Dežurna politička tema u proteklih tjedan dana su odjeci na izjavu predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, koji je usporedio Republiku Hrvatsku i NDH. Pupovac nema podršku urbanih Srba, građana RH, kaže u razgovoru s Denisom Šabićem za Hrvatski radio Split zagrebački profesor, naš istaknuti soclitolog i sociolog dr. sc. Anđelko Milardović, koji je nedavno “popisao” sve prijeporne zastupničke istupe tog čelnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, koji je i članom vladajuće koalicije.
Saborski zastupnik g. Milorad Pupovac sa svojim izjavama na neki način, rekao bih, bombardira hrvatski medijski prostor; općenito naše društvo. Vi ste inače cijenjeni analitički političar i sveučilišni profesor, kako ga komentirate i tko je zapravo predsjednik SDSS-a?
Predsjednik SDSS-a je po meni kompleksna ličnost. Da bi se on pokazao, ja sam nakon ovog incidenta išao izraditi jednu bazu podataka. Na temelju te baze podataka uočava se ta kompleksnost, kontradiktornost, jedan tip ekstremnog makijavelizma, moralne upitnosti, dvojnosti. Postoji jedna crta moralnoga zlostavljanja koja je trajna i stalna, koja traje od kada se pojavljuje na političkoj pozornici. On već 25 ili 30 godina izlazi sa vrlo sličnim tezama, permanentno provocira, ja bih ga nazvao permanentnim provokatorom. Objekt tog moralnog zlostavljanja je politička publika građana, dakle javnost koja je bespomoćna i koja u tom smislu nema instrumente da bi se mogla suprotstaviti.
Moralno zlostavljanje u politici je zapravo zloupotreba moći, njega se može smatrati uzurpatorom moći. Neosporno je da je riječ o vrlo obrazovanom čovjeku, on je i kolega, profesor socijalne lingvistike, semiotičar, tim opasniji u slučaju ideje manipulacije jer savršeno manipulira ljudskim osjećajima. Kada ga se smjesti u kut, kada nema izlaza, onda slijedi inscenirana predstava pred Vašim kolegama novinarima. Onda se on ukazuje kao plašljiv, koji sporo govori, dramatizira, ima svoju već ustaljenu dramaturgiju.
Inače, stječe se dojam da što god g. Pupovac izjavio naspram države u kojoj živi i u kojoj je jako dobro plaćen, zapravo, profesore, nema nekakvog adekvatnog odgovora od institucija, od onih koji bi trebali reagirati.
Ovo što je sada izjavio mislim da je prešlo svaku mjeru i to je dio ovog diskursa o moralnome zlostavljanju, gdje on bez imalo problema i grižnje savjesti cijelo jedno društvo identificira sa NDH, gdje smatra da je Republika Hrvatska replika NDH. Neka mi oprosti, ali ja se nisam borio za NDH, ja sam se borio za Republiku Hrvatsku, kao što se 99% ljudi borilo, onih ljudi koji su priželjkivali nastanak Republike Hrvatske.
Ovaj naš politički sustav je upitan u odnosu na njega iz nekoliko razloga. Moja prva teza je da građani Republike Hrvatske nisu jednaki pred zakonom i u primjeni toga zakona. To se pokazuje na primjeru Pupovca, gdje se provode selektivni zakoni. U odnosu na njegovu ratnu prošlost, odnosno za Domovinski rat, prema različitim izvorima on je odlazio na okupirani teritorij, u biti je prenosio informacije, znači bavio se obavještajnim djelovanjem, i to s različitim obavještajnim službama, naravno, sa srpskom obavještajnom službom. U svim civiliziranim državama ako je netko to radio za vrijeme rata, primjenili bi se zakoni na njega. Prva stavka, kako država selektivno postupa spram građana. Onda dalje, koja je jako bitna, koja se vezuje za događaje u Pakracu je ubojstvo i nestanak dr. Šretera. Taj događaj također se stavlja u kontekst Pupovčeva političkoga djelovanja. Tu država također ne reagira.
Dalje, država ne reagira i u slučaju Tesla banke gdje su nestali milijuni. Za slične stvari Ivo [Sanader] je otišao u zatvor, sad se čuju suze sv. Lovre i vjerojatno će biti procesuiran, čitav niz ljudi koji su imali slična djelovanja su bili u istražnom postupku. Istini za volju, protiv njega je podneseno na desetke kaznenih prijava i te su kaznene prijave mahom podnosili hrvatski državljani srpske nacionalnosti. Ja neću govoriti Srbi u Hrvatskoj, nego ću govoriti politološki – hrvatski državljani srpske nacionalnosti koji su ga prokazali u smislu neracionalnog i nekontroliranog korištenja državnih proračunskih sredstava za potrebe hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Recimo, Nenad Vlahović je onaj koji je prednjačio u podnošenju kaznenih prijava. Pupovcu se ništa u tom smislu nije dogodilo.
“Pupovac je predvodnik onih Srba koji su se pobunili protiv RH”
Pupovac je u biti, po mom mišljenju, kako se da iščitati iz tih različitih baza podataka, vjerojatno projekt za realizaciju plana B, a plan B je vrlo jednostavan. On se po meni već počeo formatirati nakon što nije uspio plan A, onda je ekipa zaključila idemo to sve pokušati realizirati kroz državne institucije [Republike Hrvatske]. I da vrag bude crnji nego što je, idemo to raditi sredstvima iz državnoga proračuna. On [Pupovac] nastoji provoditi cijelu tu priču.
Reći ću koje su dvije platforme, pa onda koji su akteri u realizaciji plana B. Prva platforma je kao nevidljivi memorandum 2, kao što je bio nevidljiv i memorandum 1. Vidjeli smo kako je bio vidljiv na radikalan način. Ova druga platforma koja se odnosi na položaj manjina, itd. u drugim zemljama. Temeljna ideja memoranduma 2 je destabilizacija okolnih država i svraćanje pozornosti sa Srbije za njezine aktivnosti za vrijeme raspada Jugoslavije, a s druge strane preko ovog metapolitičkog koncepta, preko kulture nastojati uspostaviti svoju kulturnu hegemoniju. Osmišljeno je naravno, sve u Beogradu. Beograd je, kako on izjavljuje, njemu glavni grad. Njemu je Vučić predsjednik i ovo što se sada izdogađalo dio je psihološko-propagandnog rata i pokušaj destabilizacije države.
Molit ću Vas još jednu minutu za kraj, često za sebe g. Pupovac ističe da je predvodnik svih Srba u Hrvatskoj. Je li to točno?
Ne! On je predvodnik onog ruralnog seljačkoga dijela koji se pobunio protiv Republike Hrvatske. On nema uporište u gradovima, među hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti, urbanim građanima.
