Svjetska banka pozvala je na jačanje socijalnih politika u EU, kojima bi se smanjile sve veće socijalne razlike. Stoga stručnjaci Svjetske banke, među ostalim, preporučuju i jaču zaštitu zaposlenih u svim oblicima radnih odnosa, a u izvješću se osvrću i na stanje u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj se, naime, broj zaposlenih na nepuno i određeno radno vrijeme od 2002. do 2013. godine povećao s 11 posto u općoj populaciji na 15 posto. Rast prekarnih oblika rada još je izraženiji kod mlade populacije, one u dobnoj skupini od 20 do 24 godine: njih je 2002. godine bilo 29 posto koji su radili na nepuno ili na određeno vrijeme, a u 2013. godini taj se udio popeo na čak 45 posto, navodi se u izvješću Svjetske banke “Prema novom društvenom dogovoru: suočavanje s napetostima u raspodjeli dohotka u Europi i Srednjoj Aziji”.
U Svjetskoj banci stoga preporučuju primjenu triju pristupa u javnim politikama. Prvi je, ističe se u izvješću, povećanje zaštite u svim vrstama ugovora o radu. Drugi pristup podrazumijeva uvođenje univerzalnih sustava socijalne skrbi, s boljim mehanizmima zaštite, a treći se odnosi na poreznu politiku, odnosno na prijedlog proširenja poreznih osnovica s modela koji se temelji isključivo na primicima i izdacima na sustav koji bi obuhvatio i kapitalne dobitke, kao i one s višim primanjima. U izvješću se pritom konstatira kako “mnogi građani EU-a još uvijek ne znaju za uzlaznu mobilnost i osjećaju da su upali u stupicu nejednakosti”.
“Nedjelotvorne javne politike na tim su područjima dovele do pada povjerenja u institucije i pojačanog raslojavanja unutar društva”, ocjenjuje se u izvješću te međunarodne financijske institucije.
Ukazuje se i na velike razlike koje je u Hrvatskoj proizvela tranzicija. Tako je, ističu u Svjetskoj banci, indeks nejednakosti u mogućnostima pristupa visokoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj dvostruko veći za generaciju rođenu tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća nego za one rođene tijekom 40-ih godina.
U izvješću se identificiraju i četiri vrste nejednakosti između pojedinih skupina. To su razlike između mlađih i starijih generacija, zatim nejednakosti između radnika koji se bave različitim zanimanjima, pa nejednak pristup mogućnostima na temelju zemljopisnog položaja i nejednakosti po osnovi roda, podrijetla, etničke pripadnosti i drugih čimbenika, a ne truda ili sposobnosti pojedinca.
“Ne vjerujemo kako rješenje leži u pokušaju zaustavljanja globalizacije ili tehnologije. Umjesto toga, da bi se sačuvali i proširili upečatljivi gospodarski pomaci, koje je regija ostvarila tijekom proteklih desetljeća, potreban je novi društveni ugovor, uz pravedniju podjelu rizika i mogućnosti”, zaključio je Maurizio Bussolo, ekonomist Svjetske banke za Europu i Srednju Aziju i jedan od autora izvješća, piše novac.hr.
