Piše: Eva Požar Kardum, happyhoop.hr
Mogu se kladiti da bar 70% ljudi koje poznajem ima problema sa završavanjem započetih stvari. Da se razumijemo, ja sam visoko na ljestvici nedovršetaka. Ima već nekoliko godina od kada sam osvijestila ZAŠTO se to događa i, makar se ponekad još borim sa odustajanjem, razne situacije i samo uviđanje razloga ZAŠTO puno su mi pomogle da većinu stvari ipak počnem završavati.
Jedna od iznenadnih i vrlo bitnih stvari koje sam se trenutno uhvatila je završavanje faxa. Lagala bih kada bih rekla da sam sama odlučila završiti fax, prije je Život odlučio da je vrijeme da zaključimo to poglavlje… No, to je neka druga tema.
Ajde da se sada bacimo na 7 savjeta za završavanje započetog…
1. Dok ne zapišeš – ne vrijedi
Ne trebaš napisati na Faceu da bi bilo real :D. Moj je savjet da nabaviš bilježnicu ili iskopaš hrpu papira. Iako će ti dobro poslužiti i elektronski oblik pisalica, mislim da je ritualno bolje ručno zapisati neke intimne stvari.
Uzmi svoju Lana’s Duckass Hoopersku šalicu sa omiljenim napitkom, uzmi si makar pola sata i napravi popis svih nedovršenih stvari koje ti leže na srcu. Zapiši i one najsitnije.
2. Razlozi
Ukoliko je nedovršenih stvari mnogo, okreni praznu stranicu. Zapiši nedovršenu stvar i, baš kao kad smo u školi pisali zadaćnicu, napiši koji su razlozi odustajanja/nedovršavanja započetog. Možeš napisati pola bilježnice, možeš napisati samo jednu rečenicu. Bitno je da odgovor bude apsolutno iskren. Zapamti, ovo ne treba vidjeti nitko osim tebe. Strah, sram, lijenost, životne prilike, nemanje love – popiši sve što se sprečavalo da završiš to što si počela.
3. Opraštanje
Mi ljudi skloni smo za većinu situacija okriviti sebe ili druge. Jedna je stvar preuzeti odgovornost za svoje postupke, no potpuno je druga kriviti nekoga ili nešto. Ukoliko ti u prethodnom koraku razlozi izgledaju tako da je za odustajanje uvijek kriv netko ili ti, napravi još jedan popis – ljudi koje kriviš. Ne zaboravi na popis staviti sebe.
Ovu vježbicu možeš raditi nekoliko dana za redom ili kad god osjetiš potrebu. Možeš ju ponavljati s vremena na vrijeme:
– zamisli jednu osobu s popisa kako stoji ispred tebe. Upitaj ju kako se osjećala u situaciji u kojoj ti je stala na put završavanja započetog. Da li je bila frustrirana, prezaposlena, ljubomorna, nemoćna? Pokušaj ponašanje te osobe staviti u kontekst tog vremena. Možda je tvoj šef bio pred razvodom braka, profesor isfrustriran lošim radnim uvjetima, kolega koji je bio zastrašen tvojim mogućnostima, te je bezobraznošću skrivao vlastitu nesigurnost, dijete koje je bilo ljubomorno na nešto što ti imaš a ono nema. Upravo to mogu biti razlozi što te netko nesvjesno ili svjesno povrijedio i time ti zablokirao put. Ukoliko si ti osoba s popisa, napravi istu stvar, zamišljajući samog sebe.
– zamisli da primaš osobu za ruku. Pogledaj ju u oči i zaista iz dubine duše reci da joj opraštaš. Ukoliko osjetiš potrebu, zamisli kako ju grliš.
– pozdravi se s onim kome opraštaš. Pred vama je novi početak. Slobodni ste.
Možda je potrebno za osobe koje su nas zaista jako povrijedile ovu vježbicu ponoviti više puta. Možda ćeš ponekad osjetiti veliki otpor opraštanju pojedinim ljudima. To je sasvim u redu. Daj si vremena i vraćaj se ovoj vježbi kad god imaš priliku.
4. Odgovornost
OK, sada smo oprostili i sebi i drugima. Pravo je vrijeme da se pogledamo u ogledalo i napravimo pomalo neugodnu stvar – preuzmemo odgovornost.
Iako si u prošlom koraku oprostila nekom tko te povrijedio, nije taj netko kriv za to što nisi nešto završila.
U mom slučaju, koliko god moja srednjoškolska profesorica bila bezobrazna prema meni, koliko god da me ponizila, to je bilo kratkotrajno. Za sva moja odustajanja odgovorna sam samo i jedino ja. Ne kriva, nego odgovorna. Sama sam odgovorna za svoje postupke, izbore, kao i za prihvaćanje utjecaja i sugestija drugih ljudi.
5. Kreni!
Vratimo se na prvi popis, onaj nedovršenih stvari. Vrijeme je da prekrižiš sve one koje definitivno više ne možeš završiti. Ovdje ne mislim na (aktualno) nezavršavanje fakulteta jer imaš posao, dvoje djece, malo vremena i novaca, nego na npr. tečaj koji si započela, ali je firma u međuvremenu propala i tome slično.
Sada pogledaj koje su nedovršene stvari najlakše za završiti obzirom na tvoju trenutnu životnu situaciju.
Odaberi jednu i kreni u završavanje.
Ukoliko to nije cjeloživotna stvar, tipa: pijenje jednog smoothiea dnevno, odredi realan rok završetka.
Taj rok nije uklesan u kamenu, no trebaš dati sve od sebe da ga ispoštuješ. Recimo, ja planiram diplomirati do kraja listopada. Juuuupiiii. No, ako zbog nepredviđenih stvari to bude sredina studenog, jednako je ok. 🙂
6. Smanjivanje popisa
Super je na osnovnom popisu prekrižiti sve završene stvari, tj. sve usvojene navike, no jednako je tako super s vremena na vrijeme napraviti novi popis u kojem ćemo sve završene stvari izostaviti.
Divno je baciti pogled na sve kraći i kraći popis.
7. Kako dalje?
Vječitim nedovršavateljima vrlo je izazovno baciti se na posao završavanja. Smatrajmo to vječitim radom. Bilježenje nekih novih početaka i njihovo razlaganje na manje zadatke, uz konstantno propitivanje i provjeravanje onog što se događa u našim glavama i srcima, lakše će nas dovesti do cilja.
Ukoliko nekad dobiješ poriv odustati, bitno je postaviti si prava pitanja: da li je razlog vlastita nesigurnost, da li smo jednostavno izgubili interes ili trenutno nismo u mogućnosti završiti započeto? Neke stvari možemo odgoditi, neke izbrisati, no bitno je znati pozadinu odustajanja.
Također, potrebno je biti izrazito blag prema sebi. Koji god razlozi našeg odustajanja bili, trebamo si dati podršku, biti nježan prema sebi, dati si malo vremena, a ne se okrivljavati i ponižavati. Ponekad ćemo skrenuti s puta, no bitno je znati da se na njega uvijek možeš vratiti. Rijetko kada je zaista kasno da završiš nešto što si započeo.
Kao dodatni poticaj zamisli zadnji dan svog života. Za čime bi žalio da je taj dan danas?
Otrgni se osjećaju obaveze, znam da je to u današnje vrijeme strahovito teško, no izrazito je bitno biti ne samo zadovoljan, nego i slobodan od utega nedovršenih stvari koji nas drže u mjestu. Život može (i treba) biti jedno radosno istraživanje u kojem učiš, rasteš, razvijaš se. Određene stvari započinjemo zato što smo ih željeli započeti, a ne završavamo zato što smo putem skupili razne utjecaje, kao čičke. Čičak uvijek možeš skinuti. Ne dopusti da ti male bodlje određuju životni put.
Još jedna bitna – ako mogu ja, može svatko!
Sretne završetke i nove početke želim!
🙂
