U emisiji „U mreži Prvog“ tema je bila stanje ljudskih prava u Hrvatskoj. Na kojim se područjima najviše krše ta prava te tko je najslabija karika u zaštiti ljudskih prava?
O toj temi govorili su pučka pravobraniteljica Lora Vidović, programski direktor Kuće ljudskih prava Ivan Novosel te potpredsjednik Sabora i član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin.
Pravobraniteljica je prošli tjedan u Sabor uputila redovito godišnje izvješće. Naglasila je kako su, kao i prije dvije godine, najbrojnije pritužbe bile na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja na temelju nacionalne pripadnosti.
– Najviše je pritužbi, osim na diskriminaciju, i na pravosuđe, gdje ljudi iskazuju veliko nepovjerenje u sudske odluke, upućuju na dugotrajnost postupanja, osjećaju nepravdu, nejednakost pred zakonom, rekla je Vidović i dodala kako je kod pritužbi vrlo brojno područje i radni službenički odnosi u javnom i privatnom sektoru te pritužbe glede zdravstva, zdravstvene zaštite i osiguranja.
Nevladine udruge nedavno su objavile izvješće o stanju ljudskih prava. U njegovoj izradi sudjelovalo je više od 50 organizacija civilnog društva posvećenih promidžbi i zaštiti ljudskih prava, a donosi prikaz stanja u 18 područja, od međunarodnih instrumenata, prava osoba s invaliditetom do prava na adekvatan životni standard.
– U socioekonomskom području ono što zabrinjava jest da 20 posto hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva, rekao je Novosel.
– Na godišnjoj razini svih onih prava, poput onog na zdravstvenu zaštitu, do prava na stanovanje, vide se goleme regionalne razlike između urbanih i ruralnih područja u Hrvatskoj, to je jedna razina. Na drugoj razini goleme su razlike između Zagreba i ostatka zemlje, istaknuo je.
Novosel je rekao kako je na društvenu polarizaciju prošle godine i dalje utjecala podjela na konzervativno i liberalno te je u kontekstu ljudskih prava najvažniji negativni trend u kojem su bile dvije referendumske inicijative Istina o istanbulskoj i Narod odlučuje, koje su korištenjem rupa u Zakonu o referendumu manipulirale javnošću.
– Na sustavnoj razini ono što primjećujemo jest nedostatak vizije vezano za pitanje što Vlada i Sabor rade s ljudskim pravima u ovoj zemlji. Ova zemlja već dvije, odnosno tri godine nema temeljne javne politike za zaštitu i promidžbu ljudskih prava, od nacionalnih programa za zaštitu ljudskih prava, nacionalne strategije za ravnopravnost spolova i ostalog, naglasio je Novosel.
Radin je rekao kako su ova oba izvješća kompatibilna i govore o diskriminaciji u svim sferama društva, a to se vrlo teško podnosi.
– Najteže je mladima koji podnose ovo beznađe društva i oni traže putove da odu iz Hrvatske.
– Što se tiče politike, ona bi trebala biti angažiranija u ostvarivanju ljudskih prava, ali smo često svjedoci kako ruši ljudska prava, rekao je.
Vidović je naglasila kako se građani žale da nema mogućnosti za zapošljavanje, za napredovanje, za razvoj, nema perspektive ako nisi u političkoj stranci.
– Dakle, na toj osnovnoj ljudskoj razini, ako tražimo uzroke iseljavanja, sasvim sigurno politički kontekst ove države, neovisno o političkim strankama, jest takav da utječe na određenu besperspektivnost kod ljudi.
Što se tiče odnosa politike i ljudskih prava, nije osobito pozitivan, rekla je te naglasila kako je ovo vrijeme populizma i stoga je iznimno važno za političare, pogotovo sad uoči predizbornih kampanja u koje ulazimo ove godine.
Pravobraniteljica je rekla kako apelira na odgovornost političara da ne idu za najjeftinijim populističkim trikovima, da ne potiču daljnju polarizaciju, da ne potiču diskriminatoran govor i govor mržnje, nego da onaj diskurs koji će se koristiti u predizbornoj kampanji bude tolerantan i uvažava različitosti.
– Ja mislim da je odgovornost politike prije svega na okvirnoj razini, dakle da postavi sustav. Da postavi sustav koji funkcionira i koji građanima od Zagreba do nekog najmanjeg sela u Zagorju ili Dalmatinskoj zagori osigurava više-manje slične šanse ili mogućnosti da ostvare svoja prava. Ljudska prava sama po sebi nisu ni cilj. Ona su sredstvo na koji način se mjeri, u nekom društvu, dobar život. Znači život u kojem se poštuje nekakvo ljudsko dostojanstvo, naglasio je Novosel.
– Druga je razina odgovornosti političara odgovornost za izgovorenu riječ. Znači političari su ti koji imaju veću marginu, veću slobodu, pravo na slobodu izražavanja. Ali samim time i donose veću odgovornost. Dakle, način na koji će oni tretirati određeno pitanje, način na koji će tretirati politički osjetljva pitanja napredovanja, odnosno napredovanja zaštite ljudskih prava odlučujući su, pogotovo za mlade generacije, zaključio je.






