Odluka Arbitražnog suda oko Piranskog zaljeva mogla bi biti donesena i objavljena u najkraćem roku, možda i kroz nekoliko dana. Iako je Hrvatska izašla iz arbitraže, sud je nastavio s radom, a prema informacijama koje ima Jutarnji, samo se čeka trenutak kada će biti priopćena odluka. Hrvatske institucije za to se intenzivno pripremaju, a hrvatska javnost ovih dana bit će detaljno obaviještena o cijelom procesu koji se vuče godinama.
Iz diplomatskih izvora Jutarnjem listu rečeno je da bi odluka Arbitražnog suda mogla biti i na tragu sporazuma Ivice Račana i Janeza Drnovšeka koji nikad nije ratificiran u Hrvatskom saboru. Po tom sporazumu veći dio Piranskog zaljeva pripao bi Sloveniji koja bi dobila pristup međunarodnim vodama, a Hrvatska bi zadržala morsku granicu s Italijom. Iako je sporazum 2001. bio godine parafiran, nikad nije stupio na snagu.
Odluka Arbitražnog suda nije obavezujuća, ali će sigurno imati dalekosežne posljedice, prije svega političke, na odnose Hrvatske i Slovenije. Bude li u konačnici i neko kompromisno rješenje, Slovenci će to ‘pročitati’ kao ‘pobjedu’ i tražiti primjenu, bez obzira na to što je Hrvatski sabor donio jednoglasnu odluku da Hrvatska izlazi iz postupka. Dođe li do bilo kakvih aktivnosti slovenske strane u Piranskom zaljevu, sigurno je da bi slijedile burne hrvatske reakcije, što bi dodatno zakompliciralo ionako sve zategnutije odnose dvije susjedne države.
Iako je Hrvatska iznijela vrlo konkretne argumente zašto se povlači iz arbitraže, nakon skandaloznog ponašanja slovenske strane, kada je dužnosnica slovenskog MVP-a pokušala utjecati na slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca, sud je prošle godine donio odluku za nastavak rada. Konstatirao je da je Slovenija kršila neke odredbe arbitražnog sporazuma iz 2009. godine, ali ne u mjeri koji bi opravdao zahtjev Hrvatske, niti da je to utjecalo na sposobnost suda da neovisno i nepristrano donese odluku.
Bez kompromisa
Očito, ona je donesena i vruća tema granice na moru između Hrvatske i Slovenije ponovo bi se mogla vratiti u politički život dvije zemlje na velika vrata. I to u trenutku kada se osjeća sve veća zategnutost u odnosima zbog provođenja europske uredbe o rigoroznim kontrolama na granici, što stvara neopisive gužve prije svega na hrvatsko-slovenskim granicama. Slovenija ne želi popustiti i naći kompromisno rješenje s Hrvatskom, poput Mađarske, a mnogi to tumače i kao uvertiru presude Arbitražnog suda. Ljubljana je vrlo nervozno reagirala i na pismo koje je Kolinda Grabar-Kitarović uputila europskim dužnosnicima zbog gužvi na granicama, u kojem je predsjednica na diplomatski vješt način prepričala tezu koja se sve češće čuje u Hrvatskoj da su gužve na granicama povezane s arbitražnim procesom. “Ponašanje Grabar-Kitarović je vrlo neeuropsko”, rekao je prije nekoliko dana šef slovenske diplomacije Karl Erjavec i odbacio svaku mogućnost da postoji veza između slovenskog provođenja rigoroznih kontrola po nalogu Bruxellesa i završetka arbitražnog procesa. “Čudim se da predsjednica jedne od država članica EU govori o tome da neće poštivati arbitražni sporazum. Taj sporazum vrijedi jer je arbitražni sud odlučio da nastavlja postupak”, ustvrdio je Erjavec, koji je osobno početkom ove godine uputio jasnu poruku Hrvatskoj da bi izbjegavanje odluke arbitraže moglo dovesti do problema na granicama dviju država, pogotovo u vrijeme turističke sezone.
Prijetnja gužvama
Iako su u Andrej Plenković i Miro Cerar u više navrata razgovarali, pomaka na granicama nema i Slovenija je i uoči praznika 1. svibnja najavila da će nastaviti sa sustavnom kontrolom, a slovenska strana poručuje da do bilateralnog susreta dvojice premijera može doći tek nakon objavljivanja odluke suda, kako bi se dogovorili o njenoj primjeni.
Dok Slovenci uporno tvrde da će odluka Arbitražnog suda imati status međunarodne odluke koja će se moći implementirati i da će sud donijeti odluku o plaćanju troškova, hrvatska strana je kategorična da izlaskom iz arbitraže za Hrvatsku ne slijede nikakve obaveze. Europska komisija još u ožujku je poručila da pozorno prati arbitražni proces “o tom bilateralnom pitanju” i da općenito podupire arbitražne procese koji su u interesu pravne sigurnosti za obje strane. Uoči dolaska u Ljubljanu, Jean-Claude Juncker je rekao kako se nada da će Hrvatska i Slovenija poštivati odluku arbitraže, uz naglasak da podržava dijalog i nema ništa protiv i da se bilateralnim putem dođe do rješenja. Antonio Tajani, novi šef Europskog parlamenta, gotovo je istovremeno zaključio da je to unutarnje pitanje Slovenije i Hrvatske, ali bi zbog stanja u regiji bilo dobro da se nađe rješenje. Tada je vrlo energično reagirao i premijer Andrej Plenković poručivši Junckeru, s kojim je u dobrim odnosima, da je Hrvatska nepovratno istupila iz arbitraže i da su izjave predsjednika Komisije krajnje irelevantne i neprihvatljive za Hrvatsku. “Hrvatska će sa Slovenijom otvorena pitanja razgraničenja i na kopnu i na moru rješavati drugim putem, a ne kroz arbitražni proces koji je kompromitiran zbog ponašanja slovenske strane”, tvrdi Plenković, uz dodatak da je s EK sve iskomunicirano još prije godinu i pol.
Odluka suda najbliža rješenju iz sporazuma Račan-Drnovšek?
Parafi Olge Kresojević-Rogulje s hrvatske i Mihe Pogačnika sa slovenske strane, 18. travnja 2001. u Otočcu na Krki, pokazat će se kao jedan od najvećih kikseva tadašnjeg premijera Ivice Račana. Uvijek miran i koncentriran Janez Drnovšek, tada slovenski premijer, mogao je likovati, uspio je namamiti Račana da Hrvati parafiraju sporazum koji je za Slovence bio povoljan, bez obzira na to što nije uspjela nakana izražena u odluci Državnog zbora 1993. da cijeli Piranski zaljev pripadne njima.
Ivica Račan u to je vrijeme osjećao kako njegova kompozicija sve slabije vuče, pogotovo prema Europi i jedan spektakularan potez – a to bi bez sumnje bio dogovor sa susjedima Slovencima – dobro mu je došao. Nagovarali su ga i neki naši diplomati, a spominjao se Joško Paro, da bude popustljiv prema Slovencima, “za tih par kilometara”, a da će mu to Europa itekako honorirati i vratiti. Drnovšek i Račan promatrali su parafiranje sporazuma, a hrvatski premijer je odmah nakon što su predsjednici komisija za granice parafirali svaku stranicu sporazuma otputovao u Zagreb. Početni entuzijazam splasnuo je čim je prešao prve kilometre od Ljubljane, jer je shvatio da je to učinio bez znanja i svojih koalicijskih partnera. Janez Drnovšek se pokazao lukavim političarem, obećao je Račanu da će ovim prvim gestom sporazuma o granici biti pokrenut i kotač rješavanja drugih problema, prije svega vraćanje duga štedišama Ljubljanske banke.
Račanov koalicijski partner, lider HSS-a Zlatko Tomčić, reagirao je brzo i spriječio usvajanje sporazuma i time se ova nesretna epizoda s davanjem hrvatskog državnog teritorija Slovencima završila, ali ne trajno. Slovenci će godinama kasnije stavljati Hrvatima pod nos činjenicu što je sporazum parafiran i da “ispod toga” ne mogu i neće ići!
