Visoka inteligencija svakako je prednost, no nije i ključ za lakši, jednostvaniji, sretniji ili pak ispunjeniji život.
U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju znanstvene studije.
Često razmišljaju umjesto da osjećaju
Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, no problem je u tome što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja. To je čest problem jako pametnih ljudi, osobito onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao ispušni ventil – povikat će, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati. Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni – kaže psiholog Marcus Geduld.
Ljudi očekuju da uvijek zabljesnu
Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kime razgovarati o svojim slabostima ili nesigurnostima. Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je očito već i u mlađoj dobi – djeca koja su inteligentnija generalno osjećaju više tjeskobe.
Teže nauče vrijedost teškog rada
Činjenica je kako će inteligentniji ljudi znati bolje rasporediti svoje zadatke te brže obavljati posao, odnosno s manje truda nego što bi trebalo nekom tko nije tako inteligentan. Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja im je potrebna za njega. – Inteligencija postaje problem kad oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne trebaju toliko puno raditi kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre radne navike – ističu psiholozi.
Ljudima ide na živce kad ih ispravljaju
Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni.
Pretjerano analiziraju
Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na razmišljanje i analize, a u tome si teško mogu pomoći. Iz pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana mogućnost odabira – inteligenti žele biti ziheraši u svojim odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u većini životnih situacija nemoguće te je ponekad nužno osloniti se i na svoj instinkt, piše Express.
