Analiza „Hrvatsko gospodarstvo-statičnost u konkurentnosti“ pokazuje dubinu problema i recesije u kojoj se Hrvatska nalazila i zaostajanje u dnosu na države EU10.
„Hrvatska je u krugu zemalja srednje i istočne Europe imala najdublju i najdužu recesiju nakon 2008. godine. Razloge različitog reagiranja Hrvatske i ovih zemalja na gospodarsku krizu treba tražiti među strukturnim karakteristikama gospodarskoga sustava odnosno konkurentnosti i sustavnoj efikasnosti te njihovom relativnom razvoju (ili statici) u vremenu. Nažalost, usporedbe pokazuju da se Hrvatska nalazi u fazi stagnacije konkurentnosti nacionalne ekonomije u odnosu na usporedive države, što utječe na njeno zaostajanje u odnosu na prosjek razvijenosti usporedivih zemalja iz srednje i istočne Europe.
Stoga najnovija analiza HGK „Hrvatsko gospodarstvo – statičnost u konkurentnosti“ daje prikaz trendova vezanih uz konkurentnost Hrvatske i zaostajanje u odnosu na države EU10 te otkriva relativnu statičnost u konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
Kako bi se iz te situacije Hrvatska s vremenom opravila, neizostavna je sustavna reforma koja će pomaknuti Hrvatsku na ljestvicama konkurentnosti i lakoće poslovanja prema prosječnim razinama konkurentnosti država srednje i istočne Europe, ujedno privući investicije, potaknuti izvoz te osigurati temelje za dugoročan rast stabilnim i održivim stopama, “ komentar je direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića.
Analiza
Odgovor na pitanje zašto Hrvatska zaostaje za zemljama EU10 mogu dati pokazatelji pozicije i razvoja ranga hrvatske konkurentnosti u usporedbi s ostalim zemljama.
Ocjenjivanje konkurentnosti godišnje provodi Svjetski gospodarski forum za mnoge zemlje u cijelom svijetu. Rezultati se temelje na anketi gospodarstvenika i statističkim podatcima iz dviju prethodnih godina.
Pri izradi rangova konkurentnosti, ocjenjuju se pomaci kod 12 stupova koji obuhvaćaju tri cjeline:
1. OSNOVNE UVJETE (stupovi: Institucije, Infrastruktura, Makroekonomsko okruženje, Zdravstvo i osnovno obrazovanje)
2. UČINKOVITOST (stupovi: Više obrazovanje i trening, Efikasnost tržišta roba, Efikasnost tržišta rada, Razvoj financijskog tržišta, Tehnološka spremnost, Veličina tržišta)
3. INOVACIJE (stupovi: Poslovna sofi sticiranost, Inovativnost)
Trenutna loša pozicija Hrvatske korespondira s niskim stopama trenutnoga gospodarskog rasta, ali i njegovim potencijalom u budućnosti, kako i dosadašnji razvoj konkurentnosti korespondira s kretanjem BDP-a u prethodnih šest godina. Naime, dinamika ranga konkurentnosti Hrvatske od 2009. godine nadalje i usporedbe njegove dinamike s prosječnim rangom konkurentnosti EU10,
pokazuje njegovu relativnu statičnost.
Pritom relativna nekonkurentnost Hrvatske sama po sebi ne bi bila problem da smo samo kratkotrajno na začelju u odnosu na prosjek država središnje i istočne Europe. Isto tako, trenutna relativna nekonkurentnost ne bi bila dugoročno zabrinjavajuća ako bi se analizom proteklih godina moglo ustvrditi da Hrvatska postupno poboljšava svoj položaj na ljestvici globalne konkurentnosti, odnosno da poboljšava svoj položaj prema ukupnom indeksu konkurentnosti.
Međutim, ako se promatraju kretanja ukupnog indeksa konkurentnosti i svih 12 pojedinačnih stupova konkurentnosti, zamjetna
je prilična statičnost hrvatskoga gospodarstva, odnosno hrvatsko gospodarstvo tijekom vremena ne pokazuje pozitivne trendove ni prema jednom pokazatelju globalne konkurentnosti. Naime, prema većini pokazatelja konkurentnosti, Hrvatska se od 2009. godine nije mnogo pomaknula na globalnoj ljestvici konkurentnosti, odnosno nije poboljšavala svoj relativni položaj u svijetu. Upravo takvi pokazatelji razotkrivaju statičnost hrvatskoga gospodarstva tijekom vremena, i to u godinama u kojima preostale države
srednje i istočne Europe (EU10) bilježe postupan gospodarski rast koji je brži od prosjeka EU te uslijed toga smanjuju svoju razliku u razvijenosti u odnosu na prosjek EU28.
