Preliminarni tekst o sivilu u horrorcima: To je svijet nekih drugih. Naš je svijet lijep i šaren

Piše: Josipa Điri

Imam nešto za reći o filmovima strave i užasa – horror filmovima. Naime, ponukana gledanjem filma VVitch (Robert Eggers, 2016), palo mi je nešto na pamet. Stoga ću to sada podijeliti s vama.

Nebrojeni moderni horrori dijele jednu karakteristiku. U ovo bih stavila filmove koji su u kategoriji od otprilike 2003 do danas. I za ovo je potrebno još istraživanja. Tema o kojoj želim razgovarati je jaki kontrast i slaba zasićenost boje.

Možemo navesti neke od njih: Woman in black (James Watkins, 2012), We are what we are (Jim Mickle, 2013), Orphan (Jaume Collet-Serra, 2009), It follows (David Robert Mitchell, 2014), Antichrist (Lars von Trier, 2009), čak i serija kao što su American Horror Story (no u ovom slučaju pojedinih sezona serije) (Brad Falchuk, Ryan Murphy, 2011), Walking dead (Frank Darabont, 2010) i tako dalje.

Ako je potrebno, mogu ih nabrojati više, no vrlo su nezapamtljivi i većinom isti, stoga se naslova baš i ne sjećam. No zašto razgovaramo o visokom kontrastu (često) i slaboj zasićenost boje (vrlo često) u filmovima?

Ukratko rečeno – novi horrorci su sivi. Dok s druge strane, u starijim filmovima strave i užasa boje su vrlo izražene. Pogledajmo The Omen (Richard Donner, 1976), Rosemary’s baby (Roman Polanski, 1968), Isijavanje (Stanley Kubrick, 1980), Christine (bilo koji Carpenter) ili The Brood (bilo koji Cronenberg).

Ti su filmovi puni boja i šarenila. Užas je s nama. Ma kako se sve činilo ružičasto, lijepo, ugodno i meko, užas je iza vrata. Strah je s nama. S druge strane, u novijim filmovima, samim pogledom na sliku, bez poznavanja radnje, likova ili sadržaja filma općenito, vidimo hladnoću, sivilo, oštre sjene. To je svijet nekih drugih. Naš je svijet lijep i šaren. Mi se ne moramo bojati. Koliko se god razbacivali umjetnom krvlju, estetikom raznih čudovišta, čini mi se da su novi filmovi strave i užasa pravljeni za mekušce.

Za kraj donosim usporedbu nekih od navedenih filmova. I uz to napominjem da se ovo očito odnosi samo na filmove u boji, da postoje stari filmovi koji su sivi i novi filmovi koji nisu. I da očito moramo uzeti u obzir tehnologiju koja je bila dostupna u vrijeme pravljenja filma. No, unatoč svemu, čini mi se da postoji neki uzorak.

hororci

Facebook Komentari