Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) od svoga osnutka posebnu pažnju posvećivao je žrtvama ratova i poraća u Hrvatskoj držeći da su ratni zločini i izvansudske egzekucije najgrublji oblik kršenja temeljnih ljudskih prava.
Odbor je smatrao kako je potrebno posvetiti posebnu pažnju svim žrtvama takvih egzekucija, rukovodeći se pritom riječima izraelskoga političara Ezera Weizmanna: „Zaboraviti mrtve znači ubiti ih po drugi puta“.
Prihvativši ove riječi, HHO je posebnu pažnju poklanjao žrtvama Bleiburga, Križnoga puta ili pak „obračunima s klasnim neprijateljima“ Titova komunističkog režima, što je izazivalo reakcije i na lijevoj i na desnoj strani hrvatske političke javnosti.
HHO upravo zbog svega navedenog želi svratiti pažnju hrvatske javnosti na događaj koji će se dogoditi 27. 10 2016. na mariborskom groblju Dubrava u Parku sjećanja, kao i u mariborskoj katedrali pod pokroviteljstvom slovenskoga predsjednika Boruta Pahora. U mariborskoj katedrali održat će se sveta misa i potom komemoracija i sahrana žrtava partizanskih likvidacija ubijenih na lokaciji Huda jama, njih oko 800.
Prema najavama medija komemoraciji i ukopu nazočit će i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i drugi visoki predstavnici hrvatske i slovenske politike, te velikodostojnici Katoličke crkve u Sloveniji i Hrvatskoj. Sama najava dolaska vodećih hrvatskih političara predstavlja pomak u odnosu Hrvatske prema žrtvama poraća ekshumiraniih i sahranjenih u Sloveniji.
Dosada se predstavnici hrvatske vlasti nisu odazivali takvim pozivima. Političku atmosferu stvorenu ponašanjem hrvatskih vlasti slijedili su i predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za zatočene i nestale, Sektora za žrtve II. svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, čije je čelništvo na sva slovenska pitanja o tome gdje treba sahraniti ekshumirane žrtve iz Hrvatske ili Hrvata, pokazalo krajnju nezainteresiranost.
S druge strane, Italija je sve svoje žrtve izvansudskih egzekucija u Titovoj Jugoslaviji odlučila sahraniti u svojoj zemlji, dok je Njemačka donijela odluku da se likvidirani njemački zarobljeni vojnici ukopaju u Hrvatskoj, te da se primjereno označe njihovi grobovi na lokacijama koje će odrediti hrvatske lokalne vlasti.
Lokacija Huda jama je naziv bivšeg rudnika Barbarin rov, kod mjesta Laško u Sloveniji. Dubine je 48 m, a širine 7-15 m. U jamu su bacani živi civili, a gotovo je nemoguće izvršiti identifikaciju na temelju samih kostiju.
Prema podacima slovenske državne komisije u jami se nalazi oko 3000 raspadnutih leševa i to, prema procjenama, oko 2000 Hrvata, 700 Slovenaca pripadnika vojnih formacija, te oko 300 pripadnika njemačke nacionalne manjine iz šire okolice Celja.
Prema procjenama Komisije u jami se nalazi oko 10% žena, staraca i djece. Prilikom ekshumacije dosadašnjih posmrtnih ostataka nađeni su i zavoji što znači da je bilo i ranjenika, te drvene noge i štake, što znači da se radilo i o invalidima.
Tijekom identifikacije dosadašnjih posmrtnih ostataka utvrđeno je da su u jamu bacani pripadnici Rupnikovog bataljona iz Slovenije, te pripadnici hrvatskog domobranstva. Prema identifikaciji domobrana Benini Josipa iz okolice Koprivnice, pretpostavlja se da su u jamu bacani domobrani iz okolice Varaždina i Koprivnice. Do sada nije nađen ni jedan dokaz temeljem kojeg bi se moglo utvrditi da su partizani u jamu bacali ustaše. No, bez obzira na činjenicu što su ovi podaci poznati i slovenskoj javnosti, veliki dio slovenskih medija najvaljuje sahranu i komemoraciju u Mariboru pod naslovom: „Pahor sahranjuje ustaše“.
Upravo stoga HHO kao „trajno remetilački faktor“ u Hrvatskoj u posljednjih 25 godina i ovaj puta mora narušiti „novouspostavljenu pozitivnu atmosferu“ vladajuće političke elite koja „u ime budućnosti“ pokušava iznova gurnuti pod tepih breme koje hrvatsko društvo opterećuje već 70 godina.
Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškoga odbora (IOHHO-a) smatra da se pred novom hrvatskom vlašću nalaze brojni zadaci vezani uz problem poslijeratnih trauma.
Od donošenja političke odluke o tome gdje će i kako biti sahranjene žrtve različitih grobalja u Sloveniji, ali i u drugim državama, a pogotovo o tome da li će one biti sahranjene u Hrvatskoj, a ako da, onda gdje i kako. Uz to Odbor očekuje intenziviranje suradnje hrvatskih i slovenskih vlasti vezanih uz probleme žrtava poraća.
Isto intenziviranje problema žrtava poraća očekujemo i u odnosu na daljnja lociranja iskapanja i sahrane svih žrtava iz masovnih grobnica diljem Hrvatske.
Hrvatske bi vlasti trebale odlučiti i kako institucionalno definirati mjesto i ulogu Komisije za žrtve rata i poraća te odlučiti hoće li to biti samostalna institucija imenovana od Vlade, nevladina udruga, ili će i dalje djelovati u sklopu Ministarstva hrvatskih branitelja.
Bez obzira na formalni oblik djelovanje Komisije, u Hrvatskoj valja konačno stati na kraj „kilavom“ odnosa prema žrtvama svih likvidacija, koje od Bleiburga nadalje traje godinama.
IO HHO-a stoga poziva hrvatski Sabor da donese Zakon kojim bi upravo Sabor, kao najviša instanca hrvatske vlasti, bio pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, ali i procesa sahranjivanja i odavanja počasti žrtvama ratova i poraća.
Predlažemo da se to učini kroz posebni zakon, koji će biti usvojen dvotrećinskom većinom glasova, čime bi se u budućnosti spriječile političke manipulacije bilo lijevih, bilo desnih. Istim Zakonom bi trebalo regulirati odnos prema svim žrtvama bez obzira na pripadnost vojnih formacija, ali i civilima, te odrediti mjesta za njihov dostojan ukop nakon ekshumacije.
Hrvatska u ekshumacijama zaostaje za Slovenijom, pa IO HHO-a podsjeća stoga, ne samo vlasti, nego i druge hrvatske institucije, na Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1096 o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava (1996), Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina (2006) kao i na Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. i Deklaraciju Europskog parlamenta o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma.
Ne smije se praviti razlika bilo da se radilo o žrtvama komunizma, staljinizma, fašizma ili nacizma. Jer, kao što je rekao Weizmann – Zaboraviti mrtve znači ubiti ih po drugi puta, stoji u priopćenju koje za Hrvatski helsinški odbor potpisuje Ivan Zvonimir Čičak, Predsjednik.
