Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u crkvi sv. Mihaela u Gračanima osudila je nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški, jednopartijsku strahovladu, te velikosrpski totalitarizam i njegovu agresiju na Hrvatsku. U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, u crkvi sv. Mihaela u Gračanima održana je misa, posljednji ispraćaj i pokop posmrtnih ostataka 294 osobe ekshumirane na području Gračana, koje su ubijene na samom kraju Drugog svjetskog rata ili u poslijeratnom razdoblju.
Govor Predsjednice RH:
Poštovane obitelji žrtava,
Poštovani sudionici ove žalobne ceremonije,
Danas će u crkvi Sv. Mihaela u Gračanima naći svoj mir još donedavno neznane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća.
Polažući njihove posmrtne ostatke u blagoslovljeni grob, činimo kao ljudi što nam nalaže naša vjera, ali činimo to i kao država, s punom sviješću svoje odgovornosti za vrijednosti pravde, ljudskosti i mira.
Hvala ministru Medvedu i njegovim suradnicima te udrugama i pojedincima koji čine sve kako bi se pronašli i istražili grobovi, zemni ostaci žrtava ekshumirali i dostojno pokopali. Potičem ih da ustraju…
23. kolovoza nije nimalo slučajno odabran kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Dan je to kada je prije točno 80 godina ugovoren zloglasni pakt Ribbentrop-Molotov, koji je nakon svega nekoliko dana zaživio na najkrvaviji mogući način, a potpisnicima zajamčio ostvarivanje imperijalnih ciljeva. Prošlo je od tada osamdeset godina. Rat je završio, oba su režima propala, ali brojne su posljedice njihovih zala ostale do danas. Rat je i u Hrvatskoj okončan, ali jednu neslobodu zamijenila je druga.
Dok su u demokratskom svijetu fašizam, nacizam i njima srodni režimi moralno i politički osuđeni, stratišta i grobišta njihovih žrtava obilježena, a mnogi krivci osuđeni, komunizam se u Hrvatskoj bez prave i potpune osude prokrijumčario u demokraciju skrivajući se pod krinkom antifašizma, krivo shvaćene pomirbe ili čak opravdanja osvete.
Totalitarizmi su pogubni i zato što zasijecaju društvo duboko, najdublje. Otvaraju rane koje ne zacjeljuju desetljećima. Totalitarizmi su rastakali obitelji iznutra, porobljavali pojedinca, zaposjedali institucije, ubijali kulturu. Ulazili su u sve pore društva, a njihov otrovni zadah nažalost osjećamo i do dana današnjeg.
Zato na ovom mjestu jasno osuđujem nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški, njihove zločine nad civilima, logore, zatvore, pljačku imovine, represiju nad mišlju i riječju te jednopartijsku strahovladu.
Zato na ovom mjestu jasno osuđujem velikosrpski totalitarizam i njegovu agresiju na Hrvatsku, totalitarni čin koji je ostavio najsvježije rane na hrvatskom tkivu.
Zato mi moja dužnost prema hrvatskoj državi i hrvatskom društvu nalaže danas reći „Nikad više“.
Nikad više Hrvati i građani Hrvatske neće robovati tuđim ideologijama.
Nikad više nitko ovu divnu zemlju neće natapati krvlju nevinih!
Upravo zato što smo 1991. izborili svoju slobodnu i demokratsku državu, u njoj danas možemo živjeti mirno, sa svim svojim sličnostima i razlikama. Nikad se u svemu nećemo složiti, niti bismo trebali. Jednoumlje zauvijek ostavljamo u ropotarnici povijesti, a svoju krvavo izborenu slobodu ostavit ćemo u nasljeđe onima koji dolaze poslije nas.
Ta je sloboda izborena krvlju najboljih među nama i zavjetovani smo čuvati je.
Kaže se da su oni koji ne poznaju svoju prošlost tu prošlost osuđeni ponoviti.
Duboko vjerujem da je Hrvatska iz svoje prošlosti naučila, da svoju sadašnjost požrtvovno živi, a da u svoju svijetlu budućnost ponosno korača.