Bošnjaković: Nema elemenata za odlazak Kuščevića, prenamjena zemljišta je bilo i bit će; Evo što kaže o pozdravu Za dom spremni

Gost Točke na Tjedan bio je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.

Ovaj tjedan obilježili smo šest godina članstva u Europskoj uniji. Jedno od temeljnih poglavlja za ulazak je bilo poglavlje 23. pravosuđe i ljudska prava. Morali smo dokazati da smo predani borbi protiv korupcije. Danas će mnogi reći da su od ulaska borba protiv pravosuđa kao i mnoge stvari u pravosuđu su zastale. Slažete li se vi s takvom ocjenom?

Ne slažem se. Iako je situacija bolja i morat će biti bolja, međutim kad se sjetim tih pregovora za ulazak u Europsku uniju i pregovora za poglavlje 23. bili smo suočeni s brojnim mjerilima koja su tada bila postavljena. Od neovisnost pravosuđa, od borbe protiv korupcije…Tražili su se neki normativni instrumenti i okviri koji su zahtijevali velike reforme: novi Kazneni zakon, novi Zakon o kaznenom postupku, novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, novi Zakon o javnost nabavi. To su sve bili golemi zahvati koje smo mi radili. Zamislite da nismo to imali tada na dnevnom redu, gdje bismo sada bili. Svi ti zakoni su doveli do poboljšanja.

Neki smatraju da je problem što smo to tada imali na dnevnom redu, a ne sada. Spomenuli ste Zakon o sprječavanju sukoba interasa. Vidimo s Povjerenstvom koje je osnovano 2011. godine temeljem tog Zakona danas trpi napade od strane vaše stranke – vladajućih. Čak i pokušaje da se smanje ovlasti tog Povjerenstva što Gretco, europsko antikorupcijsko tijelo upozorava kao nešto negativno. Ja mislim da mi na području sukoba interesa imamo vrlo visoke standarde podignute u odnosu na velike zemlje članice Europske unije, da mi baš u segmentu sukoba interesa imamo jako velike standarde.

Zašto se onda napada Povjerenstvo?

Ja bih rekao da je to dio demokratske rasprave u društvu. Mi sada možemo razgovarati o cijelom nizu pitanja i da li to treba biti ili ne treba biti. Po meni, Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa ima najvažniju ulogu da kaže jesmo li vi ili ja u konkretnom slučaju bili u sukobu interesa. Međutim, mi ovdje vidimo stalno rasprave da li netko povrijedio načela djelovanja. Dakle, tu se donose odluke “ne, vi niste bili u sukovbu interesa, ali ste povrijedili načela djelovanja” što ostavlja prostor za diskrecijsku ocjenu.

Kad kažete načela djelovanja, ali to su načela transparentnosti, načela javnosti rada, predanosti nekorupcije.. To su temelji cijelog sustava.

Upravo to. Tako bismo mogli reći načela vezana za kazneni postupak. To znači da miutvrdimo da vi niste počinili kazneno djelo, ali ste vi po općim načelima kaznenog postupka ipak kriminalac. Ne ide to tako. Mislim da treba biti vrlo konkretan u tom području. Treba reći ok, ti si povrijedio i bio si u sukobu interesa, stao si na stranu svog privatnog interesa. Ovo je jedan prostor koji ostavlja zapravo rasprave u društvu gdje vas netko optuži i kaže vi ste povrijedili načela, ali niste bili u sukobu interesa. Ovo sam izvukao kao jedan primjer. Cijeli je niz ovih pitanja koje smo mi bitno bolje pregovorila uredili i to danas funkcionira i ja ne bih sveo tu cijelu borbu protiv korupcije isključivo na pravosudne predmete i pravosuđe. To je borba cijelog društva protiv korupcije.

Kad smo ulazili u Europsku uniju, ovi neki predmeti poput Sanadera predstavljali su se kao dokaz da je hrvatsko pravosuđe neovisno od politike i da može istraživati slučajeve protiv premijera i vladajuće stranke. No šest godina kasnije, ti predmeti se još uvijek vuku.

To su predmeti koji su složeni, koji zahtijevaju preslušanje čitavog niza svjedoka. To su predmeti koji imaju niz vještačenja unutar toga i ti predmeti ne bi bili riješivi ni u bilo kojim razvijenim pravosudnim sustavima.

Svugdje bi trebalo 10 godina?

Da li 10 ili 8, ja vam to ne mogu reći. Po naravi, to su vrlo složeni predmeti. To što je bilo oko Agrokora što se radi – ispitavanja. Pa to je 30 ljudi u igri. Ne možete vi to riješiti u godinu, dvije…ne znam ni ja koliko. To je potrebno provest, a onda kada se donese presuda onda to ide povodom žalbe na viši sud pa je moguće da se vrati. Ali ja mislim da smo u cijelom nizu segmenata ostvari napretke koje možda zanemarujemo koje možda ne vidimo, ali u transparentnosti u imovinskim karticama i razno raznim postupanjima….to su instituti koji su relativno novi u našem društvu gdje treba iznaći praksu i gdje treba učinkovitije. Ja mislim da su napretci vidljivi, ali sad jesmo li zadovoljni s njima…

Što je najveći napredak u borbi protiv korupcije?

Najveći napredak ja bih rekao je stvaranje jedne opće klime da je to nedozvoljeno, jedna klima “to se ne isplati raditi” i drugo, nema nedodirljivih. Postupci se vode protiv svih. Postupci u principu nema da će netko biti pošteđen i da će biti izuzet i da će to njega zaobići. Vode se postupci, raspravlja društvo oko svega toga. Ja mislim da je to veliki napredak.

Treba li ministar Kuščević otići iz Vlade?

O tome će konačnu riječ i ocjenu dati premijer. On ima informacije na raspolaganju ili ih još uvijek traži i nakon toga on će donijeti odluku. Po onome što ja vidim, ja mislim da nema elemenata za to. Ovo što je rekao premijer odnosi se na neka druga vremena koja su bila…

Što to znači? Da su te radnje koje su bile prije kvalificiraju ili diskvalificiraju za ministra?

Ja o radnjama neću govoriti jer tu nemam nekakav uvid. Ako se radi o radnjama koje su kažnjive i koje su u nekoj kaznenoj zoni, onda bi se dalo razgovarati. Međutim, ja o svemu nisam stekao dojam da ima elemenata kaznene ili prekršajne odgovornosti niti da su ikakvi postupci pokrenuti, tako da s te strane ja ne vidim nikakve čvrste razloge za to. Ali to je pitanje, moram priznati, s kojim se ja ne bavim.

Često ljudi iz pravosuđa kažu kako postoji dojam da je pravosuđe korumpirano i da je češće to dojam, nego stvarnost. Kakvu percepciju građani mogu imati nakon ovog slučaja Kuščević?

Vodi se u medijima jedna rasprava koja je podignuta na razinu hajke. Da se tu dogodilo neko kazneno postupanje, ali takvih stvari ja nisam vidio u medijima da itko raspolaže s takvim podatcima. Volio bih vidjeti ozbiljne činjenice na stolu, volio bih vidjeti temeljem čega se to traži. U ovoj fazi nisam to vidio. Moram reći da mi je žao da cijeli medijski prostor preplavljen tim temama jer Hrvatska ima puno snažnijih tema o kojima treba razgovarati. Bojim se da su u drugi plan došli dobri makroekonomski rezultati, a mislim da bi o tome trebalo razgovarati. Mi ne možemo nekoga kriminalizirati temeljem dojma. Ne možemo raditi hajku i harangu na nekoga temeljem dojma, nego temeljem konkretnih činjenica i konkretnih dokaza. Što se tiče ovih stvari koje ste rekli kao bogaćenja, jučer su bile prenamjene zemljište, danas su prenamjene zemljišta i sutra će biti. O tome odlučuje lokalna zajednica. U tim prenamjenama neka lokalna zajednica odlučuje koji dio nekakavog prostora će biti u ovakvoj uporabi ili onakvoj.

Vama nije sporno što to lokalno vijeće pod vodstvom HDZ-a prenamjeni zemljište općinskom načelniku koji lobira za tu promjenu GUP-a i koji od nje profitira?

Ja kao prvo to ne znam. Ja bih volio vidjeti dokumente o tome o čemu vi govorite. U medijima je vrlo često stajalo ono što nije točno i zato imam jedan odmak od toga. Međutim, u svim tim prenamjenama uvijek je zapravo ključno ono kako zajednica se odnosi prema svemu tome. Ja ne vjerujem da je to odluka pojedinca i niti da o tome jedan pojedinac može takve donositi odluke. To donose općinska i gradska vijeća na prijedlog kolektivnih tijela. Tu ide i javna rasprava u kojoj svi sudjeluju. Ja bih volio o tome raspravljati temeljem činjenica. Medijski napisi nisu za mene činjenica.

Imamo jednu činjenicu. Sutkinji Domić koja je suspendirana zbog sumnjivih prenamjena sudi punih 13 godina. Ta sutkinja je prenamijenila i neka zemljišta koja su u vlasništvu obitelji Kuščević. Kako to prema vama utječe na dojam građana o percepciji?

Prema meni, nije u redu da se sudi 13 godina. Nema tog postupka to kad je pojedinac da to ne bi trebalo biti prije riješeno. Vrlo sam nezadovoljan s takvim postupcima koji toliko godina traju. Ako je taj postupak otvoren, onda o njemu nećemo razgovarati jer sutra može završiti. Jedino što smatram da nije u redu da toliko dugo traje.

Vidjet ćemo kakav će postupak biti.

Ovaj argument koji ste vi koristili kao i premijer da se to sve događalo prije nego što je Lovro Kuščević postao ministar, kakav je to argument?

Ako je nešto bilo, državna tijela su trebala reagirati na vrijeme. Ako je nešto bilo, državna tijela o tome mogu reagirati. A sve ostalo je ulaženje u prostore koji nisu u mom djelokrugu. I smatram sa svoje pozicije ministra pravosuđa nekorektnim da o tome na ovaj način govorim.

Imate li vi ikakve informacije o tome kada bi mogao biti pravorijek o arbitraži MOL-a i Hrvatske i kako stojimo u tom postupku?

Nekakve bliže informacije o tome kada će biti to nemam. Akciju o tome koordinira odvjetnički tim zastupa interese Republike Hrvatske je Državno odvjetništvo. Ono što znam da smo mi od samih početaka prigovarali nadležnosti te arbitraže. Kako će to završiti, ne znam.

Neki kažu da nam prijeti kazna od nekih 4 milijarde kuna?

To ćemo vidjeti. Državno odvjetništvo je u kontaktima s odvjetničkim timom i oni o tome brinu.

Neučinkovitost i korumpiranost pravosuđa je glavno oružje političkih zvijezda koje su se pojavile, kao što je Mislav Kolakušić i Miroslav Škoro. Jesu li HDZ i SDP odgovorni za rast populizma u Hrvatskoj?

Populizam nije samo u Hrvatskoj. To je jedan široki problem i trebalo bi istražiti koji su glavni uzorci. Mislim da je to jedan veliki dio ljudi nezadovoljan funkcioniranjem društva. Puno je tu razloga. U ovom resoru na čijem sam čelu i ja snosi svoj dio odgovornosti. Bilo je primjera da pravosuđe nije reagiralo i nije ni čudo što su ti ljudi nezadovoljni i šire nezadovoljstvo. Jedini lijek je što bolje funkcioniranje vlasti i što bolja gospodarska situacija da nema ljudi koji ne mogu platiti režije.

Što mislite o modeli Mislava Kolakušića koji predlaže koncentraciju moći u jednoj osobi, a Miroslav Škoro predlaže jedan oblik ustavne reforme koja bi pojačala predsjedničke ovlasit?

Oni to nude kao svoj program, a na nama je koji smo birači da to pogledamo i vidimo jel to pravi put. Nisam čuo ništa konkretno, osim što mi se vlast koncentrirala u jednim rukama. Slučajevi iz povijesti kada je vlast bila u jednim rukama nisu se pokazali djelovornima i pokazali su se neučinkovitima za narod.

Mnogima u Hrvatskoj i na Balkanu je primjer Rusija i Putin.

Moram priznati da mi Rusija nije uzor. Prema nekim konkretnim brojkama vidite kolika je konkretna plaća u Rusiji i Hrvatskoj, pa ćete vidjet ćete gdje smo. Moram priznati mislim da Hrvatska teško može postići konsenzus oko promjene Ustava. Mi smo imali polupredsjednički sustav u ’90-ima kada smo bili suočeni s agresijom i kada je to na neki način funkcioniralo. Ali danas živimo u posve drugačijim uvjetima i mislim da je ovaj sustav demokracije funkcionira.

Kako komentirate ankete koje agencije provode pokazuje sklonost da se pojačaju ovlasti?

Trebamo vidjeti rezultat ovog sustava u kojem jesmo. Treba se malo koncentrirati na pokazatelje koji danas jesu prisutni u Hrvatskoj. Jedno su istraživanja, jedno ankete, a drugo kada dođe sam trenutak što se često događa u izborima. Ankete su bile jednu, ali kada je bio konkretni izbor bilo je nešto drugačije. To je moje osobno mišljenje kao pojedinca. Ja sam apsolutno za ovaj sustav parlamentarne demokracije.

Mislite da ako i bude jednog dana referendum o ustavnim promjenama kakve, na primjer, nudi Miroslav Škoro da to ljudi ne bi podržali?

Ja to sada ne mogu reći u kakvim će uvjetima biti ukoliko do toga dođe. Ja nisam za koncentraciju moći niti sam za ustav u kojima netko ima široke ovlasti u svojim rukama. Ja sam za to da u donošenju odluka sudjeluje veći broj ljudi i da imamo ustavnu diobu koju imamo.

Mislite li da su sadašnje ovlasti prevelike, npr u području pomilovanja?

Ne radi se na tome da se ograničava, nego da ga se osnažuje u donošenju odluku o pomilovanjima da se izbjegne neka situacija da pomiluje nekoga tko to ne zaslužuje. U suradnji s Uredom predsjednice radimo novi Zakon o pomilovanjima gdje želimo formirati jedan stručni tim koji bi bio na raspolaganju predsjednici i da pomaže oko tih odluka. Ako toga nema, onda se može dogoditi neko skandalnozno pomilovanje koje može uzrokovati negativne efekte. Mislim da to ne ide u smjeru da se nju ograničava jer se to ni ne može ograničiti jer je to ustavno pravo. Ona može donijeti odluku suprotno odluci koju nekako Povjerenstvo sugerira i može reći “ja to tako ne želim, ja se s tim ne slažem”. To je njezino ustavno pravo.

Ministre, koje je mjere vaše Ministarstvo poduzelo da bi se poboljšala pozicija žrtava obiteljskog nasilja?

Sukladno onome što smo mi najavili, mi smo već kod donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji implementirali u idređene odredbe Konvencije gdje smo donijeli jedan moderan zakon koji obuhvaća jedan cijeli niz prava žrtava nasilja koji definira što je to nasilje i koji definira određene prekršajna djelovanja i ima sankcije kada dođe do nasilja. Međutim, pokazalo se u praksi da taj sustav nije djelotvoran i da se stvari dešavaju. Došlo je do te inicijative Spasi me koja je spontano organizirana koju smo mi apsolutno uvažili i vidjeli gdje smo. U razgovoru s predstavnicama inicijative mi smo formirali radne skupine koje rade na izmjenama Kaznenog zakona i izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U tim radnim skupinama zastupljene su i predstavnice inicijative i ljudi iz prakse.

Kad možemo očekivati određena rješenja?

Ja mislim da smo mi pred krajem. Ja sam imao ovaj tjedan sastanak s našim ljudima iz Ministarstva koji se time bave, čist da vidimo u kojem smjeru jesmo…

Hoće li se ići na veću kriminalizaciju?

Hoće. Ono što je sasvim sigurno jasno da kazne koje se izriču u takvim situacijama su niske i da se vrte oko nekakvom minimuma koji mi zakonom imamo propisanim i tu idemo u tom smjeru da taj minimum dignemo. Mi sada imamo kaznena djela za koje je zapriječena kazna od jedne do pet godina ili od jedne do osam godina, pa čak i od jedne do deset godina. To je jedan široki prostor gdje se željelo dati sudovima da oni od slučaja do slučaja procjene i da to bude kako objektivnije. Međutim, kada sada to analiziramo onda se vrtimo oko tih nekih minimuma i jedino što mi kao zakonodavci možemo poslati poruku da zaoštravamo tu cijelu politiku jest da podignemo te minimume.

Kazne će se dizati, ali ne drastično da to bude od pet do šest nego ćemo taj minimum podići, s tim da opet moramo ostaviti prostor jer svaka situacija je različita i ne možemo je unificirati kroz zakon. Ali poslat ćemo poruku da zaoštravamo politiku jer nešto je tu u djelovanju i ne može tu zakonodavac učiniti sve, ali podići minimume kazne može. Imamo nešto sa čime se poprilično mučimo. U Kaznenom zakonu ima propisano kazneno djelo zaštite od nasilja u obitelji kao nasilje u obitelji, to je članak 172. a koji kaže da nasilje u obitelji čini onaj tko značajno čini prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja. Po tom sadašnjem izričaju Zakona bi bila potrebna veća količina prekršajne protupravnost da bi došla ovdje. Sada tražimo načine i modele da izađe iz toga da bude transparentnije i bolje.

Nije ovo jednostavna metodologija kada mijenjate kazne unutar cijelog Kaznenog zakona. Mi smo u fazi sada ćemo mijenjati kazne za ta djela, a s druge strane će nam ostati neka druga dijela u nekakvim rasponima. Ne možemo narušiti nekakvu homogenost zakona, ali pri kraju smo posla i na ova neka pitanja i mi i radna skupina tražimo neki izlaz. Onda ćemo izaći van s javnim savjetovanjem sa zainteresiranom javnošću i dva saborska čitanja. Mislim da ćemo to obraditi na dobar način.

Kada je bio slučaj Daruvarac, puno ste govorili o tome kako će se kroz izmjene Zakona o kaznenom postupku izaći na kraj zloupotrebi nekih procesnih prava. Zna se da je nacrt Zakona o kaznenom postupku završen. Što ste po tom pitanju napravili?

Stvari koje otežavaju i usporavaju ćemo maknuti. Recimo pripremno ročište i rasprava koja traje od sazivanja pa nakon toga traje duge, ovaj institut gdje je stalno moguće tražiti izuzeće predsjednika suda…sve to ćemo staviti u neke razmjere. Ne smijemo niti povrijediti prava.

Što to znači razmjere?

Ograničit ćemo te mogućnosti jer mi moramo imati u postupku jednaku mogućnost oružja i tužiteljstva i onih koji su branitelji. Sve su to osjetljive operacije, ali ovdje je prisutno da se neki od tih instituta zlorabe. Recimo, institut traženje izuzeća..to vrlo često služi kao jedan model produživanja postupka. Drugi model je uvođenja dokaza. Tu je vrlo važno to pripremno ročište gdje svatko nešto iznosi. To se pokazalo kao nešto što odugovlači postupak, a ne pridonosi rješenju stvari.

Ukinut ćete ga?

Najvjerojatnije, tako smo u ovom trenutku. Zakon će ići u raspravu o zainteresiranom javnošću i ići će u dva čitanja. Mislim da smo neke točke koje su bile problem da smo ih dobro detektirali.

Razmišljali se o povratku sudske istrage?

O tome se ne razmišlja. Vratili bi se na nešto što smo imali davno prije i što se pokazalo apsolutno neučinkovito. Kad pogledamo iskustva zemalja članica Europske unije, svi više-manje imaju taj sustav državno-odvjetničke istrage. Primjerice, Slovenija tek sada na to ide. Mi smo im tu pružili mali konzulativnu pomoć. Nije sve to tako jednostavno reći da je to isključivo državno-odvjetnička istraga jer sam sud u procesu ima cijeli niz nadzornih mehanizama i nadzornih mogućnosti tako da on jako nadzire kako ta istraga ide pa sve do zadnjeg instrumenta potvrđivanja optužnice. To su sve elementi koji govore da to nije čista ili klasična državno-odvjetnička istraga, nego su tu vrlo snažne poluge koje sud ima u tom nadzornom smislu.

Teško bi bilo implementirati sada i vratiti sada sudsku istragu kada imamo osnivanje na razini Europskoj uniji ovog ureda europskog javnog tužitelja koji će se baviti progonom kaznenih djela koje su počinjene na štetu finacijskih interesa Europske unije.

Kad bismo mi vraćali kompletnu istragu na sud, to bi značilo ogroman zahvat koji ne bi donio ništa dobroga.

Jedan paket zakona vezan za Ovršni zakon i Zakon o osobnom stečaju vraćaju jako puno tih ovrha i blokada na sam sud. Kritika je stručne javnosti i Blokiranih je da se situacija značajno zakomplicirala.

To je zakonski prijedlog koji smo izradili i koji je bio u javnoj raspravi. Imali smo 400 i nešto primjedbi. Svaku smo obradili. Mi u sustav ovrhe moramo ući jer nam stoji primjedba Suda Europske unije. Javni bilježnici ne mogu biti tijelo koje donosi rješenje o ovrsi, to je jedno. Drugo, ne stoji da ćemo mi ovime usporiti ovrhu i da će biti neučinkovita. Mi ćemo uvesti digitalnu ovrhu. Dakle, mi ćemo uvesti komunikaciju suda, ovršenika i vjerovnika digitalnim putem što je samo po sebi brže. I ono što je jako važno, uvest ćemo ono što nam sugerira sud Europske unije. Uvest ćemo kontradiktorni postupak prije nego što se donese rješenje o ovrsi.

Na primjer, ja sam taj koji nije platio račun, pokrene se ovrha i meni je s računa skinuto. Nama Sud Europske unije prigovara da u tom cijelom postupku meni nije data mogućnost da kažem jesam li ja ili nisam, prihvaćam li taj račun ili nisam. Mi sada zbog te odluke Suda moramo uvesti taj kontradiktorni postupak gdje kada dođe prijedlog za ovrhu na sud, sud to proslijeđuje bilježniku i bilježnik prije nego što vrati stvar na sud on pita mene “jeste li vi taj račun platili” ili imate rok od 15 dana pa da vi to platite. Ja mislim da će zbog toga dužnici biti bolje obaviješteni pa neće biti prigovora “mene su ovršili, ja nisam imao pojma”. Mislim da neće toga biti. Dio ljudi će platiti, a oni koji to osporavaju onda nema potrebe da mi idemo u neku fazu ovrhe i onda se idemo suditi kroz parnicu. To su nekakve temeljne ideje i sve ove ideje koje smo uveli izmjenama Ovršnog zakona gdje smo rekli nema ovrhe na jednoj nekretnini, ne može nekretnina koja ide manje od 20 tisuća kuna…Sve se to zadržava i plus toga neke benefite širimo. Neće se moći plijeniti božićnica, uskrsnica, dnevnice za službeno putovanje. To je jedan paket koji je komuniciran sa Sindikatima.

Kada je riječ o osobnom stečaju, na sudu je završio veliki broj ljudi koji se nije odazvao Fininim postupcima da se izjasne. kako ste zadovoljni efektima tog Zakona?

Na sudu je 80-ak tisuća predmeta na kojima treba provesti postupak i to je na sudu tek od šestog mjeseca. Imali smo fazu kada je Fina slala obavijesti, gdje ste se vi očitovali, tada je Fina slala sudovima, onda su se vjerovnici mogli očitovati i to je tek sada na sudovima.

80-ak tisuća je puno i ja bih bio jako zadovoljan kada bi izašli s 40-ak tisuća ljudi koji su odblokirani. Dosada je bilo blokirano 320 tisuća ljudi, nešto malo više od toga. A ovim prvim mjerama, koje su bile jednokratne, tu je negdje oko 60-ak tisuća ljudi odblokirano. Ja bih bio jako zadovoljan kad bi oko 50 posto ljudi bilo odblokirano u stečaju potrošača. No, to nije mjera koja se može tako brzo provesti kao ove koje su bile vezane za deblokadu računa i mjere oprosta, ali mi smo projekcirali postupak koji je znatno brži od onog stečaja potrošača. To je de facto sada na sudovima od šestog mjeseca jer je istekao rok od 45 dana za vjerovnike.

Oni koji su rekli “mi ne želimo ići na oprost duga”, oni su blokirani, no ovaj puta to je njihova volja. Oni nisu htjeli ući u ovaj postupak. Oni koji su htjeli ući, a nemaju nikakvu vrijedniju imovinu onda će to biti odmah otvoreno i zatvoreno jer nemaju imovine iz koje se ne mogu naplatiti. Tamo gdje ima imovine veće od 10 tisuća kuna, tamo će se provesti brži postupak prodaje imovine. Za godinu dana bi moglo biti efekata i očekujem jedan dobar rezultat.

Imali smo javnu prepisku između Ministarstva pravosuđa i Vrhovnog suda vezano za izbor na način na koji se bira Predsjednik Ustavnog suda. Što po vama treba mijenjati u tom izboru?

Mi smo promijenili u zadnjim izmjenama Zakona. Znamo da je taj izbor bio dosta netransparentan. Sada Državno sudbeno vijeće objavljuje javni poziv, oni koji se jave tada to dolazi na opću sjednicu Vrhovnog suda koji kaže svoje mišljenje o tome. Tada ti ide u Ured predsjednice koja svoj prijedlog šalje u Saboru. Nadležni odbor Sabora da svoje mišljenje i Sabor odlučuje. Uveli smo jedan javni poziv, uveli smo da svatko mora priložiti svoj program, a što se tiče Vrhovnog suda razišli smo se u nekim pitanjima. Ipak tu imamo neka ustavna ograničenja koja kažu da je predsjednica ta koja predlaže, a ne može ona biti obvezana ni mojim niti opće sjednice Vrhovnog suda. Vrhovni sud je bio stava da bi se biranje trebalo vršiti unutar Vrhovnog suda.

To bi bilo protivno Ustavu. Ako je Ustav rekao da je to ona, onda oni mogu imati jedno mišljenje, a ona drugi prijedlog. A takav prijedlog je stvar Sabora da gleda u svjetlu prijepora drugačijih mišljenja jednih i drugih. Gdje bismo mi uvjetovali prijedlog predsjednice s mišljenjem opće sjednice Vrhovnog suda, mislim da mi izlazimo iz ustavnih okvira. Mislim da smo ovim rješenjima znatno podignuli transparentnost i kvalitetu te procedure.

Kako stojimo s reformom Visokog kaznenog suda? Očekujete li da će ono s 01.01 2020. otvoriti vrata?

Očekujem da on počne funkcionirati 01.01. Državno sudbeno vijeće raspisalo je natječaj. Po našim procjenama ima 30 sudaca koji su se javili. Nama bi za taj sud prema našim procjenama prema broju predmeta trebalo oko 15-ak sudaca jer je to Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o žalbama na odluke Županijskih sudova koje su donijete u prvom stupnju. Tu bismo dobili jednu jedinstvenu praksu i s te strane neće biti zapreke da s 01.01 krenemo.

Na snimci se radi o djeci koji su igrali protiv svojih srpskih vršnjaka i nakon čega su vikali uzvik koji se čuje na snimci. Treba li donijeti Zakon o zabrani totalitarnih režima po uzoru na Austriju, po vama?

Mislim da mi imamo jedno kazneno djelo koje je dimenzionirano u Kaznenom zakonu koje obuhvaća sve ovakve situacije temeljem tog kaznenog djela i njegova bića i djela moguće je procesuirati.

Je li ta sudska praksa vrlo raznolika?

Situacije su različite. I s te strane mislim da takvo kazneno djelo koje je široko dimenzionirano da ono omogućava sudskoj praksi da vodi računa o svakom tom događaju koji ima svoje specifičnosti: je li to je u okviru i je li to nije u okviru.

Mislite li da je dobro što je tako široko postavljeno ili je bolje da je sucima jasnije da je “Za dom spremni” kriminaliziran ili nije?

Ja mislim da je to u ovom trenutku u kojem se mi nalazimo i u kojima jesmo….Mislim da je djelo koje mi imamo i koje je ovako široko postavljeno omogućava sucu da sagleda okolnosti i situaciju svakog slučaja i da može djelovati na ovaj način. Za dom spremni, vi znate da je u grbu HOS-a i vi znate da su tijela Republike Hrvatske taj grb priznala kao službeni. Pripadnici HOS-a borili su se za neovisnu i slobodnu Hrvatsku i gubili živote. S te strane, naše Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću su rekli da taj pozdrav generalno podsjeća na ona vremena iz NDH-a i s te strane tu nema prolaza. Međutim, u nekim segmentima i u nekim mjestima gdje su pod tim grbom ginuli ljudi za slobodu i neovisnost Hrvatske nešto potpuno drugo. Ja mislim da ovaj okvir omogućuje sankcioniranje.

Imamo Thompsonovu pjesmu koja započinje s tim uzvikom. Jedan sudac označi to kao prekršaj, drugi kaže da nije.

Ovisi o tome kakav je bio trenutak. Je li to poziv na nasilje ili je to bilo ovako ili onako, to treba istražiti od slučaja do slučaja.

Ima li išta novo u slučaju Mamić? Zatražili ste izručenje. Znate li kada bi bosanskohercegovački ministar mogao o tome odlučiti?

Nemam. Prije ministra u BiH, o tome moraju donijeti odluku sudovi i tek nakon odluke sudova tada on donosi odluku. Ne znam da li je ikoji sud donio odluku, mislim da nije. Ima tu još postupka.

Je li to uvjetovano izručenjem sutkinje? Pisalo se dosta o tome.

Nije, to sam ja dosta jasno rekao. To su dva odvojena slučajeva gdje mi imamo ovdje jedan zahtjev, a tamo je posve drugi. Drugi su zahtjevi, druga su djela. Mi smo ovdje puno postupka već odradili. Ovaj postupak vezan za sutkinju za koju ste me pitali…On, istina, dugo traje jer su uloženi pravni lijekovi. Bila je prvo odluka Županijskog suda, pa je bila žalba na to. Vrhovni sud je donio jednu odluku, pa je bio zahtjev za ponavljanjem postupka u odnosu na onaj postupak pred Županijskim sudom. Bilo je i na Ustavnom sudu, tako da moram reći da cijelo vrijeme taj predmet nije u Ministarstvu pravosuđa nego po sudovima. Na kraju, takvi predmeti nigdje ne idu brzo.

Očekujete li vi da BiH izruči Mamića? Potpisani su i neki sporazumi. Kakvu suradnju imamo po tom pitanju?

Mi se zalažemo da u nekim segmetima sporazum unaprijedimo. Kakva će konačna odluka biti, ja ne mogu ući u kožu ministra BiH i reći on će donijeti takvu ili ne. No zajedno načelo je da trebamo raditi u borbi protiv korupcije i kriminala. Možete vi mene pitati zašto ja ne donosim odluku o sutkinji, no to su vrlo visoko procesno složeni postupci gdje se svima treba omogućiti da donose zahtjeve za zaštitu svojih prava što je kod mene bio slučaj. Taj predmet je vrlo kratko bio u Ministarstvu pravosuđa. Mi smo ga stalno slali na sudove gdje je bio izjavljen pravni lijek.

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro je rekao da od Srbije treba naplatiti ratnu odštetu. Što mislite o tome i kako nam idu pregovori kada je riječ o nestalima i ukidanje Zakona o univerzalnoj jurisdikciji koji je Hrvatska postavila kao nekakve prepreke Srbiji na putu prema Europskoj uniji?

S time se slažem da treba naplatiti ratnu štetu jer onaj koji je razbio trećinu zemlje, raketirao gradove, uništavao društvenu i osobnu imovinu taj treba snositi konsekvence i taj treba popravit štetu kako je to god moguće. To nije uopće prijeporno.

Što se tiče drugog pitanja, to ne ide tako lako. Za dobre pregovore trebaju dvije strane koje to žele. Mi smo stavili na stol kad sam prošle godine bio tamo da osnujemo jedno zajedničko Povjerenstvo koje će sastaviti jedan sporazum o procesuiranju ratnih zločina koje ima jednu višu pravnu težinu u pravnom smislu nego njihov zakon o univerzalnoj jurisdikciji i potpuno sam protiv tog zakona. Ne može netko tko je bio ovdje u Hrvatskoj da sudi ono što se dogodilo u Hrvatskoj. To apsolutno odbijam. Vidjet ćemo. Imamo idući tjedan sjednicu tog Povjerenstva. Ovaj puta naši predstavnici idu u Beograd i ono prvo temeljno načelo oni zločini koji su se dogodili u Hrvatskoj nadležni su hrvatski sudovi. Sve one izuzetke koje možemo u taj sporazum staviti, mi nismo protiv toga jer nam je jasno da nam mnogi nisu dostupni i da mnogi su državljani Republike Srbije i da tamo imaju državljanstvo. Prema njihovom Ustavu oni ne mogu biti izručeni. Želimo bolju suradnju.

Na kraju, Srbija je zemlja u pregovorima za članstvu u Europskoj uniji i ovo što ću reći nije prijetnja, ali u svakom slučaju mi smo članica koja je ocjenjivati je li Srbija dosegnula nekakvu razumnu količinu vladavinu pravu i je li ona organizirana na tom temelju.

Hoće li Hrvatska propustiti Srbiju u Uniju bez rješavanja pitanja nestalih i ovog Zakona?

Što se mene tiče, ja ne bih nikako pustio. Mi moramo regulirati ta pitanja ratne štete i procesuiranja ratnih zločina. Mislim da se druga strana mora suočiti s time što se dešavalo na jedan dobar način jer tek tada možemo očekivati da će to biti jedna dobra članica Europske unije i tek tada možemo reći oni su to zaslužili i biti.

Facebook Komentari