Azijska turneja Donalda Trumpa je protekla harmoničnije nego što se očekivalo. Ali to ne znači da američki predsjednik više nije tako nepredvidiv kao što je bio, smatra komentator DW-a Martin Fritz.
Televizijske slike iz Pekinga, Tokija i Seoula su stvorile dojam da je Donald Trum bio u posjetu starim prijateljima. S Xiom Jinpingom je išao u operu, sa Shinzom Abeom je igrao golf, a s Moonom Jae-inom je uživao u svojoj najdražoj pjesmi “My Way” Franka Sinatre. Domaćini su prosipali svoj šarm na sve strane i častili svoga gosta kreativnim poklonima – a on im je to uzvraćao pohvalama. Ovoga puta nije bilo diplomatskih nespretnosti i nikakve tirade na Twitteru nisu ometale harmoniju.
Umjereni ton
U svom tonu prema Sjevernoj Koreji je Trump bio iznenađujuće umjeren i nije se upuštao u omalovažavanja vođe Kima Jong-Una. Nije koristio izraze “mali raketaš”, umjesto toga je mladog diktatora pokušao privoljeti trgovinskim “dealom”. Trgovinske deficite tri azijske zemlje s SAD-om je Trump doduše kritizirao kao “jednostrane” i “nefer”, ali su ga milijardski ugovori o prodaji američkog oružja Japanu i Južnoj Koreji učinili pomirljivim.
Ovaj show je funkcionirao jako dobro jer u Aziji važno ne osramotiti se. Zato su mazili i pazili Trumpov ego te častili američkog predsjednika pompoznim paradama i kičastim gestama izbjegavajući sporna pitanja. Loša strana ove strategije glađenja je da nakon Trumpove azijske turneje nismo ništa pametniji nego što smo bili prije nje. Japan i Južna Koreja i dalje moraju strahovati da bi eventualna vojna akcija protiv Sjeverne Koreje mogla izazvati protunapade na njihovom teritoriju. A Kini još uvijek nije jasno vidi li se SAD pod Trumpom kao pacifička velesila i želi li smanjiti utjecaj Kine u Aziji kao što je do sada bio slučaj.
U prošlosti su politički čelnici u Pekingu, Tokiju i Seoulu bili naviknuti na činjenicu da američki predsjednici nastupaju kao predvodnici Zapada i da se – barem forme radi – zalažu za demokratske vrijednosti i ljudska prava. Ali za Trumpa vrijedi “America first”. Što to iz aspekta vanjske i sigurnosne politike točno znači, vjerojatno ne zna ni on sam. Osim oko pitanja koja se tiču Sjeverne Koreje i trgovine, na njegovoj azijskoj turneji se nije mogla prepoznati neka posebna strategija ili određeni ciljevi. Trumpu je bilo samo važno dobro se prezentirati. A njegovi domaćini su mu, prema devizi “Trump first”, za to dali odgovarajuću pozornicu.
Trump i dalje nepredvidiv
Iz svega ovoga se može zaključiti da Sjedinjene Države pod ovim predsjednikom ostaju nepredvidive. O tome da je Washington svojedobno bio tvorac sigurnosne arhitekture u istočnoj Aziji i da je od tada čuva, Washington malo zna. Visoke vojne izdatke za to vidi samo kao teret. Zato Japan i Južna Koreja i dalje imaju razloga za strah da bi ih njihov dosadašnji zaštitnik SAD mogao izdati. I na Trumpovo divljenje kineskom vlastodršcu Xiju Jinpingu gledaju sumnjičavo. Konačno, i američki autokrat odnedavno provodi “diplomaciju velesile s kineskom notom”.
Vodstvo u Pekingu pritom ne može biti sigurno da će se svjetski poredak pod Trumpom promijeniti u korist Kine. Izlazak SAD-a iz sporazuma o slobodnoj trgovini u pacifičkoj zoni (TPP) doduše ide na ruku Kini. I protiv novog kineskog “puta svile” Trump ne namjerava ništa poduzeti. Ali prijepor oko atomskog i ratnog programa Sjeverne Koreje mogao bi Trumpa prisiliti da se u Aziji angažira čak i jače nego do sada. Zato je moguće i da će doći do “showdowna” u Pekingu. I trgovinski rat između Kine i SAD-a može izbiti u svakom trenutku ako Trump bude htio time ostaviti dojam na svoje birače. Na toj konstelaciji ova Trumpova turneja nije ništa promijenila – unatoč lijepim slikama, piše DW.
