Kusić objasnio na čemu sad radi Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću

U Novom danu gostovao je predsjednik HAZU-a i Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima te član Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Cjelovite kurikularne reforme Zvonko Kusić.

Više no ikada prije traže se mišljenja Akademije, zašto je tome tako?

Akademija, koja se otvorila, nakon dugog niza godina, percipira se kao nezavisna institucija, ona je predodređena po svojoj definiciji da osigurava neki konsenzus, savez nacije, ona okuplja najkompetentnije znanstvenike i umjetnike iz cijeloga društva.

Mediji se bave i dnevnim stvarima, bi li u smislu društvene odgovornosti akademici trebali biti više otvoreni za javne istupe u medijima?

To je jedna siva zona, akademija se ne bavi dnevnom politkom, imamo pritisak s ekstremnih pozicija da se opredijelimo, zaziremo od toga, teško je odijeliti što je politika, a što nije, kada bi se Akdemija dnevno politički određivala, to bi bila njezina propast. Njezina objektivnost i nepristranost bi bili ugroženi. Akademija ukazuje da su stručna, znanstvena i etička načela bitna.

Slušaju li vas političari?

Slušaju li nas, mogui izabrati, ali mora postojati referentno mjesto gdje postoje stavovi za koje smo relativno sigurni da se drže principa.

Kako bi trebalo riješiti slučaj vjeroučitelja, koji je šokirao Hrvatsku?

Ovakvi bizarni ekstremni slučajevi se moraju odmah osuditi i suradnja između ministarstava mora biti spontana i mislim da ne bi trebalo robovati nečem apstraktnom. Treba u začetku sprečavati i u suglasju riješiti problem.

Što smatrate dominatnim društvenim problemom ove godine?

Pitanje Agrokora, ali inače ono što je stalno to je, čini mi se, reformiranje pravosuđa bi bilo najvažnije za društvo, svi vidovi života ovise o njemu i ako imamo pravnu nesigurnost, nije dobro. Akademija je dala tu velik obol, imali smo niz okruglih stolova na kojima su obrađene teme iz pravosuđa. Stalno se mijenjaju zakoni, prepisali smo europsku stečevinu, ima se osjećaj kaosa u pravnom sustavu, procesi dugo traju.

Imate li dojam da jača utjecaj Crkve?

Mislim da se pojačala vidljivost, internetsko prezentiranje je tu, mislim da je percepcija velika, mediji daju previše prostora marginalnim ljudima – uravnoteženi ljudi medijima nisu interesantni. Među ljudima nisam stekao dojam da su podijeljeni. Dojam je, mislim, veći nego što jest zaista društvena zbilja. Koliko vidim, mediji vole dramu. U Akademiji kada imamo važan skup, dođu novinari, oni ne pitaju ništa o skupu, nego traže političare da komentiraju drugog političara koji je ovoga napao. Senzacionalizam … shvaćam da mediji trebaju atraktivnu sočnu vijest, ali to zamagljuje sliku.

Postoji sloboda da svaki pojedinac može koristiti internet i izražavati svoje mišljenje.

Internet – ne mogu svi ljudi sve znati, a svi o svemu nekritički sude i teško je postaviti hijerarhiju u vidu toga što je važno. On je donio slobodu univerzalnu koja nikada do sada nije postojala.

Koriste li političari savjete Akademije?

Akademija je još u vrijeme Gvozdena Flege napisala strategiju obrazovanja, a i kasnije sudjelovala u raspravi. Znanstvena zajednica mora znati kako će artikulirati prema političarima, mi nudimo dugoročne projekte, a oni trebaju rješavati konkretne probleme. Instinkt im je da ostanu na vlasti, imaju ograničene mandate, zaziru od projektata, a zrelost društva se vidi u tome koliko je otvoreno za projekte čiji će se učinci vidjeti tek kasnije. Kaže se da da državnik ima velike vizije, a političar rješava konkretne stvari.

Što je s Akcijskim planom vezano uz obrazovanje?

Akcijski plan treba doraditi i korigirati. Trebali bi osigurati da to povoljno završi i ovo što se događalo kroz razna povjerenstva, sada se mora definitivno procesuirati, moramo to napraviti kao društvo, uspjeh toga bit će što manje ideologije. Ona će uvijek postojati, ali što manje.

Natječaj za ekspertnu radnu skupinu – možemo li ga uskoro očekivati?

Na tome se radi, zakazano je da će ići i da će se kriteriji revidirati.

Kako napreduje Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću?

Radi se na dva dokumenta – jedan je opći, a drugi konkretne preporuke za pravno reguliranje. Prvi koji opisuje situaciju, on je u vrlo završnoj fazi, postignut je visok stupanj suglasnosti, no to je još radni dokument.

Nema povišenih tonova?

Postoje različita mišljenja, ali nema povišenih tonova. Izabrani su meritorni ljudi.

Što bi preporuke trebale sadržavati, a da nemamo u zakonima?

Postoje arbitrarne odluke i cilj je da se suzi prostor arbitrarnih odluka. Važno je sucima ostaviti prostor, riječ je o delikatnim temama. Ljudi su skloni relativizirati, a riječ je o kompleksnim stvarima.

Europarlamentarac Ivan Jakovčić je dao prijedlog da EK za cijelu EU donese zakon o obilježjima totalitarnih režima, a dvije europarlamentarke smatraju da tu treba uvrstiti i komunistička obilježja.

U našem smo radu uzeli u obzir gotovo sve europske zemlje i njihove zakone, bio je to velik trud, imaju različita rješenja, Europski sud za ljudska prava isto nije uvijek konzistentan, Rezolucija EP-a je tu … sve će to biti uzeto u obzir u našem prijedlogu.

Otišlo je mnogo mladih znanstvenika, radi li Vlada dovoljno na tome?

Treba biti jasno da to nikada nećemo moći posve spriječiti, ljudi će uvijek odlaziti, cilj je da k nama počnu dolaziti. Sve skupa je kompleksna situacija. često se i od vlade traži, a nije njihova uloga toliko velika, ima ona puno ograničenja u svojiem radu, a i kao društvo samo skloni dramatičnim potezima, želimo da netko udari šakom o stol, skloni smo destrukciji, a sami nismo skloni promjeni. Važno je da zaživi gospodarstvo, ono će trebati znanstvenike. Promjena mentaliteta nije laka, a reforma će donijeti korist nakon dugog vremena čemu nismo baš skloni. U kriznim vremenima obično se pojačaju nepromišljeni potezi.

Događaj godine u znanosti?

Akademik Vukičević je dobio velik projekt istraživanja metabolizma kostiju, nije to i jedino, uspjeli smo se pozicionirati na europskoj razini.

Facebook Komentari