravojne snage počinile masovne zločine, od kojih su brojni masovni zločini sadržavali elemente genocida i (2) hrvatska oslobodilačka akcija „Oluja“ nije imala za cilj počinjenje genocida nad Srbima.

Share This Article