Proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe započela je sinoć 14.kolovoza pozdravom hodočasnicima i pokorničkim bogoslužjem u 18 sati, nakon čega je bila prigoda za ispovijed gdje je ispovijedalo više desetaka svećenika.
U svetištu Majke Božje od Krasna, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, Križni put predvodio je mons. mr. Tomislav Šporčić, dekan i župnik otočki, a aktivno sudjelovanje u čitanjima imali su vjernici iz Otočkog dekanata.
Nakon završenog križnog puta uslijedila je svečana procesija u kojoj je išao na prvom mjestu križ, djeca i muškarci, a kip Majke Božje Krasnarske nosile su četiri djevojke iz Krasna.
Misu uočnicu u 20 sati predvodio je don Goran Natunović s vlč. dr. Richardom Pavlićem i mons. mr. Tomislavom Šporčićem. U koncelebraciji je bilo 15 svećenika, đakon, bogoslov te sjemeništarac, a na prezbiteriju je sjedio na posebnom mjestu i nadbiskup dr. Ivan Devčić.
„Ovdje smo se okupili da slavimo Boga i mi smo ovdje, ne da mislimo o našim problemima, o našim križevima, o našim bolovima, o našim patnjama, nego da slavimo Boga. Pravi kršćanin je onaj koji je radostan, koji zna slaviti unatoč svim problemima i poteškoćama i ne smijemo danas izgubiti iz srca, iz naše duše tu radost. Ne smijemo biti potišteni, ne smijemo biti žalosni, trebamo biti radosni. Istina je da imamo križeva, istina je da nas pritišću, ali nije smisao našega života i Bog nas nije poslao na ovu zemlju da mi plačemo nad svojim križevima. Da tugujemo, da budemo žalosni nego da budemo radosni, da Boga slavimo jer slavlje i radost jedan su instrument kako još bolje nositi svoj križ. Često smo danas došli u takvo stanje da se čudimo onim ljudima koji su veseli, da se čudimo onim ljudima koji su radosni, da se čudimo onima koji se smiju. Za vesele mi kažemo što im je, zašto je on tako radostan? Gdje mi gubimo tu radost? Došli smo u stanje da ne znamo ni slaviti sa srcem i sa dušom, slavimo i onda nam to slavlje brzo ishlapi jer ne slavimo sa srcem. Euharistija nije ništa drugo nego slavlje, ovdje smo da otkrijemo ljepotu ove euharistije i radosti koju ta euharistija pruža svima nama. Moramo biti kršćani koji će slaviti Boga svaki dan, u svakodnevnom životu, a to možemo. Možemo i kroz molitvu, moramo biti prijatelji drugima te milosrdni. To su karakteristike kršćanina, a tko nam je uzor u tome nego Majka Božja. Ona je rekla: da Bože, ja tebe želim slaviti. Koju je to milost Marija dobila od Boga, da tijelo da Bogu da se On utjelovi da dođe ovdje na svijet. Bog joj je dao milost da živi bez grijeha i dao joj milost da je uznese na nebo, dakle ona nam je uzor i primjer kakav bi trebao biti naš kršćanski život, život bez grijeha i u Božjoj milosti. Kršćanin je pozvan biti s Bogom: da se Bog utjelovi u našim životima, a mi da u drugima vidimo Boga – ne konkurenciju. Koliko puta gledamo druge kao opasnost, nekakav strah se stvara u nama, a Marija nam je uzor i primjer da mi budemo Boga puni. Svaki put kad se ispovjedimo mi smo puni milosti, mi smo bez grijeha, kako je lijepo biti pun milosti”, kazao je don Goran.
Koliko puta mi u životu imamo neke darove, a nismo ih zaslužili. Na nama je da taj dar, ne zakopamo nego da ga iskoristimo, da ga udvostručimo, da učinimo od tog dara dva i više, a to možemo ako smo puni milosti. Kažu mnogi da čovjek ne može sagriješiti koliko mu Bog može oprostiti, jer Bog je toliko strpljiv i on toliko čeka da se samo malo okrenemo prema njemu, samo malo da usmjerimo svoj pogled prema onomu koji nas je stvorio.”
“Bog nas čeka, on je tu, ne smijemo se igrati s Bogom, kršćanin ne smije biti bolji od drugih samo drugačiji, a to drugačije je da slušamo Božju riječ i da slijedimo Boga, da slijedimo Isusa Krista, da idemo njegovim putem. Mi znamo tko je bolji, bolji je onaj koji je na prvom mjestu svi drugi su slabiji i lošiji, a mi smo oni koji smo drugačiji i koji s tim želimo druge osvojiti, želimo im pokazati Boga, želimo im pokazati našeg stvoritelja koji nam je dao sve ove milosti. Pokušajmo danas Boga moliti i za dar radosti da možemo biti radosni iz srca iz duše, najgora stvar na ovom svijetu je vidjeti tužnog čovjeka, žalosnog, a nema razloga za to. Molimo večeras Boga da nam udjeli dar radosti svaki dan”, zaključio je don Goran.
Euharistijsko slavlje uveličali su članovi združenog zbor biskupije pod vodstvom Ivana Prpića, a za orguljama bila je s. Cecilija Pleša.
Nakon mise pristupilo se euharistijskom klanjanju. Presveto tijelo bilo je izloženo na oltaru u svetištu, a klanjanje je predvodio preč. mr. Marinko Miličević – generalni vikar biskupije.
Na bdjenju okupilo se više stotina vjernika koji su došli iz Otočkog, Senjskog i Gospićkog dekanata. Bilo je puno skupina koje su hodočastile pješice i po nekoliko stotina kilometara, primjerice vjernici iz Plaškog, SJP Ajkule iz Rijeke i mnogi drugi, piše Ika.
