Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
NIŠT:NIŠT (Dinamo–Hajduk 0:0, 02. 10. 2016. Maksimir) Antolić, jedini pravi veznjak u Dinamu, slučajno ili namjerno pretvoren u polu-napadača, do 39. minute promašio je 3 poluprilike i 2 stopostotne prilike u jednoj akciji. Ukupno je Dinamo imao samo 3 udarca u okvir od kojih je jedino njegova prečka bila prava prilika.
Druge prilike nisu bile takve zbog tehničkih elemenata, pozicije igrača, izvedbe udarca i položaja vratara Hajduka. Hajduk se ili branio ili pokušavao kontranapadima, a Dinamo je bezrazložno pritiskao i zatim kroz suparnika kojeg je sam zgusnuo nije uspio organizirati suvislu akciju.
Komentator I. Blažičko zaključio je svoj standardno nesuvisli prijenos poluvremena riječima da se igralo muški, tvrdo i dinamično što je sinonim za igru s puno nesuvislih kretanja igrača, kontakta s puno prekršaja i poluprilika koje se u nedostatku uigranih akcija proglašavane stopostotnima. Ukupno govoreći, prvo je poluvrijeme bilo negledljivo.
Rezultatski, Hajduk može biti sretan što je na odmor otišao s 0:0, a Dinamu je bolje da planira kako postići najmanje jedan zgoditak, jer u protivnom mogao bi izgubiti prema nepisanom pravilu – tko ne zabije, dobije. Drugo poluvrijeme započelo j identično prvom. Negledljivo. Toliko o trenerima. Ništa relevantno nije se dogodilo u prvih 22 i pol minute, osim komentatorovog komentara da baklje koje lete sa sjeverne i južne tribine nisu dio Zapadnog navijačkog folklora, nego onog u Hrvatskoj i zemljama brdovitog Balkana.
Centaršutevi Dinama pretvoreni su iz dijagonala naprijed u podjednako neučinkovite paralele, iako je kristalno jasno da trebaju biti izvedene školski kao dijagonale nazad. Hajduk je imao oko 300% više prilika, čak i jednu stopostotnu u 76. minuti, ali to je bilo nedovoljno. Ponovno je Antolić bio u izvrsnoj prilici u 68. minuti, ali odletjelo je preko grede. Ukupno je najspominjaniji igrač, jer je pokretao sve suvisle akcije i sudjelovao u njima na početku i u završnici. Jedino kad nije igrao i kao vezni i kao polu-napadač u istoj akciji bilo je pri izvođenju kornera.
U 93. minuti, ponovno na centaršut Antolića, Henríquez od cijelog gola s par metara pogađa baš vratara Kalinića, pa stoga, ako izuzmemo igru Antolića, igrački i rezultatski utakmicu možemo sažeti riječima ništ:ništ. P.S. Napisao sam ovaj komentar kao minimalnu protutežu tekstovima na portalima središnjih novina koji bez ikakvih argumenata svi redom slave ovu utakmicu kao predivnu, a je bila sve samo ne predivna. Nije bila niti gledljiva, ali najgore je što nije bila čak niti igračka.
