Književnik Miljenko Jergović ponovno se oglasio o sporu s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek, tvrdeći da ministrica izbjegava odgovoriti na pitanje o njegovu izostavljanju s liste koju je sastavilo povjerenstvo Ministarstva.
Jergović navodi kako je riječ o listi prijedloga povjerenstva koje je sama ministrica imenovala te ističe da smatra kako bi javnost, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, trebala imati uvid u prijedloge i bodovne liste.
“Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske gospođa Nina Obuljen Koržinek ponovo odbija pristati na meritum, a on glasi: prekrižila je moje ime s liste koju je sastavilo njezino povjerenstvo“, napisao je Jergović.
Prema njegovim riječima, ministrica je u javnim istupima, umjesto odgovora na pitanje o postupku odabira, govorila o njegovim ranijim potporama, filmu Dalibora Matanića, Jugoslaviji te njegovim odnosima s pojedinim književnim festivalima i gradovima.
Jergović se posebno osvrnuo na odgovor Ministarstva kulture i medija objavljen u riječkom Novom listu, u kojem se navodi da je tijekom godina ostvarivao potpore na natječajima za stimulacije te da je 2026. dobio potporu za književno stvaralaštvo, odnosno rad na novom romanu.
Ministarstvo je također navelo da narodnim knjižnicama redovito predlaže otkup Jergovićevih knjiga te da su strani nakladnici dobivali potpore za prijevode njegovih djela.
Jergović smatra da se takvim navođenjem podataka stvara pogrešan dojam o njegovu korištenju državnih potpora.
Posebno ističe da se za potporu književnom stvaralaštvu prvi put prijavio upravo 2026. godine te da bi, smatra, za usporedbu njegova korištenja potpora s drugim autorima trebalo objaviti podatke o tome koliko su se puta pojedini autori prijavljivali i koliko su puta potpore dobili.
“Bez toga, ono o čemu nas ministrica mogu izvijestiti više djeluje kao šlagvort za još jednu hajčicu u režimskim medijima i paramedijima, nego kao izvještavanje“, napisao je Jergović.
Osvrnuo se i na državne potpore stranim nakladnicima za prijevode hrvatskih autora. Tvrdi da Ministarstvo u tom postupku ne odlučuje koje će autore i djela strani izdavači prevoditi, nego da strani nakladnik sam prijavljuje djelo koje je prethodno uvrstio u svoj izdavački plan.
Prema Jergovićevu tumačenju, Ministarstvo potom određuje visinu potpore, koja se isplaćuje nakon objave knjige. Stoga odbacuje interpretaciju prema kojoj bi njegove prijevode u inozemstvu trebalo promatrati kao rezultat posebne naklonosti ministrice ili Ministarstva.
Jergović se pritom pozvao i na pravilnik o potporama za prijevode hrvatskih autora u inozemstvu, koji je donesen za vrijeme ministra kulture Bože Biškupića.
U nastavku objave pozvao je ministricu da objavi bodovne liste svih prijavljenih na natječaj, kao i konačnu listu djela koje je odabralo povjerenstvo.
“U čemu je baš toliki problem priznati da ste me prekrižili, kad u takvom križanju ne kršite nijedan zakon?“, upitao je Jergović.
Na kraju se osvrnuo i na način na koji je Novi list opisao njihov sukob. Novinarka Kim Cuculić napisala je da se radi o “polemici između književnika Miljenka Jergovića i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek“.
Jergović smatra da takav opis nije primjeren jer, kako tvrdi, nije riječ o ravnopravnoj polemici između pisca i države.
“Nije moguća polemika koja bi se vodila između pisca i države. Jer to bi bila polemika između Mandeljštama i Staljina“, napisao je Jergović, zaključujući kako je, prema njegovu mišljenju, preciznije govoriti o odnosu vlasti prema piscu nego o polemici dviju ravnopravnih strana.
Miljenko Jergović:
“Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske gospođa Nina Obuljen Koržinek ponovo odbija pristati na meritum, a on glasi: prekrižila je moje ime s liste koju je sastavilo njezino povjerenstvo! Što je, da ponovimo, njezino diskrecijsko pravo, te je nejasno zašto toliko ustraje na mojoj tvdnji da ga je konzumirala. Na zahtjeve zainteresiranih građana, ovom prigodom novinara Telegrama, da slijedom Zakona o pravu na pristup informacijama (članak 12.), objavi listu s prijedlozima povjerenstva koje je sama imenovala, ona najprije traži načine da me ozloglasi i ideološki diskvalificira, spominje Zafranovićev film, Jugoslaviju, to da sam uvrijedio jedan književni festival i jedan hrvatski grad itd, a sad čini nešto novo, pa u riječkom Novom listu iznosi sljedeće:
“Na pitanje o potporama koje je ostvario Miljenko Jergović, možemo vas izvijestiti da je u 2017., 2019., 2021. i 2023. godini ostvario potporu na natječaju za stimulacije, a 2026. godine je ostvario potporu za stvaralaštvo (rad na novom romanu). Uz to, podsjećamo da Ministarstvo kulture i medija redovito narodnim knjižnicama predlaže otkup knjige autora Miljenka Jergovića od njegova nakladnika te da su strani izdavači ostvarili potpore za prijevode njegovih djela, ističu u Ministarstvu kulture i medija.”
Manipulacija se sastoji u sljedećem: Pitanje o potporama imenovanom piscu tijekom svih godina njezine vladavine Ministarstvom kulture i medija nitko joj nije postavio, ali ona na njega, koristeći se administrativnim pluralom, ipak odgovara, sve ne bi li stvorila dojam kako je imenovani pisac zaradio na njezinim potporama goleme novce. Pritom, naravno da ne postoji mogućnost relacioniranja ili uspoređivanja potpora koje su stigle na račun imenovanog pisca i potpora koje su stigle na račune nekih drugih spisateljica i pisaca u istome razdoblju. Gospođa Nina Obuljen Koržinek dobro zna da imenovani pisac neće navesti ime nijednog od tih spisateljica i pisaca, svejedno kakvo mišljenje ima o njihovom stvaralaštvu. Ona, tojest oni, “mogu nas izvijestiti” i da je imenovani pisac u 2026. ostvario “potporu za stvaralaštvo”, tojest “potporu za poticanje književnog stvaralaštva”, kako glasi puni administrativni naziv književnih stipendija Ministarstva kulture, koje postoje već šesnaest godina, a za koje se, gospođa Nina Obuljen Koržinek nisu nas o tome mogli izvijestiti, imenovani pisac prvi put prijavio upravo 2026, i da bi radi mogućnosti relacioniranja ili uspoređivanja s drugim piscima i spisateljicama, državljanima/nkama Republike Hrvatske, bilo potrebno da se navede koliko se puta prijavili, a koliko su puta “potporu za stvaralaštvo” konzumirali najprominentniji među njima. Bez toga, ono o čemu nas ministrica mogu izvijestiti više djeluje kao šlagvort za još jednu hajčicu u režimskim medijima i paramedijima, nego kao izvještavanje. A pogotovu ne kao izvještavanje o onomu o čemu su gospođa Nina Obuljen Kržinek dužni izvijestiti prema Zakonu o pristupu informacijama (članak 12.).
I na kraju, gospođa ministrica kaže ovako: “Uz to, podsjećamo da Ministarstvo kulture i medija redovito narodnim knjižnicama predlaže otkup knjige autora Miljenka Jergovića od njegova nakladnika te da su strani izdavači ostvarili potpore za prijevode njegovih djela.” Što se tiče otkupa knjiga autora Miljenka Jergovića koje Ministarstvo “redovito predlaže narodnim knjižnicama”, ja gospođi ministrici predlažem da predloži da to više ne čine.
Konfabulaciju i mistifikaciju o stranim izdavačima koji su ostvarili potpore za prijevode mojih djela, kojoj su sjeme zametnuli hrvatski klasici, ili točnije klasikinja marksizma, a vodi je vesela društvenomrežna i paramedijska ordija, uključujući saborske zastupnike iz sadašnje i buduće kvote HDZ-a, gospođa Nina Obuljen Koržinek nastoji dodatno zaošijati.
Pritom, i u tome izbjegava meritum. Naime, prema pravilniku njezina Ministarstva, donesenom u vrijeme ministra Bože Biškupića, potpora prijevodima djela hrvatskih pisaca u inozemstvu ostvaruje se po sljedećoj proceduri: strani nakladnik zatraži potporu za djelo koje je prethodno već uvrstio u svoj izdavački plan, na što ministarstvo određuje visinu potpore, koja biva uplaćena tek nakon što knjiga bude objavljena i isporučena ministarstvu.
Ministarstvo nema utjecaja, niti ga pokušava uspostaviti, na imena pisaca i nazive djela koja će inozemni nakladnici prevoditi i objavljivati. Jedino o čemu se vodi računa jest da je nakladnik pravi, a ne fiktivni, jednokratni itd. Ono što je dobri ministar Biškupić prije dvadesetak godina osmislio dio je dobrih europskih praksi, jer nigdje, osim u diktatorskim režimima, te u posljednja doba vladavine Viktora Orbana, nije se događalo da država pred očima inozemnih nakladnika križa nepodobne pisce.
Dakle, potpore koje su ostvarivali strani izdavači pri prevođenju knjiga imenovanog pisca stizale su slijedom zanimanja tih izdavača upravo za tog hrvatskog pisca i njegove knjige, a ne slijedom naklonosti i dobre volje ministrice kulture, kao što bi to sad željela ustvrditi ona, a kao što to duže od godine dana ponavljaju zagrebačka klasikinja marksizma i njezina vesela družba. Ako to želi promijeniti, gospođa Nina Obuljen Koržinek morala bi promijeniti pravilnik vlastitog ministarstva, ili, što bi svakako bilo bolje za sve nas zajedno, u postojeći pravilnik unijeti dodatak da se on odnosi na sve, osim na Miljenka Jergovića. Da, nije uobičajeno, a nije ni simptom demokratskog poretka, da se osobna imena nađu po pravilnicima, propisima, zakonima itd, ali zar je simptom demokratskog poretka da se jednom čovjeku ispostavljaju računi za nešto na što su imali pravo i što su konzumirali i svi drugi? To je, gospođo ministrice, kao da vam nije pravo što netko vama nedrag i nemio ima u svom stanu pravo na priključak na struju i vodu.
I zar ne bi bilo lakše, gospođo Nina Obuljen Koržinek, da poštujete Zakon o pravu na pristup informacijama (članak 12.), i da objavite sve bodovne liste prijavljenih za natječaj, a potom i listu djela koje je izabralo vaše povjerenstvo? U čemu je baš toliki problem priznati da ste me prekrižili, kad u takvom križanju ne kršite nijedan zakon?
I za sam kraj:
Novinarka Novog lista Kim Cuculić ovako predstavlja stvari: “Vezano uz polemiku između književnika Miljenka Jergovića i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja se razvila oko stimulacija autorima, dobili smo odgovor iz Ministarstva kulture i medija.”
Ova je rečenica opasna deluzija, ili način da se cijela stvar predstavi tobože neutralno, što znači s najdubljom poniznošću prema vlastodršcu. Nije moguća polemika koja bi se vodila između pisca i države. Jer to bi bila polemika između Mandeljštama i Staljina. Čestitije je reći da je pisac neprijatelj, nego bespogovorno, ne pitajući ga ništa, prenositi ono što vlast ima da kaže protiv pisca”.
