Presuda iz Dubrovnika: Karamarko mora platiti 17.568,75 kn Nacionalu koji je objavio Manolićevu tvrdnju da je bio udbaški doušnik

Županijski sud u Dubrovniku preinačio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu i pravomoćno odbio tužbeni zahtjev Tomislava Karamarka za naknadu štete od Nacionala koji je objavio intervju s Manolićem gdje Manolić tvrdi da je Karamarko bio doušnik Udbe.

Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 10 Gž-280/2016-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme, kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzrnanića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. N. C. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg kao punomoćnica zastupa I. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. & A. d.o.o., Z., radi naknade štete; odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3244/15 od 29. siječnja 2016., ispravljene rješenjem broj Pn- 244/15 od 1. ožujka 2016., u sjednici održanoj 18. srpnja 2018.,

presudio je

l. Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3244/15 od 29. siječnja 2016., ispravljena rješenjem broj Pn-3244/15 od 1. ožujka 2016., u pobijanom dijelu (točke I., III. i IV. izreke) preinačuje, tako da u tom dijelu glasi:

”Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, i
trošak parničnog postupka u iznosu od 6.381,18 kuna, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku brisati sadržaj predmetnog teksta kao i tekstova koji su povezani sa predmetnom objavom koja je predmet tužbe sa web stranica tjednika «N. ».

IV. Nalaže se tuženiku, u prvom sljedećem broju tjednika «N. » kao i u svim drugim tiskanim medijima u Republici Hrvatskoj, u roku tri dana po pravomoćnosti presude, o svom trošku, objaviti u cijelosti – bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju.”

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati trošak u iznosu od 17.568,75 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom označenoj u izreci suđeno je:
”1. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izačunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, i trošak parničnog postupka u iznosu od 6.381,18 kuna, sve u roku od 15 dana.
II. Dijelovi tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 110.000,00 kuna sa zatraženim kamatama na taj iznos, kao i kamatama na dosuđeni iznos pod st. I izreke za razdoblje od 02. lipnja 2015. godine do 30. lipnja 2015. godine, odbijaju se kao neosnovani.
III. Nalaže se tuženiku brisati sadržaj predmetnog teksta kao i tekstova koji su povezani sa predmetnom objavom koja je predmet tužbe sa web stranica tjednika ».
IV. Nalaže se tuženiku, u prvom sljedećem broju tjednika » kao i u svim drugim tiskanim medijima u Republici Hrvatskoj, u roku tri dana po pravomoćnosti presude, o svom trošku, objaviti u cijelosti – bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju.”
Protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žalbu podnosi tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak I. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 — u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obveže naknaditi tuženiku troškove postupka, a podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je žalba tuženika neosnovana, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete utemeljen na odredbama članka 21. — 23. Zakona o medijima (“Narodne novine”, broj 59/04, 84/11 i 81/13 — u daljnjem tekstu: ZM) i članka 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/05 i 41/08 — u daljnjem tekstu: ZOO), zbog povrede prava osobnosti i to na duševno zdravlje — duševni mir kao i pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime, zbog objave članka u tjedniku N. pod naslovom “J. M.: K. JE BIO DOUŠNIK UDBE”, dana 2. lipnja 2015.,

U ovom stadiju postupka nije sporno daje ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZM-a, jer je tužitelj prije podnošenja tužbe prethodno zatražio od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije.
Između stranaka nije bilo sporno da je tuženik u svom tjedniku N. objavio tekst pod naslovom: ”J. M.: K. JE BIO DOUŠNIK UDBE” s podnaslovom ”OTKRIVAMO SADRŽAJ DUGO OČEKIVANE M. KNJIGE ‘POLITIKA 1 DOMOVINA”, te nadnaslovom ‘EKSKLUZIVNO: Objavljujemo intervju i ulomke iz neobjavljenih političkih memoara J. M. ”. Nije sporno da je na stranicama 12. do 18. istog tjednika objavljen članak pod naslovom: „K JE BIO DOUŠNIK UDBE – OBJAVLJUJEMO INTERVJU I ULOMKE IZ POLITIČKIH MEMOARA J. M.“, te „PREVRANJA U HDZ-u i NAMETANJE PROUSTAŠTVA”, autorice O. G. H..

Odredbom iz članka 21. stavak 4. ZM-a navedeni su egzoneracijski razlozi temeljem kojih nakladnik ne odgovara za štetu koja je učinjena objavljenom informacijom pod određenim pretpostavkama.

U smislu odredbe članka 21. stavak 4. točka 2. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua.

Prema odredbi članka 21. stavak 7- ZM-a ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupili u dobroj vjeri.

Prvostupanjski sud je zaključio da iako nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o autoriziranom intervjuu u odnosu na koji tekst sukladno članku 21. stavak 4. točka 2. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu, da tuženik ne može s uspjehom argumentirati da je postupao u dobroj vjeri uzimajući u vidu utvrđenja suda da istinitost prezentiranih informacija od strane M. tuženik nije provjerio niti ih je pokušao provjeriti, niti je kontaktirao tužitelja (niti je to pokušao ili kanio učiniti), a imajući pri tome u vidu težinu samih navoda i činjenicu da tuženik bezrezervno vjeruje M., da je sve što je on iskazao istina, bez da je te tvrdnje potkrijepio ikakvim dokazima. Stoga prvostupanjski sud smatra da tuženik odgovora za štetu sukladno članku 21. stavak 7. ZM-a po kojem i ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Ocjenjujući da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju u smislu odredbe članka 21. stavak 1., 2. i 7. ZM-a, te u vezi članka 1098. i 1100- ZOO i 223- ZPP-a dosudio je tužitelju 70.000,00, a odbio njegov zahtjev za 110.000,00 kn.

Ovom drugostupanjskom sudu nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik sukladno članku 21. stavak 7. ZM-a odgovoran za štetu tužitelju jer da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, obzirom da nije provjerio istinitost prezentiranih informacija.

U konkretnom slučaju radi se o članku u kojem je objavljen autorizirani intervju, a koji po naravi stvari ne uključuje istraživanje istinitosti izjava sugovornika, već novinar točno i prenosi tvrdnje sugovornika, a granice njegove slobode su relevantnost sugovornika i javni interesi.

U tekstu se u formi intervjua prenosi izjava J. M. nekadašnjeg dužnosnika Udbe, koji je bio jedan od utemeljitelja hrvatske države i drugi premijer Republike Hrvatske, a i sam tužitelj je javna osoba i istaknuti član društvene i političke zajednice, pa je postojao povod i opravdani javni interes za objavom intervjua.

Obzirom na ulogu J. M. u političkom životu, kako je to naprijed navedeno, koji je bio jedan od utemeljitelja hrvatske države i drugi premijer Republike Hrvatske i nekadašnji dužnosnik Udbe, ne može se reći daje tuženik postupao u zloj vjeri prenoseći njegov autorizirani intervju.

Ujedno kako se u konkretnom slučaju radi o političkoj raspravi koja je drugačija jer dopušta veći stupanj žestine i naboja, a radi se o sudionicima političkog života koji su javno surađivali, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije postupio u dobroj vjeri jer nije utvrdio točnost sporne izjave obzirom da je opće poznato da je teško ili gotovo nemoguće pribaviti podatke o suradnicima Udbe.

Iznesene činjenične tvrdnje mogu biti uvredljive, ali je zato tuženik dao publicitet tužiteljevom demantiju M. tvrdnje objavom reagiranja tužitelja u kojem negira spornu izjavu kao i objavom članka o tužiteljevom viđenju tvrdnje gospodina M- iznesenih u intervjuu, čime je tuženik tužitelju dao prostora da opovrgne M. izjave-

Polazeći od navedenog te uzimajući u obzir dokaze izvedene tijekom postupka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev (točke I., III. i IV. izreke), jer nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 21. stavak 1., 2. i 7. ZM-a i članka 1098. i 1100. ZOO-a
Radi toga je prihvaćena žalba tuženika i temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a
preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Nakon preinake prvostupanjske presude, o troškovima cijelog postupka odlučeno je jednom odlukom sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a. Tuženiku pripada njegov cjelokupan trošak temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer je u cijelosti uspio u postupku.

Preinačeni trošak tuženika je obračunat prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine”, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljnjem tekstu: Tarifa). TȚ0šak tuženika odnosi se na: sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kn, zastupanje na ročištima 6.250,00 kn, ročište objave 500,00 kn, sastav žalbe 3.125,00 što ukupno daje 12.375,00 kn. Ovom iznosu je dodan iznos od 3.093,75 s osnova poreza na dodanu vrijednost, te 2.100,00 kn na ime pristojbe za žalbu. Tako izračunat ukupni parnični trošak tuženika iznosi 17.568,75 kn.
Dubrovnik, 18. srpnja 2018.
Predsjednica vijeća: Marija Vetma

Facebook Komentari