Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Nijemci očito imaju problema s plinom. Nema potrebe vraćati se na početke te velike sage, ali spomenimo kako je afera 2015. godine započela već izvješćima 2007. i 2011. koja su sustavno prešućivana (https://blog.vecernji.hr/konceptualna-kirurgija/nije-ovo-prvi-put-da-nijemci-imaju-problem-s-plinom-7319).
28. 01. 2018. u Süddeutsche Zeitung objavljen je tekst o tome kako su testiranja štetnosti ispušnih plinova provođena na životinjama, ali i ljudima i to kako bi se dokazalo da nisu štetna. (o testovima na majmunima u SAD-u prvi je izvijestio NYT 26. 01. 2018., a zatim i Stuttgarter Zeitung o testovima na ljudima u Aachenu 27. 01. 2018. http://www.sueddeutsche.de/wirtschaft/auto-lobby-auch-menschen-wurden-abgastests-ausgesetzt-1.3843804).
Ukratko, već 10 godina traje saga o ispušnim plinovima njemačke autoindustrije, a ovih je dana dobila novi nastavak – Testiranje na ljudima.
Uključeni su VW, BMW i Daimler. Prema izvješću Europske istraživačke skupine za okoliš i zdravlje u prometu (EUGT) stoji kako su navedene kompanije sponzorirale istraživanja te skupine tijekom kojih su životinje i ljudi udisali ispušne plinove.
Izvješće tvrdi „da reakcija na udisanje ispušnih plinova nije bila detektirana“, te da „nikakvi učinci na dišnom sustavu nisu bili pronađeni“.
Daimler se prvi ogradio od izvješća tvrdeći „kako nisu imali nikakvog utjecaja na planiranje i provođenje testiranja“, te kako „osuđuju testiranje na najsnažniji mogući način“. U prvi mah VW i BMW se nisu oglasili, a Bosch nije niti trebao jer u vrijeme istraživanja više nije bio dio EUGT. VW se ispričao kasnije tvrdeći „kako je odabrana znanstvena metodologija pogrešna“. Kasnije je slično učinio i BMW. EUGT je raspuštena nizom odluka koje su donesene od konca 2016. do sredine 2017. godine.
EUGT je 2014. istraživanje na majmunima dodijelio Lovelace biomedicinskom institutu u Albuquerqueu (Novi Meksiko, SAD), a iste godine je i provedeno. Test se sastojao u procesu kojim su se ispušni plinovi iz automobila 4 sata ispuštali u nastambu u kojoj je bilo smješteno 10 majmuna. Kasnije su provedeni svi protokoli na životinjama. EUGT je direktno odgovoran za testiranje na majmunima, a iako su početno željeli testiranje provesti i na ljudima, u prvi mah su odustali jer je Međunarodna agencija za istraživanje karcinoma ispušne plinove dizel motora klasificirala kao kancerogene. Nakon testova na 10 majmuna u SAD-u provedeni su i testovi na 25 ljudi na institutu sveučilišne bolnice Sveučilišta u Aachenu (Njemačka, EU). U izvješću EUGT-a opisuju se testovi na majmunima i ljudima i poimence su spomenuti menadžeri spomenutih autokompanija. Dakle, one su znače što se zbiva. Činjenica je da se istraživanje poklopilo s raspravom i odlukom o zabrani dizelskih motora, a neki spekuliraju kako je provedeno kako bi se obranili dizelski motori pred potencijalnom zabranom njihove uporabe u gradovima.
Ako želimo sažeti a ne iskriviti sliku, situacija bi bilo otprilike ovakva: Europska istraživačka skupina za okoliš i zdravlje u prometu koju sponzoriraju najveće njemačke automobilske kompanije baš u vrijeme javne rasprave o zabrani dizelskih motora u gradovima financira istraživanje o utjecaju ispušnih plinova dizelskih motora koje se u SAD-u provodi na majmunima, a u Njemačkoj na ljudima i sad su činjenice o tim istraživanjima, rezultati i upletenost svih kompanija preko svojih vodećih menadžera isplivale na površinu poput mjehurića zraka.
O tome kakvo je mjesto njemačke autoindustrije u globalnoj i kakvi se tamo međunarodni gospodarski ratovi vode izlišno je i govoriti i bilo bi naivno vjerovati kako vijesti nisu tempirane s jasnim ciljem. Ipak, u njemačkim kompanijama svi su cijelo vrijeme znali sve, a i postoji slutnja kako je cijela stav provedena s predumišljajem i jasnim očekivanim rezultatima u terminima PPSC-a (= profit pod svaku cijenu).
Toliko o poslovnoj etici, korporacijskoj društvenoj odgovornosti i održivosti poslovanja. Svaki građanin RH koji s ljubavlju kupuje i vozi automobile tih kompanija nije sasvim miran, a nemirne bi mogle biti vlasti RH koje desetljećima koriste njemačke automobile kao službena vozila, dok ovdje imaju proizvođača s kojim bi svakako mogle sklopiti ugovor koji bi išao na ruku i državi i kompaniji i naciji, ako ništa drugo jer bi se u RH proizvodilo i izvozilo nešto kvalitetno i konkurentno. Naime, za razliku od Njemačke, Hrvatska nema problema s plinom.
