„Uskrsnu Gospodin. Prepoznaše ga u lomljenju kruha” (usp. Lk 24,34-35) naslov je uskrsne pastirske poruke i čestitke đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića, koju je predstavio na preduskrsnoj konferenciji za medije 26. ožujka u prostorima Nadbiskupskog doma u Đakovu.
U središte svoje pastirske poruke nadbiskup Hranić stavlja euharistiju koja se „otkriva kao istinski susret s uskrslim Isusom u kojemu ga prepoznajemo očima vjere”.
„Novozavjetni tekstovi izvještavaju da se Crkva od samih svojih početaka sabire na lomljenje kruha u Dan Gospodnji, dan u koji je Krist uskrsnuo od mrtvih, dan koji je početak novog stvaranja, dan našeg spasenja i oslobođenja, dan izlijevanja Duha Svetoga i rađanja Crkve. Upravo oko euharistijskog stola nastaje nova zajednica koja snagom uskrsle vjere svjedoči da je Krist živ i tu vjeru potvrđuje u ljubavi prema braći. Uskrsna vjera Crkve stoga je bitno euharistijska i na osobit se način hrani za nedjeljnim euharistijskim stolom”, istaknuo je nadbiskup, dodavši kako Euharistija tako unosi korjenitu novost u naš život, jer oblikuje novi mentalitet koji postaje kriterijem vrednovanja svih naših osobnih, ali i društvenih odnosa.
Rekavši kako euharistija ima društvenu dimenziju te se u njoj ljubav prema Bogu i bližnjemu sjedinjenje u jedno postojanje, nadbiskup je naglasio kako zadivljenost nad darom koji nam je Bog dao u Kristu, utiskuje u naš život novi dinamizam koji nas potiče da njegovu ljubav prenesemo drugima te je rekao:
„Vjera stoga nije i ne može biti privatna stvar pojedinca, jer pristupanje euharistijskom stolu podrazumijeva osobno svjedočenje kršćanskih vrijednosti i zauzetost u promicanju tzv. socijalne ljubavi. Onaj tko je iskusio euharistijski dar Božje ljubavi spremno će to posvjedočiti drugima te se zauzimati za promicanje kršćanske antropologije spolnosti, živjet će vjernu bračnu ljubav i obiteljsko zajedništvo te će promicati vrijednost života. Zauzimat će se za uspostavu pravednih društvenih struktura, za društvenu solidarnost i socijalnu osjetljivost sa siromašnima, nezaposlenima i drugim marginaliziranim skupinama. Podupirat će pravo drugih na neradnu nedjelju, sustegnut će se od nedjeljnog odlaska u trgovine, pronalaziti vremena za posjet i susrete s onima koji su u potrebi te će spremno nekoliko sati volontirati u župnoj zajednici ili u kojoj vjerničkoj, odnosno humanitarnoj udruzi.
U poruci nadbiskup se osvrće na župnu zajednicu – „obitelj obitelji”, koja se rađa i živi iz zajedništva koje nastaje iz susreta s euharistijskim Kristom.
„Stoga je za sve nas vjernike od osobite važnosti redovito sudjelovanje u nedjeljnom euharistijskom slavlju župne zajednice, jer nas samo potpuno sudjelovanje u svetim otajstvima potiče na aktivnije uključivanje u crkveni život i na kršćansku zauzetost u društvenom životu”, rekao je nadbiskup, stavljajući svećenicima na srce da „proživljenom dubinom i ljepotom liturgijskoga susreta euharistiju učine istinskim izvorištem milosti i za socijalno poslanje, jer se naše djelovanje u svijetu mora očitovati kao nastavak slavlja euharistije”.
Osnaženi euharistijskim kruhom pozvani smo evanđeljem „uskvasati” i obogatiti društvo. Naš je trajni poziv evangelizirati društvo u kojemu živimo i oblikovati duhovni identitet svoga naroda osobnim svjedočenjem karitativne ljubavi i zauzimanjem za uspostavu pravednih društvenih struktura, u kojima se već sada krije klica uskrsne preobrazbe svega u Kristu, istaknuo je nadbiskup Hranić.
Pastirsku poruku zaključio je čestitkom: „Sa željom da svi uspijemo trajno pružati živo svjedočanstvo euharistijske duhovnosti koja proistječe iz Kristove raspete i uskrsle ljubavi, svima vama, dragi vjernici, vama, draga braćo svećenici i članovi ustanova posvećenoga života, te svima koji ste s nama povezani, u domovini i diljem svijeta, u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, našim nadbiskupom u miru, od srca želim i molim snagu uskrsne vjere i nade. Neka vam je svima radostan i blagoslovljen Uskrs!”
Nazočni medijski djelatnici zamolili su nadbiskupa Hranića da komentira Istanbulsku konvenciju. Nadbiskupov odgovor donosimo u cijelosti:
„Vjerujem da se velika većina hrvatskoga društva slaže oko zaštite žena od nasilja i oko prevencije obiteljskoga nasilja. Nitko valjda ne misli da bi Crkva koja propovijeda Kristovo evanđelje, tako univerzalan zakon ljubavi prema svakom čovjeku, bila protiv navedenoga.
Jednako se tako pokazuje da velika većina hrvatskoga društva želi izbjeći potencijalnu opasnost od uvođenja rodne ideologije u hrvatski zakonodavni i obrazovni sustav. Pitanje je kako to postići! Vjerojatno postoji više puteva koji nas mogu dovesti do toga cilja. Ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije je jedan od puteva. No, on, očito, izaziva prijepore zbog toga što koristi terminologiju rodne ideologije.
Poljski primjer pokazuje da interpretativna izjava u stvari nema nikakve pravne učinke. Ili je barem upitna! K tome, pristaše ratifikacije te Konvencije na objekcije o opasnosti snaženja rodne ideologije, iznose kao argument, da su neke stvari koje protivnici ratifikacije ne žele, već ušle u hrvatsko zakonodavstvo.
A kako su u nj ušle? Na mala vrata, a da hrvatski građani to nisu niti znali. To budi dodatnu podozrivost i u ovom slučaju. Da bismo procijenili treba li tražiti druge puteve kako bismo ostvarili navedeni cilj oko kojega se slažemo, nameće se i pitanje koje su posljedice za RH ukoliko ne ratificira Istanbulsku konvenciju.
Odgovor je, koliko mi je poznato, da nema nikakvih sankcija niti posljedica za RH. Ne proizlazi li iz toga logično pitanje, zašto onda inzistiramo na ratifikaciji Konvencije te odbacujemo eventualne druge putove koji će nas dovesti do zaštite žena od nasilja i do prevencije obiteljskoga nasilja?
Ako svu tu raspravu stavimo i u kontekst ozbiljne demografske krize te biološkog izumiranja hrvatskog naroda, onda to pitanje dobiva dodatnu težinu. I napokon, zašto toliku energiju usmjeravamo i trošimo na Istanbulsku konvenciju, umjesto na otvaranje novih radnih mjesta, obnovu gospodarstva, promicanje kulture života te bračnih i obiteljskih vrijednosti?
A u naše hrvatsko zakonodavstvo implementirajmo sve mjere koje štite žene od nasilja, kojih još uvijek u njemu nema, a koje su prisutne u Istanbulskoj konvenciji! Zaštitimo je od nepoštenih poslodavaca, od iskorištavanja, od omalovažavanja darova i mogućnosti koje ima samo žena. Dakle, donesimo i nove mjere koje promiču njezino dostojanstvo i poslanje u društvu. Zašto bismo ostali na reduktivnom pristupu Istanbulskoj konvenciji koja ženu samo štiti od nasilja!? Zašto ne težimo i za dodatnim promicanjem dostojanstva žene i njezine važnosti te njezina doprinosa hrvatskom i svakom drugom društvu!?”
Zamoljen da komentira tezu da su događanja u posljednjih mjesec dana na neki način pokazatelj odmjeravanja snaga u hrvatskom društvu, nadbiskup je rekao:
„Nažalost, imam dojam da netko potiče ove tzv. ideološke rasprave, kako bismo ‘glodali’ ta pitanja, a da bi druge stvari ostale nezapažene. Nije mi uvijek jasno što se događa u pozadini, ali to očito nekome odgovara. Čemu je ovo potrebno? Pitam se – nemamo li ozbiljnih, važnijih i težih pitanja s kojima se ovo društvo suočava?”
Nadbiskup se osvrnuo i na prosvjedni skup u Zagrebu u subotu 24. ožujka i oprečne informacije o broju okupljenih građana, rekavši kako je riječ o poigravanju brojevima te da je očito da je nekome stalo koji bi to broj prosvjednika trebao izaći u javnost, odnosno da se nastojalo umanjiti broj prisutnih građana. Osvrnuvši se na medijski prikaz samog događaja, novinarima je kazao kako su, kao ljudi od medija, svjesni da se neka stvar može modificirati i prikazati na različite načine da bi se postigao željeni učinak, a ovih je dana to bilo očito, prenosi Ika.
