Obiteljski život posljednjih se desetljeća mijenja diljem svijeta. Sve je više različitih oblika obitelji, mladi sve kasnije stupaju u brak, a visoki troškovi stanovanja i odgoja djece dodatno otežavaju odluku o osnivanju obitelji. Istodobno, u pojedinim sredinama sve su izraženije razlike u zastupljenosti bračnih parova s djecom. Dok su takve obitelji u nekim zajednicama uobičajene, u drugima su znatno rjeđe.
Te razlike nisu samo statistički podatak. One otvaraju važna pitanja o tome kako obiteljsko okruženje, stabilnost odnosa i društvene okolnosti mogu utjecati na djetinjstvo, obrazovanje i buduće životne prilike. Istraživanje provedeno u velikim američkim gradovima pokazuje koliko te razlike mogu biti izražene, čak i unutar istoga grada ili šire regije.
U nekim američkim četvrtima manje od četvrtine obitelji čine bračni parovi s djecom
Prema izvješću američkog Instituta za obiteljske studije (Institute for Family Studies), kako piše Fox News, udio kućanstava s djecom u kojima roditelji žive u braku znatno se razlikuje od jednog područja do drugog. U pojedinim urbanim sredinama takve su obitelji postale manjina, dok u nekim predgrađima čine gotovo sva kućanstva s djecom.
Istraživači su analizirali podatke američkog popisa stanovništva iz 2020. godine, a rezultati su pokazali velike razlike među pojedinim područjima. U istočnom dijelu Clevelanda i obližnjem naselju Bratenahl Village samo 18 posto kućanstava s djecom čine obitelji u kojima roditelji žive u braku. U istočnom dijelu Washingtona taj udio iznosi oko 20 posto, dok je u središnjem Milwaukeeju riječ o približno 22 posto.
S druge strane, u nekim predgrađima i zajednicama udio kućanstava s djecom u kojima roditelji žive u braku doseže čak 89 posto.
Autori izvješća takve sredine opisuju kao svojevrsne „obiteljske pustinje” i „obiteljske vrtove”. U prvima su bračni parovi s djecom relativno rijetki, dok su u drugima takve obitelji uobičajen dio svakodnevice.
Nije riječ samo o novcu, nego i o načinu života
Jedan od zanimljivijih zaključaka istraživanja jest da visoki prihodi sami po sebi ne jamče veću zastupljenost braka i obitelji s djecom. Primjerice, u pojedinim imućnim dijelovima Manhattana manje od 28 posto osoba u dobi od 15 do 64 godine živi u braku.
To pokazuje da na odluke o braku i roditeljstvu utječe više čimbenika. Uz financijske mogućnosti, važnu ulogu imaju cijene nekretnina, troškovi života, osobni prioriteti, društvene norme i očekivanja povezana s partnerskim odnosima.
Ken Burchfiel, istraživač Instituta za obiteljske studije, kako piše Fox News, upozorio je da visoka plaća ne znači nužno i da je osnivanje obitelji jednostavno ostvarivo. U skupim urbanim sredinama kupnja doma i podizanje djece mogu predstavljati velik financijski izazov. Zbog toga se dio parova nakon vjenčanja odlučuje preseliti u predgrađa.
Drugim riječima, odluka o osnivanju obitelji ne ovisi samo o tome koliko netko zarađuje, nego i o tome kakvo okruženje može osigurati sebi i svojoj djeci.
Kako obiteljsko okruženje može utjecati na djecu?
Posebnu pozornost istraživači posvećuju mogućoj povezanosti obiteljske strukture i životnih prilika djece. U izvješću se ističe da obiteljske okolnosti mogu biti povezane s ekonomskom mobilnošću i društvenim kapitalom, odnosno mrežama poznanstava, povjerenjem i podrškom koje ljudima mogu pomoći u različitim životnim situacijama.
Djeca koja odrastaju u sredinama u kojima su stabilne obitelji česte svakodnevno susreću slične obiteljske obrasce među vršnjacima, susjedima i prijateljima. Brak i zajedničko roditeljstvo u takvim su sredinama vidljiv i uobičajen dio života.
U sredinama u kojima su stabilni partnerski odnosi rjeđi djeca se mogu češće susretati s promjenama u obiteljskom sastavu i životnim okolnostima. Takva iskustva mogu utjecati na njihovu svakodnevicu, osobito ako su praćena financijskom nesigurnošću, manjkom roditeljske podrške ili nedostatkom drugih odraslih osoba na koje se mogu osloniti.
Ipak, važno je naglasiti da ovi nalazi ne znače da djeca koja odrastaju s jednim roditeljem nužno imaju lošije životne izglede. Mnogo toga ovisi o kvaliteti obiteljskih odnosa, sigurnosti doma, ekonomskim uvjetima i dostupnosti podrške. Jednoroditeljske obitelji mogu pružiti stabilno i poticajno okruženje, baš kao što ni sama činjenica da roditelji žive u braku ne jamči skladan obiteljski život.
Ključno pitanje zato nije samo kakva je obiteljska struktura, nego i koliko su djeci dostupni sigurnost, pažnja, stabilnost i prilike za razvoj.
Velike razlike između gradskih središta i predgrađa
Američko istraživanje o kojem piše Fox News, pokazuje da se razlike u obiteljskoj strukturi mogu podudarati s razlikama između urbanih središta i predgrađa. U nekim dijelovima velikih gradova brak i zajedničko roditeljstvo znatno su rjeđi, dok su u određenim prigradskim zajednicama mnogo zastupljeniji.
Takve razlike mogu utjecati i na svakodnevni život obitelji. Ondje gdje živi mnogo roditelja sa sličnim životnim okolnostima lakše se mogu razvijati susjedska podrška, razmjena iskustava i zajedničke aktivnosti za djecu. Obitelji tako mogu imati više prilika za povezivanje s ljudima koji se suočavaju sa sličnim izazovima.
Ipak, nije opravdano zaključiti da je svako predgrađe bolje mjesto za odrastanje od grada. Kvaliteta škola, sigurnost, dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga, prometna povezanost i financijska pristupačnost stanovanja također su važni čimbenici. U nekim gradskim sredinama postoje snažne zajednice i kvalitetni sustavi podrške, dok obitelji u pojedinim predgrađima mogu biti izolirane ili suočene s visokim troškovima života.
Zato se obiteljske prilike ne mogu procjenjivati samo prema udjelu roditelja koji su u braku. Potrebno je promatrati širu sliku života u određenoj sredini i uvjete u kojima djeca odrastaju.
A što je s Hrvatskom?
I Hrvatska se suočava s promjenama obiteljskih navika. Brak se sklapa u sve kasnijoj životnoj dobi, a odluke o roditeljstvu povezane su s nizom izazova, od visokih cijena stanova i nesigurnosti zaposlenja do poteškoća u usklađivanju poslovnih i obiteljskih obveza.
Istodobno, u Hrvatskoj postoje različiti oblici obiteljskog života, uključujući bračne i izvanbračne zajednice, jednoroditeljske obitelji te kućanstva u kojima zajedno živi više generacija. Šira obitelj i dalje može imati važnu ulogu, osobito kada bake i djedovi pomažu u skrbi o djeci.
Ipak, podatke o Hrvatskoj treba tumačiti pažljivo. Činjenica da dijete živi s oba roditelja ne znači nužno da su oni u braku, kao što ni podatak o bračnom statusu sam po sebi ne govori koliko je obitelj stabilna ili kakvu podršku dijete dobiva.
Američko istraživanje stoga nije dovoljno za zaključak da u Hrvatskoj postoje sredine s jednakim obilježjima i razlikama. Za takvu bi usporedbu bili potrebni usporedivi podaci o kućanstvima s djecom, bračnom statusu roditelja te razlikama među gradovima i naseljima.
Unatoč tome, pitanja koja istraživanje otvara važna su i za hrvatsko društvo. Mogu li mladi dovoljno rano osigurati stambenu i financijsku stabilnost? Imaju li roditelji pristup odgovarajućoj podršci? I koliko lokalna zajednica pomaže obiteljima u svakodnevnom životu?
Stabilnost obitelji važna je, ali brak nije jedino mjerilo
Nalazi američkog istraživanja upućuju na velike razlike u obiteljskom životu između pojedinih četvrti i zajednica. U nekima su bračni parovi s djecom gotovo pravilo, dok su u drugima mnogo rjeđi. Takve razlike mogu odražavati šire ekonomske, kulturne i društvene okolnosti koje utječu na odluke o braku i roditeljstvu.
Ipak, te podatke ne treba tumačiti kao jednostavnu podjelu na dobre i loše obitelji ili na poželjna i nepoželjna mjesta za odrastanje. Obiteljski život ne može se svesti na bračni status roditelja, baš kao što se dobrobit djeteta ne može procijeniti samo na temelju obiteljske strukture.
Za zdrav razvoj djece važni su ljubav, sigurnost, dosljedna briga, stabilni odnosi i dostupnost podrške. Obitelji i zajednice mogu se razlikovati po svojem ustroju, ali zajednički bi cilj trebao biti stvaranje uvjeta u kojima svako dijete ima priliku odrastati sigurno, razvijati svoje sposobnosti i ostvariti svoj potencijal.
