Piše: Neven Pavelić
Sud Europske unije definitivno je nanio novi poraz bankama i otvorio put kažnjavanju banaka po Zakonu o potrošačkom kreditiranju, slaže se nekoliko pravnih stručnjaka.
Za sve valute, ne samo CHF
Povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koje je u rujnu 2015. uputio Prekršajni sud u Bjelovaru, Sud Europske unije je u listopadu 2016. donio presudu broj: C-511/15 da se člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ne krši Direktiva o ugovorima o potrošačkim kreditima te na taj način otvorio put kažnjavanju banaka za neugovaranje dodataka ugovorima o kreditu kojima se određuju parametri i fiksne marže kao i razdoblja promjena kamatnih stopa. Za istaknuti je da se kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza određivanja parametara i fiksne marže kao i razdoblja promjena kamatnih stopa odnosi na sve valute, a ne samo CHF.
Korisnici kredita Renata Horžić i Siniša Pušić podnijeli su Prekršajnom sudu u Bjelovaru optužne prijedloge protiv Privredne banke Zagreb d.d. i Bože Prke kao odgovorne osobe u toj banci navodeći da su okrivljenici prekršili Zakon o potrošačkom kreditiranju jer do 1. siječnja 2014. nisu načinili dodatke njihovim ugovorima o kreditu kojima se određuju parametri i fiksne marže kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, u skladu s odredbama članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Za taj prekršaj zapriječena je novčana kazna za pravnu osobu od 80.000,00 do 200.000,00 kn, dok je za odgovorne osobe u pravnoj osobi predviđena kazna od 10.000,00 do 50.000,00 kn.
U tim prekršajnim postupcima okrivljena Privredna banka Zagreb d.d. i Božo Prka kao odgovorna osoba branili su se tvrdeći da Zakon o potrošačkom kreditiranju nije usklađen s Direktivom 2008/48, a osobito s člankom 30. stavkom 1. Direktive, jer vjerovnicima nameće obveze u pogledu određivanja promjenjive kamatne stope za ugovore o kreditu koji su već postojali na dan stupanja na snagu tog zakona, odnosno 1. siječnja 2014., zbog čega ima retroaktivan učinak suprotan navedenoj odredbi, i to unatoč tome što se navedenom direktivom provodi potpuno usklađivanje.
Sud u Bjelovaru pitao Sud EU
Suočen s takvim navodima obrane, Prekršajni sud u Bjelovaru pitao je Sud Europske unije za tumačenje prava EU.
Naime, nacionalni se sudovi mogu, a katkad i moraju, obratiti Sudu Europske unije sa zahtjevom za pojašnjenje tumačenja prava Unije da bi mogli, na primjer, provjeriti usklađenost svojeg nacionalnog zakonodavstva s pravom Unije.
To je jedna od osnovnih zadaća Suda Europske unije da bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena zakonodavstva EU te izbjeglo različito tumačenje prava.
Tako je Prekršajni sud u Bjelovaru u rujnu prošle godine pitao Sud Europske unije treba li članak 23. i članak 30. stavak 1. Direktive 2008/48 tumačiti na način da su im protivne nacionalne odredbe kao što su one o kojima je riječ u glavnim postupcima, kojima se vjerovniku, pod prijetnjom prekršajnih sankcija, nameće dužnost poštovanja obveza u pogledu promjenjive kamatne stope u vezi s ugovorima o kreditu koji postoje na dan stupanja na snagu tih odredaba.
Nakon godinu dana zaključak Suda EU
Godinu dana kasnije Sud Europske unije je, u bitnome, zaključio da se ograničenja postavljena Direktivom 2008/48 ne odnose na kredite za kupnju nekretnina pa je Hrvatska mogla propisati obvezu bankama da i za već postojeće ugovore o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom s potrošačima ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate pod uvjetima propisanim Zakonom o potrošačkom kreditiranju.
Također, Sud Europske unije zaključio je da u konkretnim slučajevima tzv. stambenih kredita propisivanje prekršajnih sankcija nije suprotno Direktivi 2008/48. To iz jednostavnog razloga što se navedena Direktiva ne primjenjuje na „ugovore o kreditu čiji je cilj steći ili zadržati vlasnička prava nad zemljištem ili na postojećoj ili projektiranoj građevini“, kako je i propisano člankom 2. Direktive, ali su države članice smjele svojim nacionalnim zakonodavstvom i za ugovore o kreditima za nekretnine propisati iste odredbe kao i one koje nalaže Direktiva, iako se Direktiva ne odnosi na takve kredite.
Već ranije presudio
Sud Europske unije u predmetnoj presudi podsjeća da je „već presudio da države članice mogu zadržati ili uvoditi nacionalne mjere koje odgovaraju odredbama te direktive ili nekima od njih u pogledu ugovora o kreditu koji ne ulaze u njezino područje primjene (presuda od 12. srpnja 2012., SC Volksbank România, C-602/10, EU:C:2012:443, t. 40.)“.
Udruga Franak poziva državu na akciju
Valja podsjetiti da Udruga Franak, kao i njen saborski zastupnik Goran Aleksić, već dulje vrijeme „poziva institucije RH te državno odvjetništvo na pokretanje sveobuhvatnih prekršajnih postupaka protiv poslovnih banaka zbog nezakonitog poslovanja i nanošenja štete hrvatskim građanima“ te da je građanima omogućila preuzimanje obrazaca za pokretanje prekršajnog postupka protiv banaka upravo za kršenje odredbi članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju.
U tom smislu Udruga Franak procjenjuje da bi, kada bi se pokrenuli i uspješno dovršili prekršajni postupci radi kršenja odredbi članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, „banke trebale uplatiti najmanje 8 milijardi kuna prekršajnih kazni u državni proračun (100.000 ugovora x 80.000 kn minimalne kazne = 8 milijardi kuna) te predsjednici Uprava banaka potencijalnih milijardu kuna kazni (100.000 x 10.000 = 1 milijarda)“.
No, kako sada stvari stoje, pravni stručnjaci s kojima smo kontaktirali, kažu da se definitivno može zaključiti da bi se banke moglo prekršajno kazniti za kršenje odredbi članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju u odnosu na stambene kredite s promjenjivom kamatnom stopom koji su već postojali na dan stupanja na snagu tog zakona, odnosno 1. siječnja 2014.
