Europski sud za ljudska prava utvrdio je povredu prava na pošteno suđenje hrvatskom ribaru Michaelu Latinu u postupku koji su protiv njega vodile slovenske vlasti zbog ribolova u području Savudrijske vale. U slučaju Franke Makovac Sud povredu Konvencije nije utvrdio.
Europski sud za ljudska prava donio je 6. listopada 2026. presudu u predmetu Makovac i Latin protiv Slovenije, koja bi mogla imati važan odjek u nizu postupaka protiv hrvatskih ribara zbog ribolova u području Savudrijske vale.
Sud je jednoglasno utvrdio da su slovenski sudovi u postupku protiv hrvatskog ribara Michaela Latina povrijedili njegovo pravo na pošteno suđenje, zajamčeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Predmet se odnosio na prekršajne postupke protiv dvoje hrvatskih državljana zbog profesionalnog ribolova u području Savudrijske vale, koje je i dalje predmet neriješenog graničnog pitanja između Hrvatske i Slovenije.
Hrvatska se u postupak pred Europskim sudom uključila kao treća strana, ističući da veći broj predmeta hrvatskih ribara upućuje na moguće ponavljajuće probleme u postupanju slovenskih tijela, osobito kada je riječ o uskraćivanju usmene rasprave i mogućnosti učinkovitog osporavanja dokaza.
Latin nije imao mogućnost učinkovito osporiti dokaze
U slučaju Michaela Latina Europski sud utvrdio je povredu članka 6. stavaka 1. i 3. točke (b) Konvencije.
Njegova osuda u bitnome se temeljila na neposrednim opažanjima ribarskog inspektora. Upravo zbog toga Sud je zaključio da je održavanje usmene rasprave bilo potrebno kako bi se provjerila vjerodostojnost opažanja službene osobe i omogućila neposredna ocjena dokaza.
Problem je, prema ocjeni Europskog suda, postojao i u pripremi obrane. Latin nije mogao učinkovito pripremiti obranu jer određeni dokazi nisu bili dovoljno precizno navedeni niti su mu pravodobno predočeni.
Zbog utvrđenih povreda Sud je, pozivajući se na članak 46. Konvencije, ocijenio da bi ponovno otvaranje domaćeg postupka, ako Latin to zatraži, bilo najprimjereniji način otklanjanja posljedica povrede njegovih prava.
U slučaju Franke Makovac drugačija odluka
Za Franku Makovac Europski sud nije utvrdio povredu Konvencije. Odluka je donesena većinom od pet prema dva glasa.
Sud je pritom uzeo u obzir činjenice koje su njezin predmet razlikovale od Latinova.
U spisu su se, među ostalim, nalazile radarske snimke, fotografije i videosnimke na kojima su se mogle prepoznati osobe. Makovac je bila obaviještena da se njezina identifikacija temelji na opažanju policijskog službenika te fotografskom i videosnimljenom materijalu.
Taj se materijal nalazio u spisu kojem je imala pristup, a bila je zastupana i po odvjetniku. Europski sud pritom je uzeo u obzir i činjenicu da tijekom domaćeg postupka nije izrijekom osporila da se nalazi na fotografijama.
U takvim okolnostima Sud je zaključio da je slovenski prvostupanjski sud mogao, vodeći računa o učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, odlučiti bez održavanja usmene rasprave.
Nije utvrđena ni povreda prava na ispitivanje svjedoka. Makovac je, naime, njihovo saslušanje tražila zbog utvrđivanja okolnosti povezanih s prisutnošću i postupanjem hrvatskog policijskog plovila, a ne radi utvrđivanja njezina identiteta.
Više od 800 zahtjeva hrvatskih ribara
Posebno je zanimljiv podatak iz presude da je protiv Slovenije Europskom sudu podneseno više od 800 zahtjeva osoba koje su slovenske vlasti kaznile zbog ribolova u tom području.
U tim se predmetima, među ostalim, pojavljuju prigovori zbog neodržavanja usmene rasprave.
Ipak, Europski sud u ovom predmetu nije utvrdio postojanje sistemskog problema u Sloveniji niti je odredio opće mjere.
Sud je obrazložio da u slučaju Makovac i Latin nije imao dovoljno informacija na temelju kojih bi mogao zaključiti jesu li i u kojoj mjeri drugi postupci hrvatskih ribara vođeni u usporedivim okolnostima.
Međutim, ostavljena je mogućnost da u budućnosti budu određene opće mjere ako se utvrdi postojanje šireg, sistemskog problema.
Dvoje sudaca nije se složilo s većinom
Dvoje sudaca koji su sudjelovali u odlučivanju izdvojilo je zajedničko mišljenje.
Složili su se s utvrđenjem povrede Konvencije u slučaju Latina, ali nisu prihvatili zaključak većine da u slučaju Franke Makovac nije bilo povrede.
Prema njihovu mišljenju, nedostaci utvrđeni u Latinovu postupku postojali su i u postupku protiv Makovac. Smatrali su osobito problematičnim to što podnositelji nisu na odgovarajući način i pravodobno bili upoznati s dokazima na kojima se temeljila njihova identifikacija.
Zbog toga su zaključili da su postupci protiv oboje hrvatskih državljana bili protivni zahtjevima članka 6. Konvencije, a u slučaju Makovac i zbog uskraćivanja mogućnosti ispitivanja svjedoka.
Sud se nije bavio granicom između Hrvatske i Slovenije
Važno je naglasiti da presuda ne odlučuje o granici između Hrvatske i Slovenije niti o valjanosti arbitražne odluke.
Europski sud izričito je naveo da valjanost i pravni učinci arbitražne odluke nisu bili predmet postupka. Sud je svoje ispitivanje ograničio isključivo na pitanje jesu li prekršajni postupci protiv hrvatskih državljana provedeni u skladu s postupovnim jamstvima iz članka 6. Konvencije.
Presuda stoga predstavlja odluku o pravu na pošteno suđenje, a ne odluku o tome gdje prolazi državna granica.
Presuda još nije konačna
Presuda od 6. listopada 2026. još nije konačna.
Postat će konačna ako nijedna strana u roku od tri mjeseca ne zatraži preispitivanje pred velikim vijećem Europskog suda, odnosno nakon odluke o eventualnom takvom zahtjevu ili nakon što veliko vijeće donese svoju presudu.
Za hrvatske ribare slučaj je važan jer je Europski sud prvi put u ovom konkretnom predmetu jasno utvrdio da način na koji su slovenske vlasti vodile postupak protiv jednog hrvatskog ribara nije zadovoljio standarde prava na pošteno suđenje. Istodobno, odluka pokazuje da će se svaki pojedinačni slučaj i dalje promatrati prema njegovim konkretnim okolnostima.
